Od 145 milijuna Rusa od Kalinjingrada do Vladivostoka možda ih ni polovica nije čula za Hrvatsku
Pred Hrvatskom je najznačajniji športski susret u njezinoj (športskoj) povijesti. Bilo je već i većih uspjeha – ne ću ih ni vrjednovati ni nabrajati, ali mala Hrvatska se nikad nije na njenom terenu susrela s najvećom zemljom na svijetu u (četvrt) završnici prvenstva u u globalno najpopularnijem športu – nogometu. Od 145 milijuna Rusa od Kalinjingrada do Vladivostoka možda ih ni polovica nije čula za Hrvatsku. Mnogi jesu (rat) a zatim nakon što je Hrvatska pobjedom nad Engleskom 2007. u Londonu odvela Rusiju na Europsko prvenstvo. Ruski navijači sjećaju se Ivice Olića, Stipe Pletikose. Vedran Ćorluka je kapetan ruskog prvaka Lokomotiv iz Moskve.
Treba znati kako nogomet nije najpopularniji šport u Rusiji (hokej) i to nam malo ide u prilog. Ovaj susret će medijski globalno odjeknuti i više nego polufinale 1998. s Francuskom. Drugo je medijsko informatičko doba, pokrivenost informacijama je potpuna (i totalitarna). Ukoliko sada hrvatska politika i gospodarstvo ne iskoriste ovaj marketinški proboj koji čini nogomet, ne znam kad će. Ovakvu pozitivnu marketinšku „rupu“ ne bi moglo učiniti ni milijun kojekakvih Macana.
Hrvatska nogometna reprezentacija do sada je učinila i previše, zato joj ne treba stvarati dodatni pritisak. Kad bi se ova utakmica igrala izvan Rusije smatram kako bi pobjeda Hrvatske bila skoro sigurna. Ovako je neizvjesnost povelika. Zamislite samo taj navijački huk od Vladivostoka do Sočija, pa domaćinstvo, pa novac, pa politički interesi… Štogod se dakle dogodilo – a vjerujem u pobjedu – Hrvatska je već pobijedila.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više