Propala su nam tri gospodarska projekta

U Vladi nemaju pojma koliko Hrvatska gubi zbog njihova neznanja

Ministrica kulture ovih dana pušta u javnost prijedlog zakona o otvaranju arhiva za građane osim za državnu sigurnost i neke građane kojima bi bilo neugodno da se sazna njihova udbaška prošlost. Zato ti arhivi ne će biti dostupni pučanstvu jer su neki građani udbaške prošlosti i danas na istaknutim državnim položajima i sinekurama, posebno u medijima koji iz pozadine upravljaju sa mnogim tijekovima državne i lokalne politike. To je za europske stečevine i hrvatsku tradiciju ne malo sramotno, primjerice Milanovićev „lex Perković“.

KPD Stara Gradiška

Hrvati su zadnjih dvadesetak godina i veće sramote doživjeli, pljačku u pretvorbi i privatizaciji, prodaju osnovnih poluga funkcioniranja države, bankarski i monetarni sustav, prodaju strateških tvrtki i resurse budzašto. Po mnogim pokazateljima smo dno EU-a i kao šlag na crnoj torti je iseljavanje mladih i kvalificiranih osoba i obitelji. Sve to nakon veličanstvenih pobjeda u Domovinskom ratu kada smo izborili hrvatsku državu nakon dugih stoljeća patnje. Od 1995. godine do danas Hrvatsku je napustilo oko 400 tisuća Hrvata i Srba i sada nas je manje od 4 milijuna. Političare to puno ne muči oni su zauzeti IK-om i izbornim sustavom, sigurnosti svojih sinekura. Posebno se zabrinuo FR jer 25 godina cicao nekoliko sisa zajedno s gospođom isto državnom dužnosnicom, sada dobiva povoljan kredit (valjda rješava stambeno pitanje prije odlaska na zelene poljane), tko će to vraćati ako od silnih stresova svakodnevno na HRT „kresne“ mia kara dottore -smiri se. Zapravo htio sam ovim putem ministricu, nadležnu za arhive i moga stranačkog kolegu, ravnatelja Državnoga arhiva i direktora AGM-a obavijastiti o akcidentu kada je moj brat, politički zatvorenik i osuđenik kao student dobio 5 godina robije u KPD Stara Gradiška, drugi su prošli i gore, a sve radi bacanja letaka s Iličkoga nebodera 1965. godine. U arhivu je našao naš obiteljski dosier i za svih 8 članova obitelji opis i pečat “državni neprijatelj“, a čak i za najmlađu sestru Ružicu staru 14 godina. To je fotografirao i na izlazu su ljubazno zamolili da te slike izbriše.

Pazite Hrvatski državni arhiv, Dinko Čutura ravnatelj iz moga HDZ-a. Brat je poslušao kontrolora. Nakon što se požalio i pismeno došao je ponovno i gle čuda, više nije bilo tih listova. Mome bratu je moj kolega, ne Šeks nego Dinko Čutura, obećao to pronaći. Već su tri mjeseca prošla – i ništa, izgleda da se Labrador ponovno aktivirao i djeluje i „čisti“ loše savjesti i sjećanja. Možda zamolim kolegu Šeksa i on je bio u KPD Stara Gradiška, ima ekipu suradnika, možda pomogne. Ako bude pozitivno obavijestit ćemo pučanstvo.

Uvod mi je pesimističan što ne vole čelnici najjačih stranaka koji se spremaju na veliku koaliciju i betoniranje na saborskim foteljama do smrti, a to im savjetuje „ćaća se vraća“ kojega je temperamentna predsjednica i premijerka izbacila iz stranke skoro kroz prozor. Malo kasnije i ona je letila uz pomoć Karamarka, a ovaj je sam sebi dao ostavku kada se pojavio anđeo iz Brusselsa koji govori pet jezika istovremeno i dobar je u EU-u sa svima. Zašto onda ministrica Gabrijela Žalac tako slabo povlači eure bespovratne. Slavonski je temperament u pitanju i oko 10 milijardi eura na čekanju. O tomu sam zapravo htio pisati.

Po mojim spoznajama mnogi projekti su zakočeni i u blokadi su, a samo tri, kojima se bavim, su oko 5 milijardi eura vrijedni i to 4,5 milijardi bespovratno. Taj Jean-Claude Juncker je ipak dobra dušica, istina drugima daje puno više, ali eto mi ne znamo iskoristiti niti ovo što smo dobili. A to je važno jer novac pokreće projekte, projekti zapošljavaju ljude, ljudi ne odlaze od kuće, kuće nisu prazne i napuštene i država diše i mi svi s njome naročito mi umirovljenici i naši unuci. Ali, nažalost projekti stoje. Koji? PRVI PROJEKT  hidroelektrana općenito, posebno na Savi, Dravi, i u Dalmaciji do Dubrovnika oko 3 do 4000 MW. Primjerice Sava se radi i projektira 30 godina. Kada je sve dovršeno i ishođene suglasnosti projekt je stao jer se HEP i Hrvatske vode nisu mogli dogovoriti. Prije 4 ili 5 godina došli su Englezi i s nekoliko milijuna eura počeli projektirati novi koncept s pragovima – 10 i male protočne hidroelektrane u temeljima, cijena 1,5 milijardi eura kao i prijašnji koncept s akumulacijama i velikim branama i odteretni kanal Odra. Urbanisti oduševljeni, arhitekti isto, ali to nije Zagreb na Savi, a možda bude. I tako prođe 5 godina a novac stoji, Juncker je očajan, ne povlačimo skoro ništa. Ministrici Žalac ne smije nitko ništa, niti pisnuti ni pitati. Ne čudim se, ministrica raspolaže ili ima na raspolaganju 10 milijardi eura. Skoro kao Bandić koji ima svake godine 1 milijardu eura i tako 18 godina. I nitko mu ne smije ništa. Ako se naljuti pada Vlada i „Jovo nanovo“ i opet projekti čekaju,a ljudi iseljavaju.

DRUGI PROJEKT koji stoji već 18 godina je OTPAD i duže ako računamo od 1965. godine kada su počeli u Zagrebu dovoziti otpad u šljunčare, a neka budala u Gradu se dosjetila da možemo te šljunčare zatrpavati smećem, na Savici s opasnim otpadom i tako 35 godina. Jakuševec smo sanirali, spasili podzemnu vodu i EBRD-u vratili dug. To je bilo prije 15 godina i od tada ništa niti makac. Planovi postoje, strategija postoji, ali Hrvatska stoji na začelju EU-a u gospodarenju otpadom. I tu je na raspolaganju 1,5 milijardi eura i više ali jedni navijaju za Nijemce i 7 kanti, drugi za Đuru Horvata i MBO-T postrojenje i ne treba kanti milijun i kamiona stotine, jedni su za energane (i osobno), drugi protiv, treći “zero waste“ ali ne u našem dvorištu nego u vašem. I tako i taj projekt stoji, a Juncker je očajan, ne povlačimo ništa. Sada dolaze novi ministri, Martina je na čekanju, plaća ide, bira ponude, a ministri trebaju neko vrijeme za strateške odluke.

TREĆI PROJEKT na čekanju je željeznica i dionica Karlovac-Rijeka. Tu je došlo do zastoja jer su Karlovčani tvrdoglavo inzistirali na obilaznici Karlovca – oko 200 milijuna eura – a EU ne će niti čuti i tako odoše 2 godine i sad još dvije, a problem nije riješen, raskid ugovora, novi natječaj pa opet 4 godine i EU će novce povući sigurno.  Tu vlakovi voze 40 do 70 km/sat i to kada čuju Kinezi ne mogu vjerovati, misle da je to luna park ili izletnički vlak. Zato ih novi ministar zove da zajedno gradimo luku na Krku i dolinsku prugu sa 160 do 240 km/sat i tako će njihova roba brzo stići u EU. Inače taj projekt je davno 2010. godine IGH napravio, ali je Zoran Milanović sa ministrom Hajdaš-Dončićem i još dva ministra, i Slavkom Linićem, taj projekt poništio i promijenio trasu i HŽ je zaspao. Sad smo gdje smo bili prije  četiri godine i imat ćemo spor jer je projekt dogotovljen ali po drugoj trasi. I zato taj projekt kao treći strateški stoji.

Većina u Vladi za ovo što pišem niti zna niti razumije o čemu se radi. Samo znam da Slovenci sada u luci Kopar tovare 800 tisuća njemačkih auta, 10 milijuna tona godišnje, Rijeka 2 milijuna tona. Nijemci svoje automobile izvoze preko Kopra, a od nas traže da primimo izbjeglice koje su pozvali. Iz Ukrajine drži Plenković lekciju Putinu kako je agresor na Krim. Mi znamo što je agresija, pa smo već agresoru većinu oprostili. Molimo Putina da pomogne oko AGROKORA ako može ikako jer svi traže zaradu na Ivici i Marici, a oni i lipe i zlato nemaju, nešto sitniša 80 milijuna eura, a mi kao ne damo. Ameri samo daju savjete. Trump je zatvorio pipu. Eto manje-više to su ta tri projekta koja pratim, oko 5 do 6 milijardi eura, stoje i čekaju Godota koji ne dolazi a morao bi doći. 

Stjepan Nikolić