Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Štetnosti njemačko-ruskog saveza

Kako će Sjeverni tok 2 promijeniti europski plinski krajolik

 
 
Plinovod Sjeverni tok 2 mogao bi smanjiti veleprodajnu cijenu plina za 13 posto nakon 2020., no smanjenje proizvodnje na Sjevernom moru i u Norveškoj povećat će vrlo brzo ovisnost Europe o uvoznom plinu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/02/frank_umbach_210415.jpg
Frank Umbach
 
Plinovod Sjeverni tok 2 je komercijalni ali i geopolitički rusko-njemački projekt, koji bi nakon 2020. u Europu trebao donijeti novih 55 milijardi m3 plina. Taj plinovod će usmjeriti buduće odnose Rusije i SAD-a, a utjecat će i na gospodarske i političke odnose u ovoj regiji, ali i u svijetu. Projekt vrijedan gotovo 10 mlrd. EUR ne samo da jača odnose između Njemačke i Rusije, već ojačava položaj Njemačke kao glavnog plinskog 'čvorišta' na europskom tržištu plina. 
 
U slučaju da bi se projekt ostvario, Europa bi direktno bila povezana s jednim od najvećih rezervi plina na svijetu jer rusko plinsko polje Bovanenkovo, na poluotoku Jamal, ima dva i pol puta više plina od ukupnih europskih rezervi plina. Sjeverni tok 2 bi povećao likvidnost na unutarnjem europskom plinskom tržištu, potaknuo nova povezivanja nacionalnih plinskih sustava i stimulirao daljnju integraciju unutarnjeg tržišta plina EU-a, što bi ga ujedno osnažilo i povećalo sigurnost u opskrbi, bar tako kažu zagovornici projekta. Trenutačno, Sjeverni tok 2 predstavlja najjeftiniju opciju za Europu, a neke studije pokazuju da će od nove plinske rute imati cjenovne pogodnosti, jer bi se veleprodajna cijena plina u EU smanjila za 13 % u 2020. godini, kada se planira početak isporuke plina, tvrdi Paul Corcoran, šef konzultantske tvrtke Agent Marketing. 
 
Potražnja za plinom u Europi u idućem desetljeću se ne bi trebala puno mijenjati. Tako je potražnja 2015. bila oko 481 milijardi m3, dok se u 2035. godini očekuje oko 472 mlrd. m3, naglašava Corcoran. Također procjenjuje da će doći do smanjenja domaće proizvodnje plina u Europi i to za oko 50 %. Očekuje se smanjenje uvoza iz Sjevernog mora, Norveške i Sjeverne Afrike te će zbog svega navedenog, nastati deficit u uvozu plina u Europu, koji bi 2035. godine trebao iznositi oko 120 mlrd. m3.
 
Taj manjak će najvjerojatnije uglavnom ispuniti plin iz Rusije, dok će dio uvoza uključivati i LNG čije će količine odrediti tržište, ističe šef Agent Marketinga. Prema podacima iz 2016. godine Europska unija se sa 17 % plina opskrbljivala iz domaćih izvora, dok Rusija čini 34 %, Alžir 11 % i Norveška 24 %, a LNG 13 % opskrbe. Od 2016. godine uvoz plina iz Rusije u Europu je bio oko 170 mlrd. m3 iako su maksimalni kapaciteti za uvoz 200 mlrd. m3. No, ako se uračunaju kapaciteti Sjevernog toka 2 i drugih ruskih projekata (kao što je Južni tok), mogući uvozni kapaciteti bi bili oko 330 mlrd. m3, što je dvostruko iznad svih potreba tržišta. Treba istaknuti da plin iz Rusiji ima velike subvencije, dok plin iz SAD-a ili bilo koji drugi uvoznik mora uključiti još i troškove transporta pa neće moći cjenovno konkurirati ruskom plinu. Takva situacija će potkopati ostale strateške diverzificirane rute opskrbe EU-a i povećati ovisnost o Rusiji, objašnjava Frank Umbach, direktor Europskog centra za energiju i sigurnost resursa. Umbach dalje tvrdi da zemlje na istoku i jugu Europe vjerojatno neće imati velikih koristi od Sjevernog toka 2 u odnosu na sjevernije zemlje EU-a jer nedostaje potpuna međunarodna povezanost plinskih sustava s Jugoistočnom Europom, gdje tržišta plina još nisu u potpunosti razvijena. Tako će neke zemlje biti djelomično odsječene. Politički gledano, projekt nije baš dobrodošao jer će se odnosi Rusije i Ukrajine još više narušiti, dok će se komercijalno isplatiti, dokle god bude konkurencije između LNG-ja i plinovoda na tržištu. 
 
Europska Komisija Sjeverni tok 2 vidi kao pokušaj Rusije da učvrsti svoju dominaciju na europskom tržištu. Rusija trenutačno isporučuje 34 % plina EU, a sa Sjevernim tokom 2 uvoz će narasti na više od 40 %. Za Rusiju je taj projekt od velikog značaja jer Rusija i dalje ovisi o prihodima od nafte i prirodnog plina, koji su činili polovicu prihoda od ukupnog izvoza u 2016. godini, čak i uz niže cijene. Kako cijene nafte Rusi ne mogu kontrolirati, to ih još više motivira da se fokusiraju na što veće prihode od prodaje plina te da zadrže svoj udio i utjecaj na europskom tržištu pod svaku cijenu. Protivnici projekta naglašavaju da će domaća proizvodnja pasti, ali isto tako i potražnja za plinom u EU zbog sve većeg korištenje obnovljivih izvora u budućnosti. No, i sve veća zasićenost svjetskih tržišta plinom omogućit će europskim zemljama da dugoročnim ugovorima s mnogo drugih dobavljača iz cijelog svijeta osigura uvoz plina. 
 

Matija Eppert, EGE

Povezane objave

Hrvatskoj je u interesu uvesti euro što prije

HF

Državni proračun u cilju pokrivanja gubitaka raznim muljažama

hrvatski-fokus

Novi energetski objekti trebaju se uklapati u cijeli lanac vrijednosti

HF

Nagodba o Agrokoru – kraj Hrvatske

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više