Stari lisac

Kao zrak mu treba opet stara sloga

                Stari je lisac uvijek bio faca

                I u vrijeme kiše, i čak nasred placa

                Preoblači rado stare mu kapute

                Okreće se tamo, kamo ga upute

                Dobar nos taj ima za promjene nove

                I za sve krivine, političke snove

                Mijenja se on revno. Nekad svakodnevno.

                Zato se i diže nakon svakog pada

                I navlači masku koja mu pripada

                Prebacuje misli kao svoj na svome

                Taj se mijenja stalno, (hvala mu na tome)

                Te se istim žarom i pomoli  smjerno:

                Klečeći pred Bogom. Služeći mu vjerno.

                Al', bio je to privid. I bila fasada!

                Tako on to radi nakon svakog pada

                Onda stavlja masku koja mu pripada

                Juri, trči, žuri… "regijonom" hara

                Sklapa prijateljstva i obnavlja stara

                Uzak mu je prostor, tu, na ovoj strani

                Pa radi i gradi neke veze hitno

                I razmišlja srušit  što je za njeg'bitno

                Jer k'o zrak mu treba opet bratska sloga:

                Zajedničko kolo, zajedničke boje

                Od zemlje Hrvata do visoka neba.

                Još mu više treba.

                Malo mu je svoje!

Vera Primorac