Umjetnik kod Meštrovića

Otvorena izložba Frane Missije 'Pejzaži i akt u skulpturi'

U sklopu 64. Splitskog ljeta u vrtu Galerije Meštrović u Splitu je otvorena izložba Umjetnik kod Meštrovića: Frano Missia 'Pejzaži i akt u skulpturi'. Ciklus Umjetnik kod Meštrovića pokrenut je s namjerom da postavlja pitanja, potiče na istraživanje, probudi kreativnost i natjera na preispitivanje granica. Značajna Meštrovićeva ostavština, velika produktivnost, snažna ličnost i njegov aktivizam na području umjetnosti, kulture, ali i politike, nisu uvijek bili jednostavno nasljeđe onima koji su se bavili očuvanjem, ali i interpretacijom njegove umjetnosti. Snaga njegovih djela i velebnost njegovih zdanja izaziva strahopoštovanje, a onome tko ih preispituje predstavlja okvir koji je i izazov i teret. Pojedinac nema uvijek snage postaviti djelo u kontekst Meštrovićeve veličine koja je u nekim segmentima dosegnula mitske proporcije, izlažući se pri tome mogućnostima kritike, uspoređivanja i revalorizacije. Nova djela u Meštrovićevom kontekstu bacaju novo svjetlo i na Meštrovića samoga. Upravo je zbog svega navedenog izložiti djela drugog umjetnika u Meštrovićevom fizičkom i duhovnom prostoru, izazov i umjetniku i kustosu. Ali, upravo zato i nužnost jer dovodi do novog pogleda i na umjetnost koja se izlaže i na onu koja je u tome prostoru već izložena.

Izložbe postavljane tijekom ciklusa Umjetnik kod Meštrovića, koji je započeo 2010. izložbom Zlatka Boureka, svaka je na svoj način prezentirala susret dvaju umjetnika. Od tada su uz Meštrovića stali Zlatko Bourek, Dalibor Stošić, Matko Trebotić, Vasko Lipovac, Marija Ujević Galetović, Kažimir Hraste, Enca Kovačević, pa i sam Auguste Rodin koji je jedini uz Meštrovića stao kao suvremenik,  a ne kao raniji ili kasniji umjetnik koji djeluje u drugom vremenu. Svaka od izložbi pokazala je djela jednog umjetnika u prostoru koji je odredio i stvorio drugi umjetnik, svaka je donijela niz novih pitanja za umjetnika koji je izlagao ili kojega se izlagalo, a Meštroviću je stvoren jedan novi prostor o kojem je sam govorio. To je prostor u kojem i on sam izlazi pred ispit, a njegova misao već je u prvoj izložbi ciklusa dala najbolji odgovor: „Suvremenici mi nisu opasni, niti ih se bojim ni stidim, već 'bivši' i 'idući', – u vremenu gdje ove oznake nestaju leži moja trema pred ispitom.“ 

Izložba Umjetnik kod Meštrovića: Frano Missia uvid je u dio opusa Frane Missije, slikara koji se okušao i kao kipar. Gostovanje u malom prostoru Atelijera za glinu u Galeriji Meštrović fokusiranje je na samo dva segmenta među različitim izričajima kojih se Missia dotakao tijekom svog umjetničkog i životnog puta. Koloristički pejzaži, najčešće rodnoga kraja, te kasno okretanje prema modeliranju putenih žena kakve je do tada prikazivao akrilikom na svojim platnima velikih dimenzija.  

Pejzaži predstavljeni na izložbi mahom su ostvareni u novome mileniju, nastali nakon 2002. godine. Njegovi stariji pejzaži nastajali tijekom šezdesetih i sedamdesetih nose geometrizam usmjeren apstraktnoj poetici temeljenoj na američkom apstraktnom ekspresionizmu, ali kako je vrijeme više odmicalo i vedute su se sve više odmicale od apstraktnih formi te se kretale prema kolorističkoj ekspresiji i mekanim formama. Unatoč crtačkoj vještini i snažnom uvjerenju da je crtež u osnovi svega, Frano neće otići u pejzažni realizam. Zadržat će mističnost i bajkovitost svojih mjesta utječući tako na znatiželju promatrača koji se konstantno pita radi li se tu o Franinu dojmu ili nestvarnosti karipskoga sutona.

Novi milenij donio je i okušavanje u skulpturi gdje su njegove Willendorfske Venere s platna dobile novu dimenziju u glini. Na tragu bazičnih prethistorijskih ljudskih stremljena još od najranijih pokušaja izražavanja u skulpturi, Frano također svoje ženske likove vidi kao putene Venere izraženih ženskih atributa vezanih uz plodnost. Iako se divio Henryju Mooreu, Franine skulpture nagog ženskog tijela nisu skrenule prema stiliziranju, nego su u potpunosti nalijegale na samo ponešto uvećanu realnu sliku bogatih ženskih proporcija. U pozama odmaranja, raznih emocionalnih stanja ili vježbanja, žena nije samo objekt ili studija proporcija nego je ispunjena karakterom trenutka.

Izložba je poput zavirivanja, tek laganog djelomičnog otvaranja vrata u jedan svijet pun kolorističke ekspresije, poznatih nam i nepoznatih veduta često taknutih ljudskom prisutnošću. Pozivnica u Franin svijet koji uz latentne melankolije i promišljanja o neprihvaćanju, prije svega nosi neopisivu životnu radost i nepresušne emocije prema lijepome. Izložba iz ciklusa Umjetnik kod Meštrovića postala je integralni dio festivala Splitsko ljeto i važan segment u izložbenoj ponudi Splita tijekom ljetnih mjeseci, čime je kulturna scena grada obogaćena za izniman kulturni događaj.

Nives Matijević