»Miloš u znak protesta legao u neki hlad i odatle ga nitko nije mogao pokrenuti cijela tri dana…«
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom članaka „Bik Miloš“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 806 od 28. rujna 2018. godine.
Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji br. 806 od 28. rujna 2018. godine na jednoj cijeloj stranici donosi reportažu o biku Milošu iz Đurđina (1934. godište). Uz njegovu fotografiju i životopis (na salašu je živio u potpunom izobilju, dobijajući najbolju hranu, oslobođen svih poljskih radova, korišten isključivo za priplod), „Hrvatska riječ“ nas informiše i o tome da je djed Lazo (Milošev vlasnik) krenuo iz Đurđina, skupa s Milošem, u petak navečer (nije navedeno točno vrijeme, datum i godina)kako bi do subote ujutro stigao na vašar u Bačku Topolu. Na vašaru se dugo pogađaos jednim stočnim trgovcem tražeći 12,5 dinara (značajan podatak), ali trgovac je nudio samo 12 dinara i na koncu od trgovine nije bilo ništa.
Saznajemo i da je Miloš u znak protesta tada legao u neki hlad i odatle ga nitko nije mogao pokrenuti cijela tri dana! Tek u utorak navečer (nije navedeno točno vrijeme, datum i godina) Milošje ustao i polagano se uputio prema Đurđinu.
I nitko nema ništa protiv Miloša i lijepe priče o staroj fotografiji, naprotiv, Miloš je svojim gabaritom, a posebno time koliko je krava opasao, zaslužio i duplericu usred „Hrvatske riječi“, no problem je u nečem drugom. U istom broju „Hrvatske riječi“ u rubrici „kultura“, članak „Nova knjiga: Branimir Miroslav Tomlekin, Uvrnute priče“, stišnjen je na četvrt stranice u više nego šturu vijest, iako su prikaz ove knjige od strane dr Dragane V. Todoreskov i recenzija Franje Petrinovića u cijelosti dostavljeni ovom tjedniku!
A suština je u tome što autor ove knjige nije iz Đurđina da bi dobio cijelu stranicu u „Hrvatskoj riječi“ (ali ni bikovi iz Srijema, iako su bolji od Miloša, ne mogu u „Hrvatsku riječ“), što nije poltron onima u Subotici koji su prigrabili sve što je hrvatsko u Republici Srbiji i što o njima piše otvorena pisma.
Zato uz ovo otvoreno pismo šaljem i uvodnu riječ dr. Dragane V. Todoreskov i recenziju Franje Petrinovića za knjigu „Uvrnute priče“ .
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više