Kratak prikaz povijesti Gradišćanskih Hrvatov u Austriji (5)

Pokušaji madjarizacije

Intenzivni pokušaji nacionalističkih ugarskih vladov med 1879. i 1918., da dostignu proširenje ugarskoga jezika i potisnu manjinske jezike – i pomoću masivnih mjer madjarizacije na polju podučavanja i službenoga jezika – imali su samo skromne uspjehe. Polag rezultatov brojidbe 1920. ljeta je samo 26,8 procentov svega stanovničtva Gradišća vladalo usmeno i pismeno ugarskim jezikom.

Duhovna elita narodne grupe, pred svim učiteljstvo i duhovničtvo, stekla je većinom izobrazbu na ugarskom jeziku pa je bila prougarski raspoložena.

Gospodarstvo i socijalna struktura

Vinogradarstvo i trštvo vinom, gajenje žita i blaga bili su stoljeća dugo gospodarski temelji Gradišćanskih Hrvatov. Hižičarski sloji su jur u 19. stoljeću počeli migrirati, iskajući si posao spočetka kot djelači pri žetvi, kasnije kot djelači u industriji i gradjevinstvu u industrijski regija Bečke kotline, u Beču i Gracu. U isto vrime došlo je i do velikoga iseljavanja u SAD, ko je dostignulo svoj vrhunac na rubu stoljeća. U vrime sloma Habsburške monarhije je jur već od polovice hrvatskoga stanovničtva sjevernoga Gradišća bilo zaposleno u industriji. No u sridnjem i južnom Gradišću je broj zaposlenih u poljodjelstvu iznašao još svenek 67 procentov. Važan problem za Hrvatice i Hrvate u Prvoj republiki je ada bilo pitanje agrarne reforme. Površine poljnoga i loznoga gospodarstva ostale su u Gradišću ne glede na manje korekture u korist Hrvatov i dalje u ruka ugarskih i nimško-austrijanskih veleposjednikov. Uz mala i najmanja imanja Hrvatov od dvih do petih hektarov postojali su posjedi od već tisuć hektarov zemlje. Izgradnja udruženj po uzoru Raiffeisena nije imala mnogo već uspjeha od agrarne reforme. Mnogo ljudi bilo je prisiljeno, da se odseli.

(Nastavak slijedi)

Franjo Schruiff, “Zur Geschichte und Entwicklung der kroatischen Volksgruppe”; http://www.hkd.at/index.php?option=com_content&view=article&id=43&Itemid=168&lang=hr