Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Plenkovićeva Potjemkinova sela

Ima li granica Plenkovićeve izdaje hrvatskoga naroda i države

 
 
Sve veći dio hrvatskog naroda i građana naše domovine suočen je s činjenicom kako Hrvatska sve dublje tone, gotovo u svim područjima društvenog života. Ta realnost utječe na apatiju, depresiju, agoniju, nezadovoljstvo sve većega broja naših građana, tim više što se tom stanju ne vidi kraj, nego  tendencijski nastavak. S druge strane narod u nesposobnosti, nezainteresiranosti, nemoći vladajućih struktura vidi rasap svekolikih nacionalnih vrijednosti i pogrom nad današnjicom i budućnošću. Tome doprinose i vrlo dobro pozicionirane antihrvatske snage koje žestoko rade na destabilizaciji Hrvatske, uz snažni vjetar koji dobivaju od vladajućih struktura. U većem broju istraživanja javnoga mnijenja, koliko god ona bila frizirana, očito je kako Plenkovićevoj vladi ne vjeruje gotovo 80 posto građana, kako sličan postotak drži da Vlada Hrvatsku vodi u krivom smjeru, kako njenom prvom čovjeku udjeljuje prvo mjesto najomraženijeg političara i kako bi na mogućim izborima dobio manje od 10 posto glasova. Dakle, premijer i njegova Vlada praktično su bez podrške javnosti.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/08/omeni2.jpg
No, ipak su građani uvjereni da će Plenkovićeva vlada nadvladati, te u demokratskim sustavima nerješive probleme, kolaboriranjem s neprirodnim političkim partnerima, s kojima da su glasaći to ranije znali, nikada se Plenkovićev HDZ ne bi dokopao vlasti. Prijevarom i izdajom ova nas je neprirodna i  antihrvatska koalicija već dovela na rub ponora, u samo predvorje Danteova pakla. Plenković i njegovi partneri u vlasti te stranački ucijenjeni pripuzi sa svojim prijateljima i rođacima, nagrađeni beneficijama i foteljama – od vrha do najnižih lokalnih sredina, nemoralni i potkupljivi mediji, šire laži i objede kako u državi teče med i mlijeko. Da bi ta lažna slika i dalje ostala u javnosti smjenjuju se na sve strane domoljubni i časni novinari, stručnjaci, znanstvenici. Pogotovo ako se suprotstave volji i diktatorskim manirama i nedjelima uljeza u HDZ, Andreja Plenkovića. Novovjekog Rasputina. Iako su slabe mogućnosti javnosti da se suprotstave lažima, omalovažavanjima i vrijeđanju od Plenkovićevih poslušnika, ovaj tjednik od samoga je početka ove nenarodne vlasti prepoznao smjer kojim je u ambis poveo Hrvatsku, preko noći probuđeni hadezeovac, Andrej. Zato bi bilo korisno da tjednik nastavi kritičkim prikazom ove vlasti i njenog vožda. Moj prijedlog je da tjednik otvori jednu rubriku u kojoj će se na znanstveni, publicistički, novinarski način raščlanjivati pogubno djelovanje ove vlasti na hrvatske nacionalne interese. U svom tekstu nastojat ću dati samo neke naznake o tome kako je popločen Plenkovićev put kojim Hrvatsku i narod vodi u propast. I neke prijedloge. Počet ću sa stanjem u gospodarstvu.
 
U Africi bi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj
 
Dakle, u prvom kvartalu o. g. rast BDP-a iznosio je 2,5%, što znači da rastemo znatno sporije i manje od porasta u sedam prošlih kvartala koje smo ostvarili od početka 2016. godine. Prema podatcima Eurostata rast BDP-a u prvom kvartalu 2018. bio je u Letoniji 5,2%, Poljskoj 4,9%, Madžarskoj 4,7%, Sloveniji 4,6%, Češkoj 4,5% itd. Ove godine bit ćemo u skupini država s gospodarskim rastom od 2,8 posto, (zadnjih je dana i taj niski postotak smanjen na 2,6%) a naredne godine predzadnji s rastom od 2,6 %. Od susjednih zemalja, Republika Srbija koja nije članica EU, imat će ove godine veći BDP od Hrvatske, 3,5 %. Uz Bugarsku naša je zemlja u EU s najmanjom stvarnom potrošnjom po stanovniku, i to 39 posto ispod prosjeka Unije! Usto valja spomenuti pad izvoza, pad industrijske proizvodnje, rast inflacije, pogubnu  ulogu HNB-a na štetu izvoznika i uopće hrvatskog gospodarstva, a na korist inozemnih lobija. Tu je i gubitak HNB-a od 2,5 milijardi kuna za koje Vlada ne pokazuje nikakav interes. Domaće gospodarstvo potresaju problemi u poljoprivredi, cijene, otkup, brojne neobrađene površine i raspodjela državne zemlje, slaba državna pomoć u izvozu, svake godine na tisuće manje OPG-ova u ratarstvu, stočarstvu, mljekarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu…,  neadekvatan PDV u najperspektivnijoj djelatnosti – turizmu, čime smo najmanje konkurentna zemlja na Mediteranu. Među zadnjim smo zemljama u EU po povlačenju sredstava iz namijenjenih nam fondova (manje od 50 %). Usto valja spomenuti velike gospodarske neuspjehe, poput: Lex Agrokor, lakrdija s INOM, kutinska petrokemija, brodogradnja, poljoprivreda, Croatia Airlines, neizvjesnost LNG-a … Lošem gospodarskom stanju i perspektivama ne ide na ruku ni nedefiniran obrazovni sustav koji je u rukama partnera HNS-a, katastrofalno stanje u sustavu sudstva i pravosuđa, nedefiniran koncept mirovinske reforme te ogromni problemi u  cjelokupnom zdravstvenom sustavu. Dovoljno je reći da smo siromašniji za četiri posto nego prije deset godina. Posebice je teško stanje u području mirovinskog osiguranja. Imamo 1.141.576 umirovljenika, od kojih oko 180 000 prima mirovine manje od 1 000 kuna dok prosječna mirovina iznosi 2 345 kuna. Samo ignoranti i neprijatelji ove zemlje i našega naroda ne žele vidjeti Plenkovićeva Potjemkinova sela.
 
Plenkovićeva vlast nije ništa učinila na smanjivanju troškova različitih državnih  agencija i zavoda, njih 187, te 52 811 udruga koje hrvatske porezne obveznike godišnje koštaju oko 2 milijarde kuna! Plenkovićeva vlada nije ništa učinila na privlačenju sredstava naših iseljenika. Tako su doznake naših iseljenika prošle godine, prema podatcima HNB-a, dosegle 15,7 milijardi kuna, ili 4,5 posto BDP-a ili 50% od ukupnih inozemnih ulaganja. Hrvatska država sa 800 000 svojih državljana u inozemstvu s pravom glasa, nagrađuje ih sa tri saborska zastupnika, baš kao partnera Pupovca.
 
Svaki dan ostajemo bez 150 stanovnika ili godišnje 2 posto populacije
 
Plenkovićevo  ministarstvo za demografiju, nakon ostavke državnog tajnika – demografa i sveučilišnog profesora Marina Strmote, ostalo je na ministrici Murganić , koja se nikada nije bavila pitanjima demografije i koja o tom, vjerojatno najvećem hrvatskom problemu opstanka i razvoja, ne zna gotovo ništa. Zato nas njeno ministarstvo stalno bombardira paušalnim mjerama bez ozbiljne kratkoročne i dugoročne strategije. Bivši državni tajnik nezadovoljan takvom „strategijom“ koju je nazvao cirkusom a u zadnje vrijeme igrokazom za naivni narod, nakon ostavke, našao je podršku među vodećim hrvatskim demografima. Na njihove primjedbe, kao i predsjednice države, Plenković mnogo ne haje već je uvjeren da njegova ministrica u suradnji s njim, radi najbolji posao! Kozmetiku bez bilo kakvih učinaka. Rezultat takve kozmetike je da svaki dan Hrvatska gubi 150 stanovnika – ili godišnje dva posto svoje populacije. Zadnjih nekoliko godina izgubili smo 170 000 stanovnika, od 2011. do danas 300 000, a samo prošle godine, prema službenim statistikama oko 80 000 – dok su neslužbene čak dvostruko više. S druge strane nedoučena gđa ministarka Murganić priča Markove konake s prijedlozima kojekakvih kamilica mjera.
 
Tiranin protiv volje hrvatskog naroda i narodnih referenduma
 
Premijer Plenković na primjeru provođenja dva referenduma: Istanbulske konvencije i Izbornog zakona pokazao se radikalnim osporavateljem narodnih inicijativa, volje i savjesti preko 800.000 hrvatskih građana koji su im dali potporu. Protivno demokratskim uzusima Plenković je agitacijom i vulgarnim vrijeđanjem neistomišljenike nazivao marginalcima, primitivcima, konzervativcima, rušiteljima njegove „stabilne“ vlade, biskupe je prozvao da ne znaju čitati – (zato ga oni usrdno pozdravljaju i pričešćuju u vrijeme Službe Božje, rugajući se vjerničkom puku!), narod i demokršćane kojima tobože pripada njegova stranka prevario je tzv. Interpretativnom izjavom, da bi ubrzo preko ministarke Divjak uveo rodnu ideologiju u osnovne i srednje škole. Podsjetili bi vožda Plenkovića i njegove pripuze na Kodeks dobre prakse o referendumima što ga je Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanske komisije) objavila u Strasbourgu  2009. Venecijanska komisija preporuča „balansiranu prezentaciju ne samo pogleda izvršne i zakonodavne vlasti ili osoba koje dijele njihov pogled, nego i suprotne stavove“. Nikada iz njegovih usta nismo čuli istinu da je Istanbulska konvencija prvi međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje će se konvencija odnositi, već stručna komisija, a države su preko Vijeća ministara mogle samo prihvatiti ili ne prihvatiti finalni tekst. Toliko o demokratizmu EU i diktatora i obmanjivača Rasputina Plenkovića.
 
Na svečanoj misi za domovinu u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, na dan državnosti 25. lipnja, nadbiskup Bozanić – prije sakramenta pričesti, u nazočnosti mogućeg kandidata za indulgenciju, upozorio je na slijedeće: „Snaga neke zajednice očituje se u slobodi, usklađenoj s Božjom voljom, a sloboda svoje najjače uporište ima u slobodi savjesti. I za našu je Hrvatsku upravo u tome njezina snaga.  Stoga je pogubno slušati svjedočanstva kada se u gospodarskom, političkom, ili pak kulturnom životu savjest drugoga čovjeka ne poštuje. Znamo da postoje razni načini ucjenjivanja ljudi, pritisaka na savjest, obrazloženja koja su spremna žrtvovati savjest radi navodnih viših ciljeva“. Što o savjesti zna bruselski čato? I dalje: „Poziv da djelotvorno ljubimo domovinu i da se za nju zalažemo suočava nas s raznim izazovima. Ponekad se stječe dojam da se u određenim krugovima sustavno promiče ruganje domovini s pozivima da ju se napusti“. Valja ga, kao „demokršćanina“ podsjetiti i na poruke Iustitie et pax (18. lipnja o.g.) : „Pravo na priziv savjesti zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom, a potvrđeno je, u više navrata, i u praksi Europskog suda za ljudska prava“. I dalje: „Uspoređivanje „stranačke stege“ i prava na priziv savjesti, ne samo da je nedopustivo, nego je i opasno za budućnost demokracije u Hrvatskoj. Pozivamo stoga političke čimbenike u Hrvatskoj da trenutačne političke ili neke druge interese ne povezuju s pravom priziva na savjest“. Mnogi svećenici i vjernici već su se javno izjasnili što misle o Plenkovićevoj blasfemiji ali i njegovih pripuza na Misi i uzimanja sakramenta pričesti, bez obzira što su aktivni agitatori protiv učenja Katoličke crkve i demokršćanstva.
 
Glede referenduma o izbornom zakonodavstvu, zajedno s partnerima antihrvatske koalicije, SDP-om i ostalim orjunaškim snagama, suprotstavlja se nužnim promjenama izbornog zakonodavstva pod lažnim obrazloženjem da se referendumom žele smanjivati manjinska prava. I to, opet od „marginalaca i primitivaca“ koji žele ugroziti stabilnost njegove – Pupovčeve i Radinove vlasti, uz potporu ucijenjenih, častohlepnih ulizica i uhljeba. Dobro je na Plenkovićeve uvrede o marginalcima odgovorio dr. Ivica Šola koji je napisao da je ta uvreda za sve nas kompliment. Jer važno je tko nas tako obilježava. Podsjetili bi diktatora Plenkovića da je i papa Franjo u propovijedi istaknuo „kako je njegova misija ići na periferiju, među marginalce“.
 
Ja mogu što hoću (Plenković) – Država to sam ja (Louis XIV.)
 
Ovim riječima svojevremeno se narodnim zastupnicima u Saboru bahato obratio diktator Plenković. I nije lagao. Takvu izjavu u dugovječnoj povijesti hrvatskog Sabora, bez obzira na uklopljenost u razne političke sustave, nitko nije izgovorio. Ne zato da su nas svi voljeli i uvažavali, nego što su imali odgovarajući respekt prema hrvatskom narodu i državi, ma kakva ona bila. Sve do Plenkovića. Nedostatak kućnoga odgoja u kojemu nije bilo ni trunke domoljublja i patriotizma, jugoslavenstvo, titoizam i kardeljizam, netolerancija i nesnošljivosti prema drugima, bahatost, vrijeđanje i omalovažavanje svih koji ne misle kao on, uvođenje sustava ucjenjivanja, prijevara, laganja, ignoriranja, poznate su osobine njegove ličnosti. U tom smislu neistomišljenike naziva primitivcima, marginalcima, pogrdno ih vrijeđa poput hrvatskog branitelja Bulja „panjem“, biskupe vrijeđa i omalovažava da ne znaju čitati, potiče, tolerira ili se ne suprotstavlja antihrvatskim udrugama i njihovim kadrovima (HAVC, srpske Novosti, HINA (iliti Tanjug), DFHR Danila Šerbedžije i škandale koji ne nailaze na osude njegove ministarke; pod njegovom upravom smjenjuju se hrvatski kadrovi na svim područjima – odgojnom obrazovnoj reformi i sustavu (Glumičić, Vican) novinstvu (HRTV, Katarina Vidović Krišto, Darko Dujmović, Nada Prkačin)  znanstvenim ustanovama, vlastitoj stranci na krajnje staljinistički način (Stier, Kovač), ucjenjuju se ministri, saborski zastupnici i članovi stranke, u javnosti zabranjuje istraživanja o zločinima počinjenih od jugokomunističkih vlasti (arhivska građa) i daje potporu obljetnicama kojima antihrvatske snage obilježavaju laži i velikosrpske manipulacije (Jadovno, Jasenovac, različite Šaranove jame, Boričevac – Srb) u organizaciji njegova partnera Pupovca – a u pojedinima i osobno prisustvuje, uvodi nepotističku kadrologiju o kojoj bi se već danas mogla objaviti podebela knjiga, s njegovim i njegovih partnera najbližim prijateljima i rođacima. S druge strane Plenković daje vjetar u leđa svim antihrvatskim udrugama, strankama, pojedincima i medijima. Dok se izolira hrvatska novinarka Katarina Vidović Krišto vraća se Pupovčev igrač Saša Kosanović, lik iz čuvenog antihrvatskog uratka Dvor na Uni.  Glavne zvijezde na tzv. nacionalnoj televiziji postaju i ostaju Aleksandar Stanković, Maja Sever i ravnatelj Kazimir Bačić.  Zadnje je u nizu imenovanje u Saborski odbor za unutarnju politiku Gordana Bosanca, široj javnosti poznatog po slijedećim izjavama: „Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju Oluja kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995.“ a usto Hrvatsku naziva „konfliktnom zemljom“. Taj tip će sudjelovati u građanskom nadzoru obavještajno-sigurnosnih službi?! Naravno. Hrvatske! Sramota nad sramotama.
 
U temelju tako neodgojenog, primitivnog i opasnog čovjeka, marginalca, krije se politička i ljudska nevjerodostojnost i marginaliziranje hrvatske javnosti, morala i savjesti. Sklepajući svoju vlast i tiraniju od svega i svačega, od brojnih klijentelista i tuđmanovskoj stranci suprotnih ideoloških orijentacija, Plenković je uveo krizu demokratskog sustava. Za stranku su glasovali, ili će to činiti po ucjenama i direktivi, i oni koji nikako ne bi da su znali s kim će kolaborirati (HNS, Pupovčev SDSS, pojedini manjinci i njima slični).  Odgovornost za to snose i njegovi pripuzi, vitezovi – čuvari njegove diktatorske vlasti, njonje, šonje, štoperice i slični likovi., poput onih 27 u vrhu partije te članovi Vlade. On sam najomraženiji je političar u Hrvatskoj, mjesecima; mjerama njegove Vlade ne vjeruje gotovo 80 posto hrvatskih građana; najveći dio građana ne vjeruje da Vlada ide u dobrom pravcu a svoju je stranku doveo na najnižu razinu u nekoliko zadnjih godina. A 220 000 članova stranke šuti i šuti…  Tko su ti ljudi, pa nisu svi ucijenjeni i nisu svi njonje, šonje, vitezovi, štoperice, demokršćani prema agitatoru za Istanbulku – izvjesnom Kušćeviću, koji ih lažno pozdravlja  sa Hvaljen Isus i Marija, (Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud) ili jesu! Jer kako je diktator izjavio: Ja mogu što hoću!
 
Plenkovićevu koncepciju odnosa sa EU u praksi odlikuje antisuverenizam i antinacionalna politika, zalaganje za gradnju EU-a poput unitarističke zajednice, za razliku od Orbana i  višegradske skupine koji se zalažu za  savez ravnopravnih država. Naravno, Plenković to tako ne će reći, no iz njegovih postupaka poslušnosti dužnosnicima iz Bruxellesa to je više nego očito. Umjesto da pomogne bosansko-hercegovačkim Hrvatima i njihovim pravima na izmjene državnog Izbornog zakona,  što mu je i dužnost prema Daytonskim sporazumima, Plenković je nečinjenjem u Vijeću Europe omogućio Bošnjacima donošenje posebnog zakona na razini Federacije,  čime je zabio nož u leđa Hrvatima u BiH.
 
Smjenom bivšega ministra Zlatka Hasanbegovića i postavljanjem nove ministrice – prijateljice i istomišljenice Koržinek, uveo je na javnu scenu kulturnu politiku koja odudara od hrvatske nacionalne politike, uvedena je strategija frljičizma, klijentelistički model u filmskoj industriji – zaštita lika i djela Hrabara i nastavak te prakse preko Danila Šerbeđije i novih financijskih skandala,  poticanje i financiranje pojedinaca i udruga nesklonih hrvatskom narodu i državi, njihovih filmova, knjiga i svega protivnog hrvatskim nacionalnim interesima, dodjela visokih nagrada, poput one V. Nazor mrzitelju svega hrvatskoga Rajku Grliću.
 
Plenkovićev antihrvatski svjetonazor
 
Neki politički analitičari pišu o Plenkoviću kao čovjeku bez svojstava, bez osobina, bez određenih karakteristika. Mislim da se radi o pogrješnim prosudbama jer dotični posjeduje veoma jasne osobine, čak i onda kada ih želi vješto skriti, kada mu u danom trenutku ne odgovaraju. No posve je razvidno da Plenkovićev svjetonazor krase: jugoslavenstvo – orjunaštvo, titoizam, antihrvatstvo, globalizam na primjeru uređenja EU kao nadnacionalne integracije a ne federacije ravnopravnih država i naroda. Nešto poput bivše Jugoslavije. U tom smislu Plenkovića određuje:
– privrženost jugoslavenstvu a od političara napose Edvardu Kardelju – poslije A. Rankovića, najvećem neprijatelju hrvatskog naroda i države. Sjetimo se kako je poslije drugoga rata inzistirao da Istra pripadne Sloveniji, da se dio hrvatskih teritorija pripoji Sloveniji,  sjetimo se da je bio najžešći protivnik Andrije Hebranga i njegove hrvatske linije i naposljetku njegove sudbine, sjetimo se  kakvu je sramotnu ulogu odigrao u slomu hrvatskog proljeća i sudbinama njenih protagonista. Plenkoviću zašto si baš odabrao Kardelja? Mogao si npr. Savku, Tripala, Marka Veselicu, Vladu Gotovca?! 
– odanost staljinističko-titovskom pristupu eliminiranju nepoćudnih, npr. članova Vlade iz Mosta, stranačkih kolega (Stier, Kovač), smjenama na tzv. HTV-u, progonu hrvatskih novinara (Katarina Vidović Krišto, Nada Prkačin, Darko Dujmović), davanju potpore antihrvatskim institucijama i pojedincima u njima: HAVC, HINA (Tanjug), antihrvatskim udrugama koje podupiru rodnu ideologiju u Istanbulskoj konvenciji, i protive se novom Izbornom zakonodavstvu. Nikada nije ni jednom riječju izrazio prosvjed protiv Pupovčevih antihrvatskih  Novosti, kao i protiv svih onih koji ne vole hrvatsku državu i hrvatski narod, a to javno izražavaju.
– sklonost vrijeđanju, ponižavanju i ucjenama stranačkih kolega, saborskih zastupnika i članova Vlade, ostalih političkih neistomišljenika, biskupa i vjernika, svih onih koji drugačije misle od vožda.
– premda su rezultati njegove gospodarske politike katastrofalno loši, on sa svojim poslušnicima, svojim medijima i novinarima, manipulira s javnošću kako bi je uvjerio da u nas teče med i mlijeko. I kako bi nam oni u Africi pozavidjeli na našem standardu i valjda uspjesima njegove kompromitirane Vlade. Vlastite neuspjehe sa sluganskim medijima pretvara u tobožnje uspjehe. Dio uzroka vezan je uz njegovo nepoznavanje gospodarskih politika i strategija, demografije, budući se s tim ključnim područjima javne politike nikada nije bavio niti posjeduje bilo kakva iskustva u tim područjima. Odatle dolaze i brojne njegove improvizacije, pokusi preko stranačkih dužnosnika – koji, ako krene po zlu, bivaju za to odgovorni i osramoćeni pred javnošću. Primjer: Tolušić u poljoprivredi i Pavić u mirovinskoj reformi. No, i oni šute! Valjda jer šutnja ne donosi nevolje!
 
Hrvatsku danas vode Plenković, Pupovac i njegovi naredbodavci izvan Hrvatske, Radin (saborski brojač krvnih zrnaca), Kolega savjetnik Šeks, razni vitezovi, njonje, šonje, štoperice, lažni demokršćani koji pozdravljaju sa Hvaljen Isus i Marija – inače odlučni agitatori Istanbulske konvencije – protivne nauku Katoličke crkve i „biskupa koji ne znaju čitati“ ali koji  tim istima dijele Svetu pričest i usrdno ih pozdravljaju u prvim redovima naših crkvi za vrijeme bogoslužja,  saborski zastupnici u funkciji nečiste savjesti i sluganstva, vrh stranke (onih 27 sa Trga žrtava fašizma) koja nema veze sa tuđmanovskim HDZ-om, jer je Plenković svojevremeno, na godišnjicu izdaje,  primio organizatore onog sramotnog skupa tzv. Radija 101 čija je nakana bila rušenje upravo dr. Franje Tuđmana.  Tako je isti, zajedno s ministarkom Koržinek, primao i podržavao filmske umjetnike iz Hribarovo – Havc-ove hobotničke antihrvatske radionice. Radi kritike snimanja antihrvatskih filmova?!
 
Jesmo li spremni na otpor
 
Rezultati takve antihrvatske, antisuverenističke sluganske politike moćnim europskim EU vlastodršcima vidljivi su na svakom koraku, od urušavanja gospodarstva, iseljavanja stanovništva, ogorčenja i nezadovoljstva naroda Vladom i državom koju predvode Plenković, njegovi interesni partneri, njegove ucijenjene i nagrađene stranačke i saborske sluge, urušavanja demokratskih standarda i prijevara glasača, izdaja temeljnih vrijednosti vlastite stranke, bahato i nedemokratsko ponašanje, omalovažavanje neistomišljenika, prijevara biskupa i katoličke crkve – provedbom Istanbulske konvencije, uvođenjem lažne tzv. interpretativne izjave, blasfemičke uvrjede vjernika u lažnom prikazivanju vjernosti i poštivanju učenja Katoličke crkve, nedemokratski postupci spram potpisnika referenduma o odbacivanju Istanbulske konvencije i izbornog zakonodavstva te prijetnje da će se zabraniti rezultati referenduma i volje gotovo milijun hrvatskih građana. To je tek manji dio zla koja je Plenković sa svojim pripuzima antihrvatske orijentacije namijenio hrvatskom narodu i državi. Zaokupljen samim sobom i budućim karijerama koje nastoji postići u suradnji sa snagama koje ne vole i ne žele Hrvatsku, koristi sva dopustiva i nedopustiva sredstva. On može što hoće i nitko mu ništa ne može na putu uništavanja hrvatskog naroda, njegove teško izborene slobode i države (u kojoj nije sudjelovao, kao ni većina njegovih partnera). Što nama običnim građanima predstoji da se suprotstavimo, dok još nije prekasno, diktaturi i tiraniji nama stranog i nametnutog uljeza? Hoćemo li prignuti glave ili ćemo ponosno ustati i reći dosta je, njemu i njegovima koji nas vuku u ponor. Hoće li konačno u tom pravcu progovoriti Hrvatsko nacionalno i etičko sudište, koje je i za manja zla, od Plenkovićeva, osudilo pojedince za veleizdaju?! Plenkovićeva izdaja je mnogo opasnija – ona je poput karcinoma koji iznutra izjeda organizam, a rezultat takve izdaje završava pogubnim posljedicama. Danas vidimo da je ta bolest metastazirala na najveći dio hrvatskoga društva. Hoće li biskupi i  Katolička crkva dopustiti blasfemiju, ruganje i cinizam vjerničkom puku onome koji mu se smije iz prvih crkvenih redova i koji ih je izdao i prevario? Hoće li članovi njegove stranke, nekada ponosne tuđmanovske, konačno progovoriti i očitovati se? Hoće li brojne hrvatske udruge zauzeti jasan stav o nacionalnoj izdaji Plenkovića i njegove interesne klijentelističke i svjetonazorske braće? Hoće li novinari na javnoj televiziji, pretvorenoj u glasnogovornicu diktatora Plenkovića, dignuti glas protiv smjena svojih prijatelja i kolega, ili će i dalje šutjeti i trpjeti uvođenje diktature i svjetonazora Plenkovićevih pripuza? Jesmo li spremni ukoliko se tiranin sa svojim istomišljenicima i nadležnim državnim strukturama (pod njegovom upravom) suprotstavi priznavanju narodnih referenduma izaći na ulice hrvatskih gradova?!
 
Jesmo li spremni da se o sramotnom nedemokratskom postupanju tiranina Plenkovića izvijeste međunarodne institucije za ljudska prava? Jesmo li…. A vrijeme neumitno  curi… A Plenković mora ići na novu svetu pričest i sudjelovati u proslavi uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije, u čemu, ni na koji način nije sudjelovao. Valjda će naš narod konačno prepoznati njegovu blasfemiju i lažno domoljublje?! Ostale učinke već doživljava iz dana u dan.
 

Mijo Ivurek, Zagreb

Povezani članci

Sorosev trojanski konj u zajednici

HF

Političkom suradnjom do boljitka Hrvatske

HF

Crkva širi mir, ljubav, praštanje i slogu, a ne razdor i mržnju

hrvatski-fokus

Krug za trg poziva na Kazališni trg

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...