Hrvatski Fokus

Švicarsko helvetiziranje Bosne i Hercegovine

 
 
Ne prestaje, zapravo sve se više širi muslimansko-bošnjačka brutalna agresija na Bosnu i Hercegovinu, a to znači, u prvom redu, na Hrvate i Srbe, te ostale. Ne može se nikako, i ni po kojim diobama,  odvojiti agresija jednog naroda na druga dva od agresije na Bosnu i Hercegovinu. Udar na bilo koji beha narod uvijek je udar na Bosnu i Hercegovinu. Nikakva matematička brojnost jednog od njih u odnosu na druge ne daje mu nikakvo pravo na cijelu beha  zajednicu triju  naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba. Stoga su daytonisti zauvijek izbrisali ispred Bosne i Hercegovine  naziv republika, jer ona to nije bila u prošlosti, još manje ju  je u sadašnjosti, a budućnosti joj ovakvoj kakva je, sa opravdanjem niti može niti će ikada i biti.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/02/600px-Karte_Schweiz_Details.png
Švicarska konfederacija između Nijemaca, Francuza, Talijana i Retoromana
 
Ta zamršena zemlja, koju su Turci unakazili u svakom pogledu, napose brutalno u njenom ljudskom bogatstvu bilo ubijanjem, nabijanjem na kolac, prisilnom islamizacijom ili janjičarenjem,i ekonomskom  pljačkom njenih prirodnih bogatstava osiromašili da je danas najsiromašniji europski entitet. I kao takva unakažena i zamršena, ni od jednog svog naroda  voljena u ovakvom sramotnom izgledu, može imati budućnost jedino  ili federalna, ili konfederalna ili savezna država  triju nacionalnih entiteta. Sve drugo od takve Bosne i Hercegovine  je naprosto njeno ubijanje na najgrublji mogući način. U tom okupatorskom ubijanju, koje bošnjačka strana u ćetvrtstoljetnom vremenskom kontinuitetu izvodi, vidi se sva zlonamjernost crnih ciljeva političko vjerskog vodstva tog naroda. Da nije opasno bilo bi dosadno slušati bošnjačke tlapnje  o bezalternativnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Budući da te bošnjačke tlapnje prelaze u ratne prijetnje, ne samo po mir u Bosni i Herecgovini već i Europi, čini se da ni sami ne vjeruju u njenu cjelovitost. Niti je žele.
 
Nikad se iz tih bošnjačkih krugova ne čuje nikakav spomen i drugi beha naroda, i ne želi se čuti njihov glas, koji ima uporište u pravu na Bosnu i Hercegovinu, kao vlasništvo 1/3 a nikako 1/1 kako je svojataju Bošnjaci. Svojatanje Bosne i Hercegovine od strane bilo kojeg naroda isilovski je udar na ona druga dva beha naroda. Stoga, nikako i ni kojim načinima i sredstvima jedan narod, bez obzira na njegovu brojnost, ne može urediti cijelu Bosnu i Hercegovinu  po svom političkom viđenju njene budućnost. Bosna i Hercegovina  uređena po politici jednog naroda može biti samo unitarizirana, centralizirana, vjerski radikalizirana  i diktatorska tvorevina.
 
I kada Bošnjaci govore da će Bosna i Hercegovina biti uređena na cijelom teritoriju, politikom koju provode, to ništa drugo ne znači već da će biti onako kako je oni vide i žele. Onda je to Bosna i Hercegovina bez Hrvata i Srba, muslimanska, budući da nema muslimanske zemlje uređene na vrijednostima slobode, ravnopravnosti i jednakosti za nemuslimane. I ako ima nekih izuzetaka, onda su kršćani u njima ili građani nekog petog ili još nižeg reda, ili žive u slobodi jedne ahdname, volje vjerskog ili političkog čelnika te zemlje.
 
Začuđujuće je glasna bošnjačka galama o cjelovitosti Bosne i Hercegovine, zbog činjenice da u toj viki, koja je više prijetnja negoli poziv na dijalog, odjekuju glasovi sotoniziranja i osuđivanja hrvatskog i srpskog naroda, prišivajući im etikete agresora. Svaka bošnjačka osuda Hrvata i Srba kao agresora, najbolje govori o samim Bošnjacima i kao agresorima, i kao veleizdajnicima koji su zemlju kroz amanet ostavili Turskoj. Opravdanje za svoju politiku unitarizma, kad god jedan beha narod govori o beha cjelovitosti to je govor o nacionalističkom unitarizmu, Bošnjaci vide u tome kako je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao cjelovita zemlja.
 
No Bošnjaci ne govore, ili ne će da priznaju, da ova Daytonska Bosna i Hercegovina  nije ona iz vremena Međunarodnog priznanja. Dijeleći je, kao tronacionalnu zajednicu Hrvata, Muslimana i Srba, na dva entiteta, Daytonisti su, tvorac takve tvorevine Holbrooke, poništili njeno međunarodno priznanje, budući da su izbrisali naziv Republike, kakva je bila priznata prije Daytona, i (ne)uredili samo  kao Bosna i Hercegovina. Još dalje u  prošlosti, kao i u vrijeme Međunarodnog priznanja Bosna i Hercegovina  je bila po imenu već iz dva dijela, Bosna i Hercegovina. Možda se daytonski zločinac Holbruck i vodio tom spoznajom pa ju je i  podijelio na dva, umjesto tri, dijela, kako je u građansko vjerskom sukobu za teritorij bila podijeljena, i takva u Dayton unesena. Bio je to korak, koji još uvijek nedostaje, i koji će se morati napraviti u miru, do (kon)federalnog uređenja triju nacionalnih entiteta unutar beha granica.
 
U vrijeme međunarodnog priznanja devedesetih godina Dvadesetog stoljeća Bosna i Hercegovina nije  imala ni zajedničku vojsku, ni zajedničko državno čelništvo, što nema ni danas. Danas ima tri nacionalne vojne komponente, bošnjačku, hrvatsku i srpsku. I u političkom vrhu, umjesto nekada tri nacionalna predstavnika danas su dva, jedan srpski i dva muslimansko bošnjačka, što opet kazuje da ni na tom polju nije cjelovita. Bosna i Hercegovina je  u vrijeme Međunarodnog priznanja bila je Republika, danas to više nije. Tada nije imala ni nacionalni entiteta, poglavito ne tako debelim zidom  odijeljeni, i tako nacionalno i vjerski čisti. Danas ima dva, od toga onaj veći federalno uređen, što znači da je i on podijeljen, jer svaka federacija, bez obzira kako je Bošnjaci zamišljali i priznavali, ona je uvijek neka labava cjelina sastavljena iz više djelova.
 
O takvoj ispregrađivanoj, podijeljenoj, istrganoj, nakaradnoj, po svim državničkim mjerilima neodrživoj, za svijet sramotnoj Bosni i Hercegovini  Bošnjaci govore o njenoj unitarističkoj, odnosno muslimanskoj cjelovitosti. Bila bi to muslimanska zemlja u kojoj bi, kako govore svi bošnjački lideri, svakog predznaka, „Status i prava Srba i Hrvata u BiH bila kakva Bošnjaci uživaju u Srbiji i Hrvatskoj". A to znači Hrvati i Srbi bili bi nacionalne manjine, ako bi ih i ostalo  u takvoj zemlji. Treba li tražiti, a ima ih zasigurno, još bilo kakav dokaz o bošnjačkoj okupaciji Bosne i Hercegovine, i njenoj isilizaciji, što je izvodivo u unitariziranosti i centraliziranosti beha društva. No, jedini način mirnodopskog zaustavljanja tog radikalnog vjerskog bošnjačkog procesa je švicarsko helvetiziranje Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Bošnjački plan preglasavanja Hrvata

HF

Zemlja klizi prema šerijatskim zakonima

HF

Nemirno poslijedaytonsko vrijeme

HF

U Grahovu vlasti ne daju obnovu porušene crkve

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...