Lekcija o epidemiji gripe iz 1918. (2)

Hipokrat: Primum non nocere – Prvo, nemojte naškoditi

Dr. Matthew J. Kluger, fiziolog na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Michigan (University of Michigan Medical School) jedan je od vodećih znanstvenika koji godinama istražuje pozitivne učinke vrućice, osobito umjerene vrućice: „Za svaki stupanj povišene tjelesne temperature, metabolizam se ubrzava za oko 10 posto: ubrzavaju se otkucaji srca, disanje i metaboličke funkcije.“ Dr. Kluger također je autor knjige: „Fever: Its Biology, Evolution, and Function“ („Groznica: njezina biologija, evolucija, i funkcija;“ objavio Princeton University Press 2015.; knjiga je prvi puta objavljena 1979.).

Pozitivne učinke vrućice u borbi organizma protiv infekcije istražuju također i znanstvenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale (Yale University School of Medicine). A preliminarne studije koje su provedene u Dallasu, Texas (University of Texas Health Science Center) pokazuju da su antibiotici u liječenju bakterijskih infekcija učinkovitiji kod umjerene vrućice. „Provedene studije pokazuju da sniženje tjelesne temperature može prolongirati (produljiti) virusne infekcije te povećati količinu virusa koju možemo prenijeti na druge osobe,“ upozorio je David Earn sa Sveučilišta McMaster (McMaster University, Hamilton, Kanada).      

Yao-Chun Wen, znanstvenik iz Nacionalne sveučilišne bolnice u Taiwanu (National Taiwan University Hospital, Taipei) zajedno sa suradnicima proveo je istraživanje o učinku lijekova (aspirin, naproksen, ibuprofen itd.) na respiratorni/dišni sustav kod infekcije dišnih organa tj. gripe te otkrio da se rizik od srčanog infarkta trostruko povećava. Rezultate znanstvenog istraživanja Yao-Chun Wena i suradnika objavio je znanstveni časopis „The Journal of Infectious Diseases“ (Vol. 215 (4), 15. 2. 2017.; str. 503.-509.).

No, vratimo se u 1918. godinu, u vrijeme pandemije gripe koja je prema procjenama odnijela između 50 i 100 milijuna ljudskih života.

Dr. W.A.Dewey, liječnik i stručnjak homeopatske medicine, profesor na Sveučilištu Michigan (University of Michigan) bio je 1916. godine odgovoran za popis svih ustanova diljem SAD-a koje su u to vrijeme imale studij homeopatske medicine.

On je sastavio popis od 101 ustanove, a na popisu su bili i: Boston University, University of Minnesota, University of Iowa, New York Homeopathic Medical College (danas poznat pod nazivom New York Medical College), Hahnemann Medical College i Ohio State University.

Zašto je ovaj popis iz 1916. važan? Naime, dr.Dewey je 1919. proveo analizu stope smrtnosti od „španjolske gripe“ u svim ustanovama homeopatske medicine koje su provodile brigu i njegu o bolesnicima od „španjolke“ ali i drugih bolesti isključivo prema odredbama homeopatske medicine. U navedenoj 101 ustanovi u 1918., sveukupno je bilo 20.092 kreveta (ili 110.000 bolničkih pacijenata). Ubrojimo li i ne-bolničke pacijente, tj. one koji nisu bili hospitalizirani, tada broj pacijenata iznosi oko 750.000. Tako je na proslijeđeni upit dr. Deweya, odgovorilo 30 liječnika iz Connecticuta: oni su izvjestili o zabilježenih 6.602 oboljelih od „španjolske gripe“ od čega je umrlo njih 55, što znači manje od 1 posto oboljelih.

Zanimljiv je bio podatak homeopatskog liječnika iz Chicaga: dr. Frank Wieland izvjestio je o svojem radu u jednoj tvornici s 8.000 zaposlenih gdje su svi oboljeli od „španjolske gripe“ bili liječeni prema pravilima homeopatske medicine, a zabilježen je samo jedan smrtni slučaj. Dr. Dewey bio je zapravo jako iznenađen kada je na temelju dobivenih podataka iz homeopatskih ustanova otkrio da je smrtnost oboljelih od „španjolske gripe“ bila svega 4,1 posto (od 110.000 registriranih pacijenata) za razliku od bolnica gdje su se u liječenju primjenjivale metode konvencionalne medicine i koje su imale smrtnost 30 posto. Dr. T.A. McCann bio je ugledni i cijenjeni liječnik i stručnjak homeopatske medicine koji je surađivao i s liječnicima konvencionalne medicine. Dr. McCann bio je i jedan od homeopatskih liječnika koji je radio za „Federation of State Medical Examining Boards“ te je bio potpredsjednik Federacije u razdoblju od 1914. do 1915.

I danas je dr. McCann često citiran na temelju izvješća o impresivnom uspjehu homeopatskog liječenja oboljelih u vrijeme trajanja pandemije „španjolske gripe.“ Na održanoj godišnjoj 77. konvenciji Američkog instituta za homeopatiju 1921. u Washingtonu, dr. McCann je izvijestio o slijedećem: 24.000 oboljelih i liječenih od „španjolke“ u bolnicama konvencionalnom metodom liječenja koje su bilježile stopu smrtnosti od 28,2 posto, dok je 26.000 oboljelih liječeno u homeopatskim ustanovama koje su zabilježile smrtnost od 1,05 posto. Dr. W.A. Pearson, dekan „Hahnemann Medical College,“ Philadelphia, navodi podatak: 26.795 pacijenata liječeno je od „španjolske gripe“ a bolnica je registrirala smrtnost od svega 1,05 posto. Dr. H.A. Roberts izvijestio je također o svojem iskustvu u homeopatskom liječenju vojnika oboljelih od „španjolske gripe“ u vrijeme Prvog svjetskog rata. U vrijeme prijevoza američkih vojnika u Europu on je zabilježio 81 slučaj oboljelih od „španjolke“ i ni jedan smrtni slučaj. A u usporedbi s drugim brodovima gdje su oboljeli vojnici liječeni metodom konvencionalne medicine smrtnost je bila znatna jer su umrli desetci vojnika.

Također je zanimljiv i slijedeći podatak: četiri vodeće bolnice u gradu New Yorku bile su homeopatske bolnice i sve su zabilježile izrazito nisku smrtnost oboljelih od „španjolske gripe“ u vrijeme trajanja epidemije. Dr. Royal Samuel Copeland (1868.-1938.) bio je homeopatski liječnik, oftalmolog i otolog, a odigrao je značajnu ulogu u obavješćivanju i umirivanju javnosti u vrijeme trajanja američke epidemije „španjolske gripe.“ Prema izvješću dr. Copelanda, ni jedan grad u svijetu nije imao tako malen broj umrlih od gripe izuzev – New Yorka. Dr. Copeland je zbog svojeg medicinskog uspjeha bio vrlo cijenjen te je 1922. izabran za senatora New Yorka, a njegov voditelj kampanje bio je – Franklin D. Roosevelt. Dr. Copeland čak je tri puta bio izabran za senatora, a postao je „besmrtnim“ kao autor jednog od najznačajnijih zakona o zaštiti potrošača ikada napisanih – bio je to Savezni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici iz 1938. godine.

Uspjesi i popularnost homeopatske medicine u vrijeme trajanja epidemije „španjolske gripe“ nisu nimalo iznenađujući jer je homeopatska medicina imala više uspjeha u liječenju šarlaha, trbušnog tifusa, žute groznice i kolere. Troje različitih Papa u Vatikanu dodijelilo je najveće moguće priznanje/počast trojici homeopatskih liječnika koji su pružali učinkovito homeopatsko liječenje u vrijeme epidemije kolere i trbušnog tifusa u XIX. stoljeću.

Procijenjeno je da je 50 milijuna ljudi umrlo tijekom epidemije „španjolske gripe“ iz 1918. godine, a Gregory Dana Ullman u svojem tekstu predstavlja uvjerljive dokaze pronađene u arhivima da je velik broj smrtnih slučajeva bio posljedica uporabe visokih doza aspirina i drugih lijekova koji suzbijaju vrućicu. „Kada uzmete u obzir da je oko 40 milijuna ljudi umrlo od AIDS-a u proteklih 40 godina, tada je golemi broj umrlih u samo jednoj godini (od listopada 1918. do listopada 1919.) doslovno razoran. Vrijeme je da konačno priznamo kako je medicinska zajednica odigrala veliku ulogu u smrti tih 50 milijuna ljudi. Priznavanjem ove bolne činjenice, nadamo se da možemo učiti iz nje“ – ovim riječima Ullman završava svoj tekst.

A za kraj najpoznatije riječi Hipokrata, otca znanstvene medicine, koji je postavio prvo medicinsko pravilo: „Primum non nocere“ – „Prvo, nemojte naškoditi.“

Kao potvrdu svega navedenog, reći ću Vam slučaj iz moje obitelji:

Moj pradjed Luka bio je učitelj u Svetoj Mariji na Muri i obolio je 1918. od „španjolske gripe“ kao i njegova supruga Doroteja. Liječnik im je odredio terapiju – veliki broj tableta koje su morali popiti svakog dana. Prabaka Doroteja to je odbila rekavši da ona ne će piti „šaku punu tableta“ nego će se liječiti dokazano učinkovitim „narodnim“ lijekom: čaj s rakijom, domaće crno kuhano vino, domaći špek, kobasice, luk, češnjak itd. Pradjed Luka pridržavao se uputa liječnika i gutao tablete – on je nažalost, umro od „španjolske gripe“ 1918. godine, dok je prabaka Doroteja umrla 1942. u visokoj životnoj dobi za ono vrijeme – imala je 84 godine.

Izvor: Gregory Dana Ullman, MPH,CCH: „Lessons from a Century After the Flu Epidemic of 1918: How Conventional Medicine Killed Millions and How Homeopathic Medicines Saved Millions“

(Svršetak)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.