IseljeništvoKao na ružama by HF24/01/2016 Suborci hrabro ginu Kao na ružama kapi poslije kiše, na tvom licu krupne suze stoje, jer voljenog dragana nema više, u rat pođe, ali zauvijek otiš’o je. Na odlasku tebi reče da ne plačeš, da te voli, sve tvoje, senku tvoju, vratit će se i zna da ga ti čekat ćeš, dok se bori za domovinu svoju. Sa ratišta ti piše svakoga dana, a ti strepiš za njegovu sudbinu, jer kaže da je pun krvavih rana, i da njegovi suborcihrabro ginu. Zemlju i sela oslobađaju u nizu, jučersu stali na kamen granični, piše da je kraj rata sasvim blizu, no stiže telegram, crni, zvanični. I kao na ružama kapi poslije kiše, na licu mnogih djevojaka su suze, voljenih im dragana nema više, u rat su pošli, on ih zauvijek uze. Branimir Miroslav Tomlekin