Jedina moja

Bila si toliko lijepa

Bila si toliko lijepa i beskrajno mila,   

da zavoljeh te ludo čim sam te vidio,

ali i tako nestvarna, kao iz bajke vila,

da sam se za ljubav da te pitam stidio.

Tvoj beskrajni ponos činio te jakom,

po ničem nikako nisam mogao znati,

malom osmjehu il' skrivenim znakom,  

da to tvoje srce upravo za mnom pati.

Mislio sam da si mi biće nedostižno,

kao što je daleko i splet boja u dugi,

od mene svoju tajnu čuvala si brižno,

da jedino mene voliš, rekoše mi drugi.

Danas mi to reče baš on koji te voli,

i sa neba za tebe sjajne zvjezde skida,

kaže, nikada ne će moći da te preboli,

ali zna da se tvoje srce za mnom kida.

I noćas, kao da si baš oduvijek moja,

prišao sam ti i rekao da znam za tajnu,

uz osmijeh je zadrhtala ta usnica tvoja,

i prvi put pomilovah tvoju kosu sjajnu.

Branimir Miroslav Tomlekin