Lutam i bauljam mnogim grobištima Spoznaja je teška. Što u tebi jest? Bol i tjeskoba, gorčina i jad. Stopa ti je svaka natopljena krvlju… Svih Junaka Tvojih, a ti si moj grad Svaki put kad svratim i učinim korak Strah me nagaziti, na skelet, na žrtvu. U drhtavoj ruci sliku majke držim… Vidjeti je želim pa makar i mrtvu Lutam i bauljam, mnogim grobištima Ne znam, kom bih prije zapalio svijeću Prečesto ih malo, križam se, pomolim Znam da dugo ni ja izdržati neću I Dunav je svoje izgubio čari Sa obale gledam, cvijeće, svijeće plove U nutrini negdje, kao da ga čujem Tihim, sivim glasom, On i mene zove I dalje će teći, tamo do Iloka Znam i njega ista ta tjeskoba muči A voli Vukovar, ljubavnicu Vuku Zato već odavna, tužno, sivo huči Nije kao nekad. Utihnulo sve je… Svaki mi je korak prožet jakim bolom Roditelja nemam, prijatelja mnogih Ni pjesme ko nekad, za velikim stolom Svaki dio stiha ranjava me teško Al' oni su ovdje, tu u meni žive Šutjeti ne mogu, morao sam reći Za sve ove boli 'Istine su krive'… Vladimir Živaljić