Trebalo je provesti lustraciju!

Umjesto hrvatskih vođa, imamo izdajice, izdajice, izdajice…

Svaki sam dan sve više tužan i razočaran u svoj uplašeni i eutanazirani hrvatski narod. Sve mi se više pitanja roji u glavi. Sve sam manje siguran jesam li postupio ispravno kad sam se gotovo prije pola stoljeća u Australiji uključio u borbu za oslobođenje hrvatskog naroda ispod komunističke i velikosrpske čizme u Jugoslaviji?

Također se pitam jesam li uistinu bio, a jesam, među onih 0,1 posto "glupih" koji su se iz tada još uvijek bogate Australije vratili za stalno u Hrvatsku vjerujući da na taj način pomažu Hrvatima u domovini? Trebam li se sada kad sam jedan korak do smrti vratiti u Australiju i tamo umrijeti gdje su mi djeca i unučad, a u Hrvatsku sam se vratio i zbog želje da u njoj budem zakopan?

Jesu li tada ustinu Hrvati u domovini željeli i žele li danas pomoć u iskustvu, znanju i domoljublju koje su sa sobom donijeli malobrojni povratnici? Ili im je samo bio potreban njihov novac? Jesmo li mi politički povratnici bili previše naivni i impresionirani s domovinskim domoljubnim disidentima i "liderima", vjerujući u njihovo iskreno domoljublje i sposobnost da izgrade državu kakvu smo mi mislili da treba izgraditi i kakvu hrvatski narod zaslužuje: državu u kojoj će stvarno postojati vladavina prava, državu u kojoj će se razvijati gospodarstvo na temelju vlastitog rada, sposobnosti i poštenja u poslovanju.

Nužna lustracija

Državu u kojoj će diplomacija braniti interese države, a ne interese naših protivnika i neprijatelja. Državu u kojoj će državni činovnici biti profesionalci i na usluzi hrvatskim građanima. Jesmo li se mi u emigraciji trebali bolje organizirati i preuzeti vlast u Hrvatskoj, dok se domovina ne oslobodi komunističkog mentalnog sklopa i raznih izdajnika? U kojoj je mjeri prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odgovoran za ovo u vrijeme Domovinskog rata nezamislivo stanje očaja i propadanja u današnjoj Hrvatskoj? Je li predsjednik Tuđman trebao provesti lustraciju i uz moguće velike rizike unutarnjeg sukoba? Sada mislim da je trebao, jer u Hrvatskoj nakon lustracije sigurno ne bi bilo toliko izdajnika i protivnika hrvatske države koliko ih ima danas.

Gdje je danas hrvatski Mojsije? Gdje su danas hrvatske crkvene vođe kao što su bili blaženi Alojzije Stepinac i kardinal Franjo Kuharić? Gdje su narodne vođe poput Eugena Kvaternika, dr. Ante Starčevića, Stjepana Radića i dr. Franje Tuđmana? Umjesto njih danas imamo izdajice kao što su Mesić, Manolić, Sanader, Josipović, Milanović, Plenković i da ih ne nabrajam, jer bih tada morao tiskati cijelu knjigu?

Svakodnevno se pitam: jesu li Hrvati u domovini uistinu željeli biti oslobođeni, ili im je bilo daleko bolje dok su bili u komunističkom zatvoru i nisu smjeli misliti svojom glavom? Tko nam danas brani da mislimo svojom glavom? Jesmo li postali najgluplji narod na svijetu, koji usput ima najljepši životni i klimatski prostor? Što nam se to dogodilo? Tko će prvi reći dosta je, i stati na čelo otpora nemoralu, korupciji, lopovluku, izdajicama, udbašima, komunistima, lažnim domoljubima, neojugoslavenima, velikosrbima, u Uredu Predsjednika, Hrvatskom saboru, Vladi, oporbi i svim državnim, prosvjetnim, medijskim i drugim institucijama? Tko će nam dati slobodu mišljenja i javnog informiranja, slobodu medija, slobodu javnih nastupanja, slobodu sakupljanja potpisa za referendume itd.? Tko će nas istjerati iz naših mišjih rupa? Tko će nam skinuti ovčje runo i navući vučju kožu? Tko? Nije samo narod na koljenima. I Katolička Crkva u Hrvatskoj nalazi se pred svojim najvećim izazovom od pojave spasitelja Isusta Krista. Je li to moguća najava kraja ovakvog svijeta kakav danas poznajemo?

Antun Babić