Unatoč tamošnjim Hrvatima, od kojih su neki naginjali socijalizmu i jugoslavizmu, pobijedila je hrvatska opcija
Još smo u slavljeničkom zanosu nakon što su Vatreni, ljubimci sviju kojima su na srcu hrvatski dom i domovina, donijeli Hrvatskoj „brončanu medalju koja zlatom sjaji” s prvenstva u Kataru (2022.). Upravo je ovo dobra prilika kako bi se upozorilo Hrvate u domovini da nogomet među Hrvatima u svijetu ima stogodišnju tradiciju. U svim mjestima diljem svijeta gdje se nastanila oveća hrvatska zajednica postojao je ili postoji i hrvatski nogometni klub, a u nekim gradovima i više od jednoga.
Svrha nogometnih i drugih hrvatskih športskih klubova u tuđini bila je i ostala trostruka. Prvo okupljati mlade i u njima gajiti „zdrav duh u zdravu tijelu”. Drugo, i kroz šport u mladima čuvati i gajiti hrvatski identitet. Treće, dobrim ponašanjem i uspješnim športskim natjecanjima svjedočiti da Hrvatska i hrvatski narod imaju dug i bogat, premda težak, povijesni hod. Iako brojčano mali, uvijek i svagdje su hrvatski športaši s ponosom pronosili ime svoje domovine i svojega naroda.
Kao primjer športskih uspjeha među Hrvatima u svijetu donosimo nekoliko redaka o nogometnom klubu Hrvatski orlovi, koji je utemeljen prije zericu više od sto godina (1922.) u Milwaukeeju, Wisconsin, SAD.
Povijesne okolnosti
U drugoj polovici 19. stoljeća Milwaukee je postao važan industrijski centar na zapadnoj obali jezera Michigan. Tražeći posla, oveći broj hrvatskih radnika dospio je i u taj grad početkom 20. stoljeća. To nam najbolje potvrđuje činjenica da je već 1917. u tom gradu utemeljena hrvatska katolička župa. Godine 1922. u župu je poslan mladi svećenik Zagrebačke nadbiskupije Dragutin Jesih (1895. – 1944.), koji je teološku izobrazbu završio u Americi. Bio je iznimno dinamičan, poduzetan, revan svećenik, publicist i domoljub. Prije dolaska u Milwaukee, služio je hrvatsku župu u Garyju, Indiana, i sa svojim mjesnim suradnicima, uz potporu više hrvatskih svećenika u Americi, utemeljio (1921.) Hrvatsku katoličku zajednicu.
Među tadašnjim Hrvatima u Americi koplja su se lomila između onih koji su naginjali socijalizmu (a među njima bilo je i uvjerenih boljševika) i jugoslavizmu, i onih koji su ostali vjerni hrvatskom domoljublju i katoličkoj vjeri. Među onima koji su nastojali zaštiti hrvatski puk u Americi od oštrice jugoslavizma i socijalizma, posebice nakon Prvoga svjetskoga rata, isticao se velečasni Dragutin Jesih. U tom ozračju on, kao novi hrvatski župnik u Milwaukeeju, uz sveobuhvatnu obnovu župe, utemeljio je i nekoliko društava, uključujući i nogometni klub Hrvatski orlovi. I samo je ime jasno svjedočilo da klub pripada domoljubno-katoličkoj struji nasuprot onoj koja je bila zagađena jugoslavizmom i/ili antikatoličkim socijalizmom. Župnik Jesih bio je i prvi predsjednik kluba.
Jug i Hrvatski orlovi
U nekoliko prikaza povijesti hrvatskoga športa u Americi može se pročitati da je klub Hrvatski orlovi u Milwaukeeju, Wisconsin, „najstariji hrvatski nogometni tim izvan Hrvatske”. To je točno, ali samo u užem smislu. Koliko možemo doznati, to je prvi nogometni klub u čijem imenu jasno stoji da je hrvatski. Naime, godinu dana prije Hrvatskih orlova, u Chicagu je (1921.) utemeljen Radnički nogometni klub Jug. Ovaj klub je djelovao u hrvatskom naselju oko ulice Wentworth, to jest u okolici hrvatske župe sv. Jeronima. Iako ime kluba ukazuje na to da je kluba bio „klasno” a ne nacionalno usmjeren, osnivači, članovi i igrači kluba bili su Hrvati. U opisu kluba navodi se da mu je svrha njegovati „umne i ćudoredne” vrline svojih članova, „usavršavati športsku nogometnu igru, kao i druge dozvoljene igre, koje koriste zdravlju i dobrom glasu“, ali i učvršćivati „prijateljstvo između Južnih Slavena“.
Dakle, njegovi članovi i podržavatelji bili su, barem u vrijeme klupskoga utemeljenja, u maglama jugoslavenstva. Istina, magla se samo nakon nekoliko godina počela bistriti, kao i hrvatskim političarima koji su sudjelovali u stvaranju jugotvorevine. Na svojevrsno „vraćanje doma” ukazuje i izjava hrvatski narodnih zastupnika, tzv. Hrvatskog bloka, od 14. siječnja 1922. godine. Ovo navodimo jer je upravo u Chicagu tijekom rata i odmah u poraću bila velika potpora dr. Anti Trumbiću i njegovoj politici, i njegov izlazak iz „jugomagle” pozitivno je djelovao i na njegove pristaše u svijetu. Možda je i ovo pridonijelo tomu da je Radnički nogometni klub Jug polako nestao u drugoj polovici 1920-ih godina, a klub Hrvatski orlovi i danas, nakon 100 godina postojanja, vrlo uspješno djeluje i ispunja misiju koju su mu zacrtali njegovi utemeljitelji.
Povijest Kluba – ukratko
Prvo razdoblje povijesti Hrvatskih orlova bilo je od osnutka (1922.) do Drugoga svjetskog rata, odnosno do ulaska Sjedinjenih Država u rat. Tijekom prvih dvaju desetljeća klub je imao zavidne uspjehe. Na primjer, već 1928. godine imali su dvije seniorske i tri juniorske momčadi, a tijekom 1930-ih godina bili su šest puta prvaci Wisconsina. Nastavili su uspješno djelovati čak i tijekom rata pa su godine 1943. bili pobjednici amaterskog kupa za Srednje i Zapadne savezne države Amerike. Klub s ponosom ističe da su 23 njegova igrača sudjelovala u američkim ratnim snagama. Zbog ratnih prilika, nogometne djelatnosti bile su odgođene za bolja vremena.
U godinama nakon rata klub Hrvatski orlovi uspješno se obnovio. Novopridošli hrvatski emigranti dodali su svoj doprinos razvoju kluba i donijeli novi zanos domoljublja. Godine 1964., klub Hrvatski orlovi bio je među utemeljiteljima Hrvatskoga nogometnog saveza za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, koji od tada svake godine početkom rujna mjeseca uspješno održava nogometni turnir hrvatskih klubova. Orlovi su više puta bili domaćini, a i pobjednici toga među Hrvatima u Americi popularnog turnira, posebice među mlađim naraštajima.
Vrijedno je zabilježiti da je Zvonimir Monsider (1920. – 1997.), slavni hrvatski vratar i potom trener, koji je godine 1947. postao politički emigrant, jedno vrijeme bio trener NK-a Hrvatski orlovi i za njegov doprinos napretku nogometa u Americi uvršten je u Kuću slavnih Nogometnog udruženja države Wisconsina.
Hrvatska zajednica u tom dijelu Wisconsina, odnosno Federacija hrvatskih udruga, kupila je 1956. godine veliko zemljište (preko 12 hektara) na kojem se sada nalazi pet nogometnih igrališta, klupske i razne druge prostorije za društvene i športske potrebe. Taj je pothvat osigurao trajnu stabilnost kluba koji danas ima vrlo bogat nogometni program za mlade raznih uzrasta i obaju spolova. Zemljište, poznato pod imenom „Hrvatski park”, kao i 100-godišnji NK Hrvatski orlovi, ponos su Hrvata koji žive u Milwaukeeju i okolici. Klub i njegovi članovi ostali su vjerni svojim temeljnim hrvatskim i katoličkim vrjednotama. Zato Hrvatski orlovi i nakon sto godina visoko lete.
Usputna napomena
Nakon velikih postignuća u Kataru i dok su Hrvati diljem svijeta radosno klicali, moglo se pročitati u jednom (nazovihrvatskom) dnevniku prigovor Zlatku Daliću što posvećuje pobjede Bogu (pisac piše „bogu”), braniteljima i hrvatskom narodu a ne radništvu. Pisac i svi koji se s njim slažu mogu lako riješiti taj svoj problem. Nek okupe sve svoje snage u Hrvatskoj i utemelje „radničke nogometne klubove” pa će vidjeti koliko njihovi „vatreni” vrijede. Za ostvarenje ovog prijedloga evo i primjera iz povijesti nogometa. Početkom prošlog stoljeća u Americi je djelovao „Sportski savez komunističkog rada”. Prigodom „Radničke olimpijade” u Chicagu godine 1932., među ostalim, Savez je organizirao i „Open Cup” u nogometu. Ali svi „radnički” nogometni klubovi, uključujući hrvatski Radnički nogometni klub Jug, otišli su u neslavnu prošlost. Po ideološkoj ćudi bili su rušilački. Temelj im je bio dijalektički materijalizam, a ne bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.
Vatreni, Orlovi i svi hrvatski športaši pobjednici su jer u sebi nose vertikalu ljubavi koja je nekima jednostavno neshvatljiva!
