Nekad su rasle visibabe U svom prokletstvu nestaje svijeta Jednako kao i sva bića Ljudi su stoka sami po sebi Sva su im nedjela bez pokrića Nekad su cvale Visibabe Gdje danas raste žilet žica Tko će ih brati pitajmo one Vladare svijeta ledenih lica Pričaju jedno, a drugo rade EU je stroj za pljačku novca Narod im stoka sitnog zuba Živina za odstrel bogatog lovca Problem je samo što svjesni nisu Bogatstvo, novca jesti ne mogu Bez nas, marve, živjeti ne će Stići će oni na račun Bogu Pohlepi ljudskoj kraja nema Poteze čine bez presedana Vjerujte nisu oni sretni Zlato im ne može biti hrana Vladimir Živaljić, Vukovar