Umjesto hrvatskih vođa, imamo izdajice, izdajice, izdajice…
Svaki sam dan sve više tužan i razočaran u svoj uplašeni i eutanazirani hrvatski narod. Sve mi se više pitanja roji u glavi. Sve sam manje siguran jesam li postupio ispravno kad sam se gotovo prije pola stoljeća u Australiji uključio u borbu za oslobođenje hrvatskog naroda ispod komunističke i velikosrpske čizme u Jugoslaviji?
Također se pitam jesam li uistinu bio, a jesam, među onih 0,1 posto "glupih" koji su se iz tada još uvijek bogate Australije vratili za stalno u Hrvatsku vjerujući da na taj način pomažu Hrvatima u domovini? Trebam li se sada kad sam jedan korak do smrti vratiti u Australiju i tamo umrijeti gdje su mi djeca i unučad, a u Hrvatsku sam se vratio i zbog želje da u njoj budem zakopan?
Jesu li tada ustinu Hrvati u domovini željeli i žele li danas pomoć u iskustvu, znanju i domoljublju koje su sa sobom donijeli malobrojni povratnici? Ili im je samo bio potreban njihov novac? Jesmo li mi politički povratnici bili previše naivni i impresionirani s domovinskim domoljubnim disidentima i "liderima", vjerujući u njihovo iskreno domoljublje i sposobnost da izgrade državu kakvu smo mi mislili da treba izgraditi i kakvu hrvatski narod zaslužuje: državu u kojoj će stvarno postojati vladavina prava, državu u kojoj će se razvijati gospodarstvo na temelju vlastitog rada, sposobnosti i poštenja u poslovanju.
Nužna lustracija
Državu u kojoj će diplomacija braniti interese države, a ne interese naših protivnika i neprijatelja. Državu u kojoj će državni činovnici biti profesionalci i na usluzi hrvatskim građanima. Jesmo li se mi u emigraciji trebali bolje organizirati i preuzeti vlast u Hrvatskoj, dok se domovina ne oslobodi komunističkog mentalnog sklopa i raznih izdajnika? U kojoj je mjeri prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odgovoran za ovo u vrijeme Domovinskog rata nezamislivo stanje očaja i propadanja u današnjoj Hrvatskoj? Je li predsjednik Tuđman trebao provesti lustraciju i uz moguće velike rizike unutarnjeg sukoba? Sada mislim da je trebao, jer u Hrvatskoj nakon lustracije sigurno ne bi bilo toliko izdajnika i protivnika hrvatske države koliko ih ima danas.
Gdje je danas hrvatski Mojsije? Gdje su danas hrvatske crkvene vođe kao što su bili blaženi Alojzije Stepinac i kardinal Franjo Kuharić? Gdje su narodne vođe poput Eugena Kvaternika, dr. Ante Starčevića, Stjepana Radića i dr. Franje Tuđmana? Umjesto njih danas imamo izdajice kao što su Mesić, Manolić, Sanader, Josipović, Milanović, Plenković i da ih ne nabrajam, jer bih tada morao tiskati cijelu knjigu?
Svakodnevno se pitam: jesu li Hrvati u domovini uistinu željeli biti oslobođeni, ili im je bilo daleko bolje dok su bili u komunističkom zatvoru i nisu smjeli misliti svojom glavom? Tko nam danas brani da mislimo svojom glavom? Jesmo li postali najgluplji narod na svijetu, koji usput ima najljepši životni i klimatski prostor? Što nam se to dogodilo? Tko će prvi reći dosta je, i stati na čelo otpora nemoralu, korupciji, lopovluku, izdajicama, udbašima, komunistima, lažnim domoljubima, neojugoslavenima, velikosrbima, u Uredu Predsjednika, Hrvatskom saboru, Vladi, oporbi i svim državnim, prosvjetnim, medijskim i drugim institucijama? Tko će nam dati slobodu mišljenja i javnog informiranja, slobodu medija, slobodu javnih nastupanja, slobodu sakupljanja potpisa za referendume itd.? Tko će nas istjerati iz naših mišjih rupa? Tko će nam skinuti ovčje runo i navući vučju kožu? Tko? Nije samo narod na koljenima. I Katolička Crkva u Hrvatskoj nalazi se pred svojim najvećim izazovom od pojave spasitelja Isusta Krista. Je li to moguća najava kraja ovakvog svijeta kakav danas poznajemo?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više