Hrvatski Fokus

Neka mene u muzeju po danu

 
 
Kad čujem za „akcije“ kao što su „noć muzeja“, „noć knjige“, „noć kazališta“ – i ne znam kakvih sve noći još ima – prva mi se po glavi smota „noć vještica“. I ta se svečano noćno, a bogme i „radno“ obilježava. Pretpostavljam, kad se usvoji Konstantinopolska konvencija, ne će majci te, niti samo te, orgijati po noći. Bit će i vampira, ako ih već nema, te još neka, različita, transrodna i multirodna mrkla noćna bića. Udarit će u kolo, nalik kozaračkom, a nikako onom vilinskom. Mrkla evolucija, evolucija noći k'o revolucija teče. Zapravo već mi je nevjerojatno: kako se barem neke „babe“ već nisu pobunile protiv „noći vještica“, pa udarile u noćne prosvjede, s vijencima češnjaka i glogovim kolcima, ili nekako drugačije navalile na neku vještičju krčmu gdje se orgija u „noći vještica“.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/01/savannah-ghost-walks.jpg
Jedini, noćna junačina, bio je, svojedobno – narodni zastupnik – Pernar, al' na drugu, „kristalniju“, temu. Jer, radi se doista o rodo/spolnoj i sličnoj diskriminaciji među tim navodnim noćnim bićima u kojoj masovno sudjeluju ona koja, navodno, najviše, bivstvuju po danu. Kad su već, odavno, dan i noć izjednačeni – što je svojevrsna evolucija – onda neka budu i ideološki jednaki. (Urbanizacija, megapolisi i sl., kompleksnija priča.) Naravno, dan i noć nisu jednaki, između njih  ne može postojati znak jednakosti, matematički, fizikalni, astronomski, biološki, socijalni… Bića prilagođena noći (evolucija!) po danu spavaju, a po noći love i da ne tamburam dalje. Ali, ako je ima, Konstantinopolska konvencija mora biti jednako pravovaljana i za dnevna i za noćna bića. I po damu i po noći, recimo kako za „noć vještica“, tako i za „dan vještica“. 
 
Noćas, 26. 1. 2018., je upravo istekla „noć muzeja“, što bi se reklo, razdanila se čim su pijetli zapjevali – ako još uopće i kukuriču pred zoru. Mislim, ako nisu izumrli. Brrr. Kad se prisjetim što je sve i tko u muzejima, tko i što bi se u njima moglo „probuditi“ u „njihovoj“ noći… Kako bih rekao, koji sve „isječci“ povijesti – to ni Hollywood ne bi mogao smisliti. Neka mene stoga u muzeju po danu.
 
„Noć knjige“, ma dajte. Za čitati knjigu neophodno je potrebna svjetlost – bijeli dan. Svijeća, petrolejka, struja… to je rješenje, ali osobno i u nuždi. Primiš knjigu čitaš, stigne mrak. Pa užgeš svijeću, jerbo te je, ah taj tvrdi „rad“, po danu, sprječavao u čitanju. Biraš: il' čitati il' jesti. Pa jesti, da bi mogao čitati, učiti. I obrnuto. Zato ponekad, često, čitaš po noći. Noćima. Tvrda knjiga, tvrđi život. Ali „noć knjige“ po cijeloj (im) državi i više je nego je previše. „Mjesec knjige“, po danu je dobar, naročito zato što znanje čitanja uglavnom kopni i prebacuje se na internet, a na internetu je dan jednako noć.  
 
Kad je ta masovna priča o „noćima“ ovoga ili onoga počela? Davno, kad su se filmovi, montaža tih atrakcija, što je jedina ispravna definicija filma – počeli prikazivati u mraku. Slijedila bi opsežna i kompleksna priča, ali ćemo u ovom člančiću zatvoriti tu „pipu“. Inače, te „noći“ su samo dodatna estradizacija, masovizacija masa, prevodim nevičnima: zaglupljivanje mase masa masovno, ubijanje mozga masama kako bi mase bauljale i danju i noću. Dan si im već nekako oteo, ostala još noć. Na koncu jedna po jedna, „liberalna“ jedinka, jedna po jedna baulja. „Jaše“ u noć. Jaše bez povratka.
 
Nije doduše ni s „danima“ bolje. Svi dani, dvadeseti četiri sata zauzeti su za nešto. Siguran sam kako je tih „dana“ – „ovoga i onoga“ – od zaštite ptica pjevica do majmuna kukurikavaca, i još mnoštvo sličnoga – pokrilo sve dane u godini, preko nekoliko puta. Tako je, primjerice, Dan ptica pjevica, meni predragih, postao potpuno nevidljiv, nečujan, ne čuju se 'tice – a time i beznačajan. Bolje bi bilo da ga nema. Pri kraju Rimskoga Carstva, a potrajao je i kraj, u Rimu se slavilo oko 250 „državnih“ praznika. I carstvo – propalo. Ovo „carstvo“ ne samo da slavi dane, već i noći, pa je, računam, akceleracija propasti barem dvostruka. I to samo glede tih „dana“ i „noći“, a gdje su druge varijable.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

»Preprekovci zalutali s Pavlom Domonjijem!«

HF

Međunarodni poklič Za Dom spremni!

HF

Subotički Hrvati posredni krivci

HF

Srbi, neznalice, poltroni, jugoslaveni, izdajice… guše hrvatski jezik

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više