Posebna gužva je bila za ulazak u pakao, gdje je trebalo čekati i po nekoliko godina. Za čistilište se čekalo nešto manje
(Priča tiskana u zbirci „Uvrnute priče“, Književni klub HKUPD „Stanislav Preprek“ Novi Sad, 2018.)
Tračnicu kao i autoput do neba nedavno su izgradile dvije najveće kineske građevinske tvrtke uz djelimično nepovratne kredite MMF-a, povratne kredite američkih banaka uz minimalne kamatne stope i uz rusku moralnu podršku. Na radovima su angažirani poglavito naši ljudi kao najjeftinija radna snaga na svijetu i oni su kasnili, mislim radovi, ne naši ljudi, samo jedan ljudski vijek, iako je bilo velikih problema oko nekoliko tunela kroz oblake i oko nezapamćenog odrona meteorita negdje na polovici puta. Uz to je, o čemu su svi mediji detaljno izvještavali, radove zaustavila i nesreća kada su naši nepažljivi radnici zapalili kumovu slamu, kao i kada se desilo nepredviđeno pomračenje svih zvijezda uslijed neusaglašenosti gregorijanskog i julijanskog kalendara i zbog čega je nastao višegodišnji totalni mrak. Radovi su obustavljeni dulje vrijeme i kada je izbio rat između ratnika Velikog i Malog medvjeda.
Sve u svemu, danas je vrijeme trajanja vožnje do neba prepolovljeno ali je to izazvalo problem pred vratima Svetog Petra. Tamo su se nakupile silne duše iz cijelog svijeta, a svaku je morao detaljno pregledati i preispitati Sveti Petar osobno, prije nego bi ju poslao u raj, čistilište ili pakao. Gužve su bile sve veće jer su se u potoke, rijeke i jezera sve više ispuštale otrovne materije, u njive sve više bacalo pesticida i sve više se na sve strane bacao osiromašeni uranijum. Nije vrijedilo Svetom Petru ni udvostručenje broja anđela pomoćnika, digitalizacija postupka, niti to što je Sveti Petar počeo raditi i vikendom i na sve praznike, sem po jednog dana za Uskrs, Svisvete i Božić. Čak je i Novu godinu slavio u ordinaciji uz skromnu Jelkicu.
To stanje su, naravno, iskoristili đavoli i na ledini pred vratima Svetog Petra nastalo je veliko naselje nesretnih duša koje su tu morale čekati na red da dođu do Svetog Petra. Ličilo je to na današnje kampove za smještaj izbjeglica.
Đavoli su prvo za velike pare prodavali šatore, ćebad, vodu i osnovne namirnice za preživljavanje, a vremenom su razvili veliki biznis oko svega i svačega. Na kraju su i tu zavladale kocka, droga i prostitucija.
Posebna priča, koje nije bilo nigde na svijetu, bila je oko dokumentacije koju je trebalo prikazati Svetom Petru prilikom njegovog odlučivanja gdje će koga smjestiti. Ta administracija se vremenom toliko iskomplicirala da su mnoge duše izdahnule obijajući silna vrata i šaltere iza kojih se izdavao neki papir, a iza svakih su virili silni đavoli. Stvar su đavoli zakomplicirali još i izdavanjem preko reda falsificiranih nalaza za krv i urin, što je kod Svetog Petra ipak bivalo raskrinkano i duše su morale nazad u redove za mokrenje i vađenje krvi.
Ako tu dodamo još specifične slučajeve kada su na ledinu pred vratima Svetog Petra liječnici, da bi se riješili svojih pacijenata na zemlji, donosili i one čija duša se još nije rastavila od tijela, nadajući se da će se to desiti upravo ovdje zbog dugotrajnog čekanja da ih primi Sveti Petar, onda možete misliti koliko su tu đavoli imali posla.
I kada bi duše prošle proceduru selekcije opet su se stvarale nove velike gužve pred pojedinim vječnim nebeskim sektorima. Posebna gužva je bila za ulazak u pakao, gdje je trebalo čekati i po nekoliko godina. Za čistilište se čekalo nešto manje, što je bio neočekivani trend u zadnje vrijeme, jer je nekada tu bilo najviše kandidata. Jedino za raj, gdje je bilo sve manje kandidata, nije se zadržavalo više od tri minute, toliko da vam anđeo čuvar udari na dušu vječni rajski pečat.
Užurbano se radilo na povećanju smještajnih kapaciteta u paklu i čistilištu ali su i tu đavoli umiješali svoje prste i zavladao je haos od bespravne gradnje, a uz to su cvjetali mito i korupcija. Lucifer je u paklu lično otvorio ekspozituru za legalizaciju bespravne gradnje, pranje novca i zagađivanje okoliša opasnim materijama.
Ja sam izbjegao ovo drugo čekanje jer sam bio jedan od gore navedenih specijalnih slučajeva kojeg je Sveti Petar brzo identificirao kao povratnika na Zemlju, a ne kandidata za pakao, za što sam bio ubijeđen još na Zemlji. A možda je i on to uradio samo da ne bi pravio još veću gužvu pred paklom.
- Što je s ovim? – pitao je Pero kada sam ja došao na red.
- Ima svu potrebnu dokumentaciju, gospodine Petre, krv i urin mu nisu u redu, ali mu se duša i tijelo još nisu sasvim razišli, – rekao je anđeo Gabrijel, desna ruka Svetom Petru.
- Rekao sam da mi takve ne dovodite! – ljutnuo se Pero.
- Ali đavoli su nam za njega dali silne poklone u vidu donacije – rekao je tiho Gabrijel na uvo Petrovo.
- Što su dali? – nije se odljutnuo Petar.
- Dvije cisterne svete vodice, tri tone tamjana i četiri mrtvačka sanduka piva.
- Da, a oni su od liječnika dobili dvostruko veću vrijednost u kešu! Zar ne vidiš da je čovjek još sasvim zdrav?! Pogledaj mu e-ka-ge!
- Znam, ali… – pokušao se pravdati Gabrijel.
- Ništa ali! Vrati ga nazad i reci liječnicima da čovjeku pod hitno ugrade dva stenta ili će imati sa mnom posla!
- Razumijem! – rekao je Gabriel i hitno pozvao kola hitne pomoći.
- Nemojte se truditi, poštovani gospodine Petre i poštovani gospodine Gabrijele, sam ću u bolnicu otići svojim kolima. Ovdje sam već izgubio silno vrijeme, a ako budem čekao kola hitne pomoći, moguće je da ipak dospem u pakao, što ne biste željeli, koliko sam razumio, bar ne za sada dok su ovakve gužve – rekao sam ovoj dvojici poštenih i ljubaznih ljudi.
A kada sam se probuduo u bolničkoj sobi djevojku kraj mog kreveta sam upitao što su mi uradili.
- Ugradili smo vam dva stenta, gospodine Brabonjac, i bićete kao novi! – smješila mi se prelijepa medicinska sestra u vidu ženskog anđela.
- Anđela, zahvalite mnogo u moje ime gospodinu Petru i njegovom asistentu gospodinu Gabrielu – rekao sam uz osmjeh.
- Biće sve u redu, gospodine Brabonjac! Ja sam Snježana, a stentove su vam ugradili doktor Ivica i doktorica Marica. Doktori Petar i Gabrijel ne rade kod nas.
