Hrvatski Fokus

Korice, uvez i dizajn Dalićeve knjige neodoljivo me podsjećaju na neka izdanja iz bivše države

 
 
Eminentni ekonomski i financijski eksperti, visoki državni dužnosnici s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, vrsni novinari, mogulski dnevni list, relevantni mediji i bivša ministrica, potpredsjednica Vlade dr Martina Dalić, autorica knjige Agrokor – Slom ortačkog kapitalizma, na jednom mjestu, uz nevidljive Jerihonove trube, u svečanom tonu, određenoj euforiji s jedne strane, suspregnutosti s druge strane, sumnje s treće strane, podrške namirenih vjerovnika, “divljenja” skupo plaćenih suradnika, pljuvavanja i prijetnji iz Londona u prosječnog  građanina Lijepe naše izaziva podrugljiv podsmijeh i stvara nelagodu, sličnu onome kad vam se netko ulizuje i ruga, misleći kako vi to ne kužite, s platforme moći, pod egidom iluzije i inscenacije davno osmišljene strategije iliti nečasnih radnji kako istovremeno uništiti i spasiti Agrokor.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/10/maxresdefault.jpg
Agrokor, nekad danas i sutra, je velika, nezaobilazna tema i dilema. To je direktna i indiretna naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Zašto je to tako? Istina je u tome, kako je Agrokor nastao, što je danas i što će biti sutra? Tko je taj gigant stvarao, tko ga je podržavao, tko ga je uništavao, tko ga je rušio i tko ga je rasprodao? Kome je to uopće danas važno? Blagajnici Konzuma je sasvim svejedno plaća li je Rus ili Amerikanac. Ona se nada boljim uvjetima rada i većoj plaći, jer to obećava aktualna vlada, sa svojim satelitima, koji će izletjeti na prvom većem zavoju, unatoč tome što su se prilijepili za sam stožer, koji je klimav i nesiguran.
 
U apartnoj dvorani, uz elitnu publiku, vrhunske eksperte, stručno vođeno panel predstavljanje knjige, diskusiju o knjizi, uvodni državnički govor autorice, kojoj se svi obraćaju imenom, nije se nekako stekao dojam preko TV prijenosa o nekoj prijateljskoj toploj i srdačnoj atmosferi. Sve je bilo nekako hladno, proračunato, namješteno i isforsirano, sivo u više nijansi sive, čak i osmijesi, glavnih aktera. Možda je to moje subjektivno viđenje, nepovjerenje u sve što mi djeluje naštimano i usklađeno s aktualnim zbivanjima u vezi ovog slučaja, odluka o izručenju bivšeg Gazde Agrokora u Hrvatsku,  potvrda suda o nagodbi vjerovnika Agrokora i promocija knjige o Agrokoru. Zbrojeno sve skupa djeluje kao pobjeda Vlade, odnosno nositelja cijelog projekta spašavanja i restrukturiranja najvećeg gospodarskog giganta na ovim prostorima kroz Lex Agrokor, koji je osmislila gospođa Dalić sa svojim suradnicima, koji su zakon proveli u djelo i realizirali postavljeni cilj – sačuvati radna  mjesta, izrezati kancerogena tkivo i rekonstruirati ono što je ostalo, tako da funkcionira u smislu ostvarenja što veće dobiti. Pritom su sredstva za postizanje tog cilja manje važna, odnosno irelevantna, pogotovo kad građane Hrvatske to ne košta niti jedne lipe. Neki eksperti za ovaj problem ne misle tako. No, o tom potom. Vrijeme će sve pokazati.
 
Isto tako je manje važno u čijim je rukama “novi” Agrokor, glavno da nije propao. Je li to baš istina? Nekadašnji vlasnik Agrokora, Ivica Todorić, ne misli tako. On ima svoju istinu, za koju tvrdi kako će je dokazati. Pri tome, nam priča neke nevjerojatne priče, odnosno bajke, poput one kako nikada nije imao novaca, kako je uvijek samo radio, kako nije uživao, kako je samo davao, što drugima, što državi, što ne znam kome, kako ga politika nije zanimala i ne zanima ga. Naime, poznato je kako je mnogim političarima polazna, nekima krajnja, a nekima polazna i krajnja točka bila Agrokor. Između te dvije točke pojedinci su se uspinjali po društvenoj i političkoj ljestvici i pritom materijalno bogatili. Todorića to vjerojatno nije zanimalo. On je  širio svoje carstvo po Lijepoj našoj, izvan nje, po susjedstvu, Europi i svijetu.
 
Dogodilo se što se dogodilo. Nije to nastalo iznenada i najednom, u kratkom vremenu. Običan kupac u Konzumu je to primjećivao dulje vrijeme. Od krcatog “dućana” gdje si se jedva provlačio s kolicima, velikim redovima na blagajnama, bilo je sve više mjesta, praznina, kako u prostoru, tako na policama, sve kraćih redova, odnosno sve manje blagajni je radilo, mogao si odmah doći na red. Nije to više bio onaj Konzum u koji si išao s uvjerenjem kako ćeš na jednom mjestu kupiti sve što ti treba, uz relativno povoljne cijene i dobre artikle. Kupci su malo po malo počeli zaobilaziti svoj “dućan” i odlaziti u stranjske dućane, gdje je bilo bolje i jeftinije, ništa lošije od artikala na Konzumovim policama gdje je roba bila sve “nekupljiva” i neprihvatljiva, čak da ti je daju badava.
 
Stanje se popravilo, ali to još uvijek nije niti približno što je nekad bilo. Da ne duljim, više ne kupujem u Konzumu, niti super-Konzumu, bez obzira na akcije i sniženja. Netko je za to kriv. Martina Dalić sigurno nie, nije niti Plenković. Je li kriv Todorić, ne znam. To zna samo on, kao što zna tko ga je uzdigao i tko, odnosno što ga je srušilo. Svemu jednom dođe kraj. Nekima je taj kraj prilika za novi početak, u bilo kojem smislu.
 
“Nije u šoldima sve”, pjevaju naši nogometaši, a onda se prodaju tamo gdje dobiju najviše love. Nisam čula kako to pjevaju političari, ali se “prodaju” tamo gdje se više dobije, ne nužno u novcu. Gospodin zagrebački gradonačelnik se ne prodaje. On skuplja i čeka. To je umijeće  ostanka, opstanka, infiltracije, implementacije i petrifikacije u sve pore  djelovanja, rada i života, uporno, sukcesivno, prikriveno, prodorno, znalački i politički. Stječe se dojam da se Agrokor, našeg gradonačelnika uopće nije dotikavao. To je umijeće vladanja, ponašanja i snalaženja u riskantnim situacijama.
 
Neki su se malo zaletjeli u slučaju Agrokor, te se sada izvlače na razne, ne baš primjerene i uvjerljive načine. Nije dovoljno znanje znati, treba ga znati, primijeniti, odnosno djelotvorno koristiti. Ti i takvi će za nekoliko godina svoj politički neuspjeh opravdavati krivnjom Agrokora i događanjima oko njega, što nije bilo po njima transparentno, zakonski i opravdano. Oni koji će to čitati ili slušati pitati će se: Što to bješe Agrokor? Ne valja tu ići niti knjigom na knjigu, što je za očekivati. Uvijek osim službenih redaktora i recenzenata postoje oni neslužbeni, nezaobilazni. Dobro to znaju Putin i Trump, kao i njihovi učenici, savjetnici i namjesnici. Nijedna knjiga nigdje ne iziđe u tisak i u javnost, onakva kavom ju je autor napisao. Knjiga je onakva kakva odgovara vladajućima u datom vremenu i prostoru, neovisno o tome kojeg je profila, sadržaja, namjere i namjene.
 
Kupila sam danas Jutarnji list, koji inače, ne kupujem, baš zbog knjige koju poklanjaju. Njezine korice, uvez i dizajn me neodoljivo podsjećaju na neka izdanja iz bivše države, kako oblikom, tako bojom i izgledom. Bile su to neke knjige o Titu, Kardelju, samoupravljanju, NNNI…
 

Ankica Benček

Povezane objave

DM nastavlja intenzivan razvoj

HF

Pobjeda HDZ-a i Domoljubne koalicije bit će nadmoćna!

HF

DSHV: HRvati ZAjedno!

HF

TO JE PRAVI PUT – 320 tisuća građana u blokadi, preko 21 posto djece živi u riziku od siromaštva

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više