Zlatno prokletstvo

Nekad su rasle visibabe

U svom prokletstvu nestaje svijeta

Jednako kao i sva bića

Ljudi su stoka sami po sebi

Sva su im nedjela bez pokrića

Nekad su cvale Visibabe

Gdje danas raste žilet žica

Tko će ih brati pitajmo one

Vladare svijeta ledenih lica

Pričaju jedno, a drugo rade

EU je stroj za pljačku novca

Narod im stoka sitnog zuba

Živina za odstrel bogatog lovca

Problem je samo što svjesni nisu

Bogatstvo, novca jesti ne mogu

Bez nas, marve, živjeti ne će

Stići će oni na račun Bogu

Pohlepi ljudskoj kraja nema

Poteze čine bez presedana

Vjerujte nisu oni sretni

Zlato im ne može biti hrana

Vladimir Živaljić, Vukovar