Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći megalomanije
Bogu hvala što danas imamo damu na čelu države, jer propusti gospode Mesića i Josipovića, ali i onih koji su trebali biti demokršćanska većina su veliki. Prije svega bez međunarodno potvrđene agresije Srbije prema Hrvatskoj mi nemamo pravne osnove potraživanja odštete; to je jedan od razloga zašto suprotna strana inzistira na tzv. građanskom ratu. Do trenutka međunarodnog priznanja Republike Hrvatske djelovanje tzv. JNA je legitimno, osim u slučaju kršenja međunarodnih konvencija, što opet može biti problem zapovjedništva ili pojedinog (ne)časnika ali nikako države Srbije.
Milošević je bio toliko lukav da su npr. svi zapovjednici vojske bosanskih Srba bili ljudi rođeni u BiH, ili sa BiH adresama. Da bi se dokazalo faktično stanje stvari treba postojati objektivan sud i dobra prezentacija činjenica, jer tragovi vode u Beograd. I kod podjele zajedničke imovine (veleposlanstva, banke, oružje tzv. JNA, plemenite kovine, devizne pričuve i drugi računi) srpska strana je uzela lavovski dio predstavivši se kao sljednik SFRJ. Danas EU-u i posebice Njemačkoj Srbija treba kao važan dio slagalice (žeton?) energetskog i komunikacijskoga euroazijskog puta (kao i Kini i Mađarskoj!) i stoga neki veliki hrvatski pritisak na Srbiju prigodom prijama iste u EU teško je zamisliv. Ono što će Hrvatska svakako napraviti jest inzistiranje na granicama kakve smo zatekli 1990. godine i to je lakši dio posla.
Možda bi umjesto odštete, koju Srbija ne će htjeti platiti, mogli inzistirati na dugoročno povlaštenom položaju naših roba i usluga na teritoriju Srbije, na povratu hrvatske imovine (i prebijanju obostranih imovinskih potražbi), na boljem položaju Hrvata u Vojvodini, te što je po meni najdublji znak ekumene, na dolazak moćnika ruke sv. Ivana sa Cetinja na Prevlaku, gdje bi se nakon 20 godina ponovno vratio na Cetinje, zatim u Vukovar – te da se tako taj važni simbol kršćanstva međusobno daruje i kruži kroz stoljeća. Moćnik su križarski vitezovi ivanovci sa Malte prenijeli u carsku Rusiju, odatle je došao do Karađorđevića i našao mjesto u crnogorskoj staroj prijestolnici.
Hrvati i Srbi su dva malena naroda koji su na putu izumiranja, i ako dođe do korektnog priznanja događaja u prošlosti nema razloga da se ne postigne ekonomska i kulturna suradnja dvaju slavenskih naroda koji pripadaju različitim kulturnim matricama. U BiH Srbija kao i Hrvatska može pridonijeti stabilizaciji stanja; cilj Hrvatske je jedinstvena, ali ne i unitaristička i centralizirana BiH. Na terenu se dogodilo dosta nepravdi u odnosu na životni prostor hrvatskoga naroda npr. u Posavini i Srednjoj Bosni, Bošnjaka u Podrinju i Banjoj Luci, Srba koji su činili preko trećine stanovnika Sarajeva i okolice. Žao mi je što su velike sile to dopustile. I Miloševićeva politika je ostavila na cjedilu hrvatske ruralne Srbe, koji su dobrim djelom odabrali potražiti sreću u matičnoj domovini.
O Vučićevoj osobi ne bih ovdje raspravljao, kaže i ponekad laže slatko i glatko; ali s kim god da razgovaramo (a razgovarati se mora) postoje načela i interesi! Vjerujem da je srbijanski čelnik razuman čovjek, tim više što doživljava neugodne napadaje nepomirljivoga patrijarha Irineja. Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći megalomanije (koja je najštetnija po njih same) i prkosno hajdučkog opiranja stvarnosti, a Hrvati stava indolencije i sluganstva velikim silama.
Što se granice sa Crnom Gorom tiče, tu bi bilo uputno područje unutarnjih voda Boke istočno od Prevlake (osim obalnog pojasa!) proglasiti kondominijem, ali granicu prema otvorenom moru izvesti tako kao da je crta razgraničenja između otoka Mamule i Prevlake! Prvo, uvažavajući sigurnosne i plovidbene potrebe Crne Gore, drugo da se Hrvatska ne ošteti za dio ribolovnih područja i moguća nalazišta plina.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više