Tomislav Ladan: »Osmoga svibnja 1945. Zagreb je pao pod oslobođenje!«
• Sindikalni čelnici, nezadovoljni mirovinskom reformom, prikupljaju potpise za referendum kako bi se reforma zaustavila. I dok sindikalisti prikupljaju potpise – a prikupiti potpise petnaestak posto Hrvata u Hrvatskoj nije lagana stvar – Hrvatska vlada "šiba" putem medija kampanju protiv referenduma, koje se niti Joseph Goebbels ne bi postidio, i pritom koristi milijune hrvatskih kuna kako bi zaplašila sindikate i uvjerila odnosno prevarila Hrvate da vjeruju njima, Vladi, koja ih vara i laže, a ne sindikatima koji im žele dobro. I nije Vlada u kampanju uključila samo medije i proračunski novac, u kampanju je uključila i podčinila hrvatske suce, točnije Ustavni sud na čelu s podobnim sucem za sve režime. Dakako, riječ je o predsjedniku Ustavnoga suda Miroslavu Šeparoviću, koji je podržao Vladino trošenje hrvatskih kuna s prozirnim objašnjenjem kako je tu sve u redu i da Vladina kampanja smije i dalje "šibati" u tijeku prikupljanja potpisa za referendum! Ovo je drugi manevar Andreja Plenkovića kojim je pokazao svoje diktatorsko lice. Za one "zaboravne", prvi manevar je bio kada je također naredio "strukturama vlasti" da onemoguće održavanje referenduma o izmjenama izbornoga sustava. Predsjednik Suda Šeparović je izjavio kako, budući da »Ustavnom sudu nisu predočeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da su Vlada RH odnosno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, korištenjem proračunskih sredstava ili na drugi način grubo kršili pravila demokratske procedure, odnosno postupali na način koji faktično dokida ili ozbiljno narušava pravo građana na izjašnjavanje o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma, niti su se u vezi s time Ustavnom sudu obratili inicijatori referenduma«, Pavić i Plenković mogu nastaviti s medijskom kampanjom pa koliko košta da košta porezne obveznike.
Marko Pavić
Istina, Ustavni sud u priopćenju kaže da, iako je očito da je medijska kampanja promoviranja cjelovite mirovinske reforme započela znatno prije početka razdoblja prikupljanja potpisa za referendum, "činjenica" je da se treća faza te kampanje vremenski poklapa s početkom prikupljanja tih potpisa ukazuje na to da »ta faza kampanje nema isključivo informativnu svrhu upoznavanja građana s učincima mirovinske reforme, već je jednim dijelom motivirana referendumskom inicijativom i usmjerena uvjeravanju građana da bi podržavanjem inicijative doveli u pitanje one aspekte reforme koje Vlada smatra poželjnim i neophodnima«, što je jezična akrobacija poput one kada su Zvonimir Kustić i drugi po narudžbi Vođe odlučivali o sudbini povijesnoga hrvatskog pozdrava 'Za Dom spremni!'
Nakon ove najnovije blamaže predsjednika Vlade i HDZ-a sindikalni čelnici zatražili su smjenu ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, jer je lagao i obmanuo javnost s iznosom novca poreznih obveznika potrošenog na kampanju protiv njihove referendumske inicijative "67 je previše". "Ovaj ministar rada je ubio socijalni dijalog u Hrvatskoj, ali ministar rada je vojnik Partije i mi ga držimo egzekutorom, ali nalogodavac mu je premijer Andrej Plenković koji će biti zapamćen po totalnom ubijanju socijalnog dijaloga", rekao je Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Prema Novoselu Pavić je lagao kad je iznio koliko je novca potrošeno na protureferendumsku kampanju. Naime, Pavić je rekao da je platio medijskim kućama oko milijun kuna za ovu promidžbu protiv radnika i umirovljenika, dok Novosel kaže da Pavić laže jer je na kampanju tijekom jeseni s PDV-om potrošeno 2.230,000,00 kuna, što znači da je za nepotrebnu kampanju ukupno dosad potrošeno pet i više milijuna kuna poreznih obveznika. Uz Novosela, i drugi sindikalni čelnici, Krešo Sever i Vilim Ribić, ukazuju na Pavićeve i Plenkovićeve laži, jer su lagali i kada su kazali da će do doći do 45 milijardi kuna duga prođe li sindikalni referendum protiv mirovinske reforme kojom se životna dob za odlazak u mirovinu povećava na 67 godina.
• Živimo u vremenu medija. Ništa se nije dogodilo ako to nisu zabilježili mediji. Na takav, medijski način, živi i papa Franjo. Vraćajući se s puta iz Makedonije preko Hrvatske nanjušio je da mu nešto smrdi. Prije nekoliko godina, točnije 2012., nešto je od Hrvatske smrdi(je)lo i Bobu Dylanu. Pa već kad je već nešto Papi smrdilo, upitao je hrvatskoga novinara Silvija Tomaševića je li on hrvatski novinar. I kada je posramljeni Silvije potvrdno kimnuo glavom, papa Bergoglio je počeo govoriti o bl. Alojziju Stepincu da je bio »krjepostan čovjek«, što god to značilo, ali da ga ne će proglasiti svetim dok se o tom pitanju ne dogovori sa srbijanskim patrijarhom Miroslavom Gavrilovićem, poznatijim kao »veliki patrijarh«. Za hrvatskoga diplomatu Darka Bekića izjava pape Franje »da je osjetio miris Hrvatske«, je otvoreno vrijeđanje hrvatskoga naroda i da ga zato treba tužiti.
• Već tjednima izvrgnuti smo teroru crvenih antifa terorista i revizionista. Veličaju one koji su 1945. i poslije u poraću pobili i protjerali milijune Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te iz okupiranih hrvatskih zemalja iz istočnoga Srijema, Boke Kotorske i dalje. Vrijeme vladavine Andreja Plenkovića, orjunaša iz partije HNS i Milorada Pupovca iz SDS-a iskoristili su za otvorene napade na hrvatsku državu, hrvatske svetinje, hrvatske branitelje i Katoličku Crkvu u Hrvata. Paradiraju Zagrebom, Splitom, Rijekom i drugim mjestima po Hrvatskoj, pjevaju koljačke partizanske pjesme poput one zlokobne Po šumama i gorama…, izvikuju protuhrvatske parole i zvižde onima koji im se ne sviđaju. Od džamije u Zagrebu kretala se zlokobna povorka "besmrtnog partizanskog odreda"! Po svemu tomu ispada kao da smo se vratili u vrijeme poslije gušenja Hrvatskoga proljeća. Smiješ u sebi reći da si Hrvat, samo ne smiješ to javno iskazati. Glavni i najopasniji udar veličanja oslobodioca partizana i obrijanih četnika u svibnju 1945. godine dolazi iz Prisavlja, putem radio i TV Kalendara s HRT-a, te iz Hine. Za partizanske koljače sa crvenom zvijezdom petokrakom na čelu izmišljaju da su zaslužni za današnju nezavisnu Hrvatsku i samo usput spomenu hrvatske branitelje koji su se od 1990. do 1995. i dalje borili protiv potomaka tih istih oslobodioca otprije 45 i više godina i ovaj puta porazili ih. »Hrvatski antifašisti dali su iznimno velik doprinos pobjedi nad fašizmom i nacizmom«, lupeta crveni revizionist Franjo Habulin, predsjednik „boraca NOB-a“, čime još jednom pokušava zanemariti partizanske i jugokomunističke zločine nad Hrvatima. U Habulinovom stilu nastavlja lupetati čelnik nastavka zloglasne KPJ Davor Bernardić i izjavljuje novu glupost: »Ako si za Europu, onda si za antifašizam«. Bernardiću pokušava podilaziti Plenkovićev ministar Dražen Bošnjaković, koji je 1990. samo promijenio državu ali ne i ideologiju, te izjavljuje da je »antifašizam ugrađen u naš Ustav« i da smo tim činom »kao država odredili našu ideologiju i temeljne vrijednosti«. Od aktualnih političara gotovo se nitko više ne usudi proturječiti ovoj poplavi crvenila, zla i partizanštine. Kod političara jedino je hrabra Bruna Esih, koja je točno izjavila da je 8. svibnja 1945. godine bio »dan pada grada«, čime se svrstala uz bok velikome hrvatskom književniku, jezikoslovcu, prevoditelju i leksikografu Tomislavu Ladanu, koji je u neka bolja vremena rekao da je toga dana Zagreb »pao pod oslobođenje«.
I ove su partizanske borkinje 1945. sudjelovale u oslobađanju Zagreba
• Tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović, poput srpskoga kolege iz Trebinja Božidara Vučurevića, u stanju je izgraditi još bolje i još starije. Jasmin je u spomeniku u gradskom parku uklesao je "još ljepšu i još stariju" povelju Kulina bana. Iz povelje izbacio je početak i kraj, one dijelove Povelje iz kojih je jasno da je Kulin ban bio – kršćanin! Izbačen je početak: »U ime oca, sina i svetoga duha«. Izostavljen je i dio s kraja Povelje u kojem stoji: »Neka mi Bog pomogne i sve Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, na dan odrubljenja glave Ivana Krstitelja«. (https://www.maxportal.hr/vijesti/ovo-je-budala-desetljeca-srusio-je-stari-spomenik-i-izgradio-jos-stariji-ali-ozbiljno-i-krivotvorio-povijest/) Sve u cilju izmišljanja i laganja da su muslimani u BiH stigli prije Isusa Krista. Nu, to je od 1992. godine poznata stvar. Izmišlja se muslimansko-bošnjačka povijest, uvodi se unitarni nepostojeći "bosanski jezik", laže se u medijima… I tu nema problema. Problem je što je 8. rujna 2019. u zagrebačkom klubu Velvet u Dežmanovoj ulici 9 gostovao taj isti komunist i bošnjački unitarist iz Tuzle. Problem je što su uz njega sudjelovali jaranice i jarani Milana Vlaović, Julijana Matanović, Jasmin Duraković, Armin Omerović, Ivan Jelić…, koji su hvalili ovoga momka i njegova dosad tiskana četiri romana.
• Drugi jugonostalgičari žive u Zagrebu. Oni pale lenjinističke krjesove. (https://100posto.hr/news/kako-su-nam-partizani-donijeli-prvo-pipkanje-i-cuganje-sjecam-se-kotlovine-trave-i-hasisa) Od vremena od kako Hrvatskom vlada sin ideologa KPJ i "vojne lekarke", kako tvrdi dobro upućeni Zoran Milanović, obnovljena je ova velikosrpsko-jugoslavenska praksa paljenja krjesova na Savi nedaleko zloglasne "kockice" dona Ivice Račana. Evo čega se sjećaju tadašnja djeca: Tatjana: "Pokušavam se prisjetiti i kroz razgovor sa svojim školskim kolegom sam zaključila da je tada definitivno paljeno više kresova. Tamo su nas primali u omladince, mislim da je bilo u 7. razredu. Uvijek se to održavalo kod Mosta slobode, hrpa ljudi bi dolazila. Mladi pogotovo. Sjećam se kotlovine, trave i hašiša, iako ja nisam pušila jer mi ne paše. Svirale su zagrebačke grupe kao Haustor ili Patrola. Bilo je to divno vrijeme…". "Čitavo se vrijeme u pozadini čula pjesma prigodnih izvođača kao što su Partizanski zbori, Le zbor, te ruski zbor Slavjanka, a redom su se nizali antifašistički hitovi poput Ay Carmela ili Po šumama i gorama, uz pokoji govor u kojem su se isticale zasluge hrvatskog antifašizma zahvaljujući kojem je Zagreb uvijek bio, i ostat će, nepokoreni grad", dodaje Lana.
• O klanjanju selafija usred Splita i usred dana i usred ulice nakon Uskrsa progovorio je hrvatski geostrateg Davor Domazet-Lošo: »To što se dogodilo vrlo je zabrinjavajuće i uznemirujuće! Apsolutno je neprihvatljivo da se ovakvo nešto događa, a da država ne reagira. Naše sigurnosne službe spavaju ili dangube fotografirajući i prisluškujući nebitne ljude po kafićima, umjesto da su odmah priveli osobe koje su klanjale na ulici. Kod radikalnih islamista ništa nije slučajno, sve je prožeto simbolikom. Notre-Dame nije slučajno gorjela uoči Uskrsa, Šri Lanka, u kojoj su na sam Uskrs ubijeni kršćani, također nije slučajna, kao što ni ovo klanjanje poslije Uskrsa u Splitu nije slučajno. Tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da Split nije slučajno odabran! Ovim su činom željeli poručiti "nastavit ćemo ono što je započeo Dioklecijan", a znamo kakve je zločine nad kršćanima izvršio Dioklecijan i kako ih je progonio«. Da, ništa nije slučajno.
• Ilija Jakovljević, hrvatski književnik, odvjetnik i novinar iz Mostara, budući nije podržao hrvatsku vlast, boravio je u Staroj Gradiški od 13. listopada 1941. do 23. prosinca 1942. U rujnu 1944. odlazi u partizane, koji ga, nakon što su došli na vlast, odvode na robiju gdje ga 28. listopada 1948. ubijaju u zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjača. Najvjerojatnije je ubijen zbog onog što je napisao o svome boravku u logoru tijekom Drugoga svjetskog rata.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više