Bojom uvijek nastojim postići balans između ploha kao i ravnotežu na cijeloj slici
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Miljenko Bengez krajem svibnja ove godine predstavio se pariškoj publici samostalnom izložbom u Galeriji Mona Lisa.
• Gospodine Bengezu, dvadeset i drugog svibnja otvarate samostalnu izložbu u Galeriji Mona Lisa. Što izlažete?
= Izlažem ulja na platnu,dvadesetak slika, raznih formata, nastalih u nekoliko proteklih godina. Riječ je naravno o izboru iz toga razdoblja.. Vjerujem da sam izabrao radove koji će me najbolje predstaviti pariškoj publici. Izložba će trajati dva tjedna, 22. svibnja neslužbeno otvarenje, drugi dan vernissage i dvanaest dana samog izlaganja.
• I ovdje je, na ovim slikama ključan Vaš motiv bezvremenskog grada,motiv sačinjen od stvarnog i imaginarnog.
= Naziv izložbe je Čarolija svjetla. Mene u interpretaciji tih mojih motiva najviše fascinira svjetlo koje ima sposobnost da vizualno mijenja odnose ploha. Zanima me posebno odraz svjetla na arhitekturi, to mijenjanje doživljaja volumena i dimenzija, prespektiva tih građevina i prirodnih ploha koje se međusobno pretapaju.
• Koliko je stvarnog a koliko imaginarnog u Vašem motivu grada?
= Inicijalna ideja, motiv, uglavnom je asocijacija na ''stvarni'' doživljaj nekog mjesta. Onda dolazi boja. U skladu sa bojama tražim i definiram formu iz koje gradim te moje priče o imaginarnim gradovima.
• Često se govori o slikarstvu u kojem se ističu dominantne boje. Kakav je Vaš odnos prema koloru?
= Kod mene boja razvija asocijaciju i sigurno je jedan od najvažnijih elemenata u procesu nastajanja slike a također i kod završene slike. Iz odnosa boja tražim motiv koji je bio inicijalna ideja, ali bojom uvijek nastojim postići balans između ploha kao i ravnotežu na cijeloj slici.
• Na Vašim slikama nema figura ljudi.
= Ljudi koji možda nedostaju na mojim slikama su publika koja promatra slike.Na taj način pokušavam dvodimenzionalnu plohu pretvoriti u jedan trodimenzionalni doživljaj.Važna mi je ta interakcija promatrača sa slikom jer jedino tako slika oživi. Bez reakcije promatrača slike su samo komad platna premazanog bojom.
• Postoji li neki arhitektonski motiv koji Vam je osobito privlačan?
= Često su to samo karakteristični fragmenti arhitekture,kameni portali i stepeništa, prozori na mediteranskim kućama…, oko njih slikam plohe koje asociraju na neka mjesta,koje ih opisuju, a koje ne moraju biti u skladu s fotografskom stvarnošću.
• Svaki dan slikate?
= Pa ne baš svaki dan, ali kontinuirano radim.Organizacija ove izložbe zahtijevala je jako mnogo vremena koje je naprosto moralo biti potrošeno kako bi cijeli projekt bio uspješno realiziran.
• Ima li na ovim slikama na pariškoj izložbi i elemenata Pariza?
= Ima nekoliko slika inspiriranih mojim doživljajem Pariza. Pariški krovovi, trgovi, mostovi, vijugave ulice Montmartrea, uvijek iznova kod mene izazovu neko romantično raspoloženje. Moj doživljaj Pariza je uvijek bio snažan, i to je sigurno jedan od gradova u kojem bi mogao živjeti.
• Kako je došlo do izlaganja u uglednoj pariškoj galeriji?
= Kao ponekad u životu – i sretnim stjecajem okolnosti. Mojem prijatelju i kolekcionaru koji živi u Parizu,u jednom sam razgovoru spomenuo želju da izlažem svoje radove u Parizu.On je preko kulturnog atašea Veleposlanstva RH kontaktirao Galeriju Mona Lisa u vezi organiziranja moje samostalne izložbe. Galerija je locirana u dijelu sedmog arondismana poznatog po brojnim muzejima i izložbenim prostorima u kojima izlažu umjetnici iz doslovno cijelog svijeta. Nakon što je voditeljici galerije prezentirao neke moje radove,dobio sam pozitivan odgovor i izvrstan termin za izlaganje. Iako je cijeli projekt ove izložbe bio je prilično zahtjevan,vrijedilo je truda jer – Pariz je jedan.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više