Deklaracija protiv agrobiznisa (2)

Širom svijeta seljaci se sve više kriminaliziraju zbog svojeg tradicionalnog seljačkog sjemenskog sustava

Posljednjih nekoliko desetljeća Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF), a od nedavno i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) prisiljavaju zemlje na smanjenje javnih ulaganja u proizvodnju hrane i smanjenje državnih potpora seljacima i malim poljoprivrednicima. Autonomija seljaka i tradicionalno znanje o sjemenju te pravo na spremanje, korištenje, ponovnu uporabu, razmjenu i prodaju sjemenskog materijala (sjemenja) pod 'napadom' su zakona o sjemenju i režima patenata (patenti na život, tj. na sjeme) a na čemu inzistiraju Svjetska banka i MMF kada produžuju kreditne linije.

Širom svijeta seljaci se sve više kriminaliziraju zbog svojeg tradicionalnog seljačkog sjemenskog sustava. Seljačke žene, kao čuvari sjemenja i ljudi koji rade na zemlji, ubrajaju se među najteže pogođenim jer korištenje toksičnih kemikalija (tzv. kemijski „inputi“) ima razoran učinak na njihovo zdravlje. Migracija velikih razmjera iz ruralnog područja u gradove i preko granica, posebice mladih ljudi i muškaraca, rezultiralo je da su seljačke žene bile prisiljene u potpunosti preuzeti teret za cijelu farmu kao i za njihove obitelji – uključujući starije i djecu koji su ostavljeni. U mnogim djelovima Azije žene seljačkih domaćinstava također su prisiljene migrirati u gradove i preko granica, često radeći u vrlo nesigurnim i opasnim uvjetima.

Međunarodni monetarni fond i njegova zaštitna politika počivaju na liberalizmu, privatizaciji i deregulaciji što ima za posljedicu degradaciju državne suverenosti, tako da država ne može imati/voditi svoju ulogu u provedbi ekonomske pravde i dobrobiti za sve ljude. Klasičan primjer za to je Indonezija, zemlja gdje se održava godišnji sastanak Svjetske banke i MMF-a. Iako je zemlja otplatila svoje dugove, snažni pritisci se nastavljaju zbog liberalizacije tržišta – posve je jasno da je taj pritisak rezultat usklađenih zajedničkih neoliberalnih politika MMF-a i WTO-a. Naime, indonezijska Vlada izdala je niz restriktivnih trgovinskih mjera za zaštitu poljoprivrednog sektora i stoga je kontinuirano pod snažnim pritiskom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i posebnog mehanizma rješavanja sporova između ulagača i država koji stranim ulagačima omogućava da putem arbitražnog suda zatraži financijsku kompenzaciju od vlade bilo koje države ukoliko procijene da bi novi zakonski propis(i) mogao/mogli ugroziti njihovu zaradu tj. profit.

Prema vlastitom priznanju, Svjetska banka priznaje da je trenutno četiri od pet država s niskim dohotkom 'uhvaćeno' u dužničku krizu, a prosječni svjetski dug prema BDP-u ostaje 40 posto, a u državama poput Kenije i do 70 posto! Zabilježeno je da je deset godina nakon globalne financijske krize svijet sada u „dubljem“ dugu nego 2009. godine  – 247 bilijuna US dolara. Argentina, Kenija, Tunis i Šri Lanka nalaze se među najnovijim primjerima ovih 'dužničkih zamki' gdje se vladama nude kreditne linije i to nakon nametnutih strogih ograničenja fiskalne i monetarne politike: zamrzavanje javnih investicija kako bi se omogućilo povećanje privatnih investicija tj. ulaganja u tzv. infrastrukturne projekte i inzistiranje na privatizaciji javnih usluga kao što su zdravstvo, obrazovanje i – voda. Nadalje, uznemireni smo visokom stopom samoubojstava seljaka u nekoliko zemalja, a koja su izravno povezana s dugovanjem poljoprivrednih gospodarstava, povećanim troškovima života i gubitkom sredstava za život.

Stoga mi, La Via Campesina, odbacujemo Svjetsku banku, MMF i druge Međunarodne financijske institucije (IFIs). Mi otkazujemo njihove politike neoliberalizma i hiperglobalizacije. Osuđujemo javne i tajne pokušaje financijera ovih institucija da likvidiraju demokratske procese u našim zemljama, organiziraju državne udare kako bi se srušile legitimne vlade i da bi na kraju doveli do potpune ugroženosti prehrambene suverenosti ljudi. Zahtijevamo odgovornost Svjetske banke i MMF-a za njihovu prošlu i kontinuiranu povredu naših prava, posebice u vezi s našom hranom, zemljištem, vodom, šumama, sjemenjem i drugim prirodnim resursima. Mi ćemo se odupirati tim pokušajima na našim poljima i na našim ulicama sve dok ne ostvarimo svijet izvan banaka koji djeluje na načelima solidarnosti i suradnje, poštujući pravo naroda na zdravu i kulturološki prihvatljivu hranu proizvedenu održivim metodama i podržavajući njihovo pravo definiranja vlastitih sustava hrane i poljoprivrede.

Tekst Deklaracije objavljen je na indonezijskom otoku Bali dan uoči godišnjeg sastanka Svjetske banke i MMF-a, a dostupan je na internetskoj stranici organizacije „La Via Campesina.“ Na kraju samo još nekoliko značajnih podataka za razmišljanje: Tri najveće korporacije kontroliraju više od 50 posto svjetskog tržišta sjemena. Četiri najveće svjetske korporacije kontroliraju 99 posto stočarstva. Deset korporacija 'uživa' 55 posto tržišta umjetnih gnojiva. Četiri trgovca kontroliraju oko 75 posto svjetskog tržišta žitarica i soje. Samo jedanaest korporacija kontrolira 30 posto prerade hrane.

Izvor: „Via Campesina, Bali Declaration: World Bank and IMF represent the interests of agribusiness, they should GO!“ (objavljeno: 11. listopada 2018.: https://viacampesina.org)

(Svršetak)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.