Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz Slavonije

Liječnici kao jedna od najvažnijih društvenih skupina, profesija, ceh…, odavno su meta napada, preciznije – uništavanja. Po završetku tzv. mirne reintegracije, a naročito od dvije tisućite, čim je zdravstveni proračun postao veći od obrambenog, time i najveći na jednoj „hrpi“ enormno je poraslo zanimanje za cijeli zdravstveni sustav: od proizvodnje (Pliva) do „potrošnje“, od  seoske ambulante do bolnica, malih i velikih. Okružili su ga predatori, iz daleka i domicilne sitne ribe. Ovdje ćemo samo malo o liječnicima – oni su „na panj“ došli nekako odmah nakon branitelja. Motka s kojom se mlatio, i još i danas mlati cijeli ceh, ali ne samo njega već se sluđuje i cijelo društvo, do zadnje elementarne čestice je – korupcija. Ah ta čarobna korupcija u tzv. tranzicijskim zemljama, da ne govorimo u afričkim, latinsko-američkim, azijskim… to je jedno veliko zlo, plaši nas i ovdašnja medija korumpirana (donirana, kupljena, a proizvodi gubitke itd.) iz tzv. demokratskih zemalja.

Ines Strenja Linić

I da skratimo, nakon što zatruju, ovladaju, dušama novih, tranzicijskih robova i strahom od „ebole korupcije“ usput i brzo i uspješno odatle pljačkaju resurse – financijske, materijalne, gotove atraktivne tvornice, sustave, zemlju, na koncu i ljude. Kakva korupcija kao moguća specifičnost tzv. tranzicijskih zemalja, elementarna je to glupost i što je još opasnije – laž, jer povijest čovječanstva je, pored ostaloga, povijest korupcije. Ratova i korupcije, ili još i bolje „korupcije“ u ratu i poslije rata („tranzicija“ „revolucija“, „kontra revolucija“…). Ako teorija evolucije uopće vrijedi koliko li je tek tamo primjera bića koja žive u idealnim odnosima korupcije, u kojima su se razvila, bez kojih ih u „lancu“ ne bi ni bilo. Pojednostavljeno, ako evolucija uopće vrijedi, njezina dva temeljna stupa su korupcija i sila. Treći je, naravno, prilagodba korupciji i sili. (Ne mogu ovdje objašnjavati to šire značenje pojma „korupcija“, pored onoga „primitivnoga“ navodno svima jasnoga, uključivo i zadnjega bedaka.)

Liječnici pod dugotrajnom medijsko-političkom paljbom     

Vraćam se liječnikom cehu – ovdje (HF, tiskani i e-izdanje) smo ga pokušavali, više puta, braniti od raznih „korupcijskih afera“ koje su u njemu navodno izbijale. Neke je korumpirana, ustvari „donirana“ medija i politika, u koruptivnoj svezi, razvila do razmjera da je bilo skoro sramota biti liječnik. Bilo mi je više nego jasno nakon što su branitelji medijsko-politički proglašeni, da se mi ovdje ne lažemo, društvenim parazitima, ološem, vucibatinama, i dakako ratnim zločincima… napad na liječnike, u biti elitnu društvenu skupinu, slijedeći je korak u rastakanju društva, pri čemu je država fol usputna žrtva. A zapravo je prvi i glavni cilj, kao „okvir“ za bivanje jednog naroda, tko voli „nacije“, tko želi „građana“…

Slično su, malo po malo, prolazile i druge profesije, profesori primjerice, od sveučilišnih do učitelja u osnovnim školama – spomenut ću samo njih. Danas stvari stoje ovako: liječnike mlate pacijenti, nad glavom im još lebde razne, laičke udruge, medija im je korumpirani neprijatelj. Učitelje i profesore tuku učenici. Prvi imaju izlaz; spakiraju se pa za bolje plaće u inozemstvo i rad u struci, a ako se preseljavaju po Euniji, realno, mijenjaju samo mjesto dosadašnjega rada. Mogu i drugi tim putem, ali osim rijetkih sveučilišnih profesora, ostali bi morali mijenjati posao, sve do pranja suđa u restoranima ili branja šparoga. Rezultati su, vidim, dobri.

Branitelji su sve niže na društvenoj ljestvici, sva ih je manje, da sada ne pišem i kako i zašto, a s liječnicima, pa i medicinskim sestrama je slično. Tko će onda ove još preostale, uključivo i branitelje, u ovdašnjim mini regijama velike doduše raspadajuće Eunije liječiti? Tu su vračevi i vračare, slabo vrijedi gledanje u kavu, travare su preuzeli vegani. Možda Pernar „reanimacijom“ koji nam se iz Njemačke vratio? Nije blesav, radije se dade nositi u ležećem stavu po sabornici, po onoj „plaća ide, a ja ležim“.

Zastupnica Strenja-Linić otišla predaleko – bez povratka

Sve afere su priređene na jedan te isti način – pronađe se neki pojedinačni slučaj među liječnicima, možda i obični kriminal, sve se poopći, medija udari u velike talambase, priključi se „politika“ – i eto zla. Ne ću stoga spominjati ni jednu, ali poslije svake liječnička struka je izlazila sve slabija i slabija. Istodobno rade u sustavu koji se ljulja kao vlat trave na povjetarcu. Za čuditi se kako već nije propao, nestao… čega pacijenti uglavnom nisu svjesni. Nema niti jedne profesije koja je tako povlačena po blatu. Ekonomisti? Niti slučajno, oni su „živi i zdravi“ i nadalje podučavaju ekonomiju, društvo, pojedince, poduzetnike, državu…, a svi sve bolesniji i bolesniji.

Gurua je tu tušta i tma, uglavnom istih, a i honorari su bit će dobri.  Pravnici? Njih nitko ne smije ni taknuti, osim ako nisu u sudstvu – e na te svatko smije pljunuti iako ono možda i nije tako i toliko loše. Jasno je i zašto, jer ono je iz te iste priče o „korupciji“. Odvjetnike? Ne diraj. Profesore s PF-a, naročito zagrebačkoga, niti slučajno. Možda će ti oni „servisirati“ zakone (što više zakona to bolje) pa tako i život. Kakvi liječnici – oni su tek tamo gdje su posljedice, primjerice, psihička oboljenja od ovrha. „Društvenjake“, filozofe, ni za Boga, barem dok je živ Puhovski, kakve politologe, stižu novi i novi sve bolji od boljega, mladi povjesničari poput Klasića, Jakovine, Markovine, eto nam i nekoga Šarića… Od njih se smiju dirati, ustvari „derati“, tek jezikoslovci i povjesničari hrvatske književnosti.

U kulturi glavni su Oliver Frljić i Ante Tomić. Stvari su otišle dotle da je na HRT-u tambura skoro zabranjena („seljačija“, rekao je navodno svojedobno Mirko Galić, pa je odatle skinuli i dobrim dijelom otvorili put cajkama). Ne ću spominjati Thompsona, a bogme na HRT-u nema ni pjesama Vice Vukova za kojega su svi, od „majke“ Savke, Tripala „ćaće“, do, navodnih, tadašnjih „desničara“, po zaslugama za Hrvatsko proljeće nevažni – radikalno bih rekao – ništice. Dokle je dakle rastakanje došlo? Ipak, u središtu su nam liječnici. Kako bilo do sada se ceh nekako držao – sve donedavno, a onda se dogodilo nešto nečuveno – doktorica i saborska zastupnica, predsjednica Odbora za zdravstvo Hrvatskog sabora Strenja Linić u borbi za moć, pa za vlast, prevršila je svaku mjeru: udarila je kulenom na kolege anesteziologe u Slavoniji. Odvratno, povraća mi se na takvu vrstu regional šovinizma, pa i unutar stručnog šovinizma. Kao tamo „negdje“ bit će daleko u slavonskoj zabiti moraš donijeti kulen (i to žene) ako želiš, nekakvu, anesteziju (kakvu, ima ih, stručno gledano desetke vrsta). Zašto nije spomenula pršut i sir, možda krčki, iako bi to bilo isto?

Bijednici u slavonskoj zabiti cijela ekipa, anesteziolog, sestra, ginekolog, barem, prodaju se za kulenčić koga mogu smazati za  doručak? Pritom anesteziologa je manjak, ginekologa manjka, iskusnih sestara, viših, najvjerojatnije također, a bogme uskoro ne će imati tko napraviti ni kulen. Strašno koliko je doktorica Strenja Linić obnevidjela, moć i vlast joj pojele mozak, pa ni psihijatri ne bi pomogli. Uostalom doktor Petrov je bio s njom u istom kolu. Kolektivna bolest? Ministar Kujundžić – koga briga za njega i njegovu ministarsku, političku sudbinu. Mi ga iz HF-a sigurno ne bi ni birali, a kamo li da je on sada bitan. Bitan je sustav i ako je ikako moguće, njegovo što duže održanje. Zastupnica doktorica Strenja Linić se u međuvremenu ispričala, ali za „kulen anesteziolozima“, slavonskim,  nema isprike. Ne vrijedi. Bilo je u ovom pokušaju smjene ministra Kujundžića još ružnih igrokaza i „štela“, zloporabe javnog u privatne svrhe itd, ali o tome drugom zgodom. Rješenja? Možda bi saborsku zastupnicu Strenja Linić trebalo podmititi kulenom da tamo zašuti.  Možda bi radije pršuta i sira? Nemam ni volje, a bogme ni novaca ni za to.

Mato Dretvić Filakov