Prošlosti se sjećamo, sadašnjost proganjamo a budućnost sanjamo! I pjesnici stare, ali pjesme za starost ne mare. Djeca su varljivo mjerilo starosti roditelja. Do pakla čovjek samo korak treba, a čitav život – do neba. Koga tuđi grijeh boli, vlastitiom grijehu odoli. Kad su puni džepovi, čekaju te prijatelja repovi. Kada su kese prazne, množe se krivične kazne. Razumom do cilja, a nogama još mnogo milja! Ako se govor ne obnavlja, i vlastiti jezik se zaboravlja. Domovina se voli kroz ljubav i znanje, a ne jadikovanje. Prošlosti se sjećamo, sadašnjost proganjamo a budućnost sanjamo! Bučna globalizacija uvod je u tihi nestanak nacija. Dalekovidnost ne omogućuje svima da svojim viđenjima pomognu i kratkovidnima, Elektronske satove ne treba koristiti za nove trgovačke ratove, već kao miraz za vlastite djece- svatove. Ako voda nije čista, ni njome opran obraz- ne blista. Ne zamjeri gladnima što zlu kob kunu, već im dodaj svoju kunu! Prijateljstvo se ne uzvraća novcem, već prijateljstvom. Nije velik onaj, tko se jednom nađe u visini, već je velik koji sav svoj život dobra djela čini. Ako ti dijete zimi u igri ozebe, ne krivi vrijeme, već sebe! Djeca su roditeljima sreća, a kada odrastu-briga puna vreća! Ratni sukobi ne prestaju potpisom na papiru, već trajnim djelovanjem u miru. Malkica Dugeč, 25. 7. 2018.