Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Direktive EU o autorskom pravu na digitalnom tržištu

Iza zatvorenih vrata o budućnosti kibernetičke sigurnosti EU-a i nekih država iz regije Triju mora, Intermarium

 
 
U prepunoj Vijećnici HGK, 16. svibnja 2019. godine na Rooseveltovom trgu u Zagrebu, održano je predstavljanje „EU Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu“. Ovdje se izraz „jedinstveno tržište“ ujedno može čitati u kontekstu isključive teritorijalne nadležnosti institucija EU-a, odnosno predstavljeni nacrt „EU direktive“ izravno utječe na sve postojeće zakone u državama EU-a te posredno i u regiji Triju mora, Intermarium; dakle na globalnom internetu pod isključivom jurisdikcijom zemaljskih sudova i institucija u području obrazovanja, kulture i umjetnosti. Posve odokativno, i bez ikakvih dodatnih objašnjenja, ovim se nacrtom ustvari javnosti predlaže nova faza digitalizacije, potrebe EU komisije da sadašnju kontrolu nad 1/3 internetskog sadržaja, na taj način posredno preko zemaljskih agencija i ministarstava povećaju na apsolutnu prekograničnu dostupnost svih internetskih sadržaja, ne samo pod domenom EU-a.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/05/DIGITALNO13.png
A točno u kojoj mjeri ovaj nacrt prijedloga Europskog parlamenta i Vijeća „o autorskim pravima“ iz 2016. g. predstavlja sam po sebi kriminalni nacrt, prosudite sami. Kompletan tekst direktive odnosi se u prvom redu na pitanje kibernetičke sigurnosti svih građana EU i šire, te na emigrante, naše državljane koji žive izvan mjesta rođenja. Temu sveopće socijalne i kulturne digitalizacije mogli bismo razložiti na tri glavne faze: prva do 2014., kada je postignut opći europski i internacionalni konsenzus o dostupnosti sveukupne baštine na internetu, te o umrežavanju na međunarodnoj i globalnoj razini vladinih i nevladinih institucija; druga faza završava s Operativnim programom konkurentnosti i kohezije 2014.-2020. (Europskoga fonda za regionalni razvoj); poslije čega se očekuje apsolutna transformacija društva, u ono što stručna literatura popularno naziva „društvom snova“ (The Dream Society: How the Coming Shift from Information to Imagination Will Transform Your Business)!
 
Opće je prihvaćeno dakle, da će kreativne industrije u budućnosti postati agregat ne samo razvoja „industrije autorskih prava“ i „industrije zabave“ (prema autorima iz američkog govornog područja), nego također uspostaviti novo Zlatno doba na Zemlji. Međutim otvorena ostaju brojna pitanja „političke“ i opće „demokratske tranzicije“ u suvremenom, globaliziranom društvu. Primjerice, kada će puni tekst ove direktive iz lobističkih krugova EU biti obznanjen za kakvu, takvu, javnu raspravu (bilo od strane EU Komisije, ili od Državnoga zavoda za intelektualno vlasništvo – Autorsko pravo i srodna prava, te od strane Ministarstva kulture RH)? U osnovi je izgleda svima njima posve svejedno, pa tako i državnim agencijama i nevladinim organizacijama koje bi ta pitanja prema svim demokratskim načelima trebale uputiti u proceduru, naravno beskompromisnoga odbijanja direktive po svim načelima zdravog razuma. Također otvoreno ostaje i od 2016. goruće pitanje – u čiju bi nadležnost trebale prema novoj direktivi prijeći državne, institucionalne obveze za isplatu autorskih naknada, pri čemu se autorskim djelom smatraju radovi kao rezultati rada, a ne kao njegove funkcije (što je prethodno jasno određeno hrvatskim Zakonom o autorskom pravu)? Odnosno, tko će biti zadužen za retrogradnu isplatu (s ili bez obeštećenja pred domaćim i međunarodnim sudovima) za brojne znanstvene, stručne i autorske radove, prava u domeni tzv. kreativnih industrija koja se detaljno ovom direktivnom demontiraju?
 
Dakle prijevod samoga teksta direktive prije ili kasnije, javnosti bi morao biti obznanjen, makar i poslije debelo okončanih lobističkih bitaka za kibernetičku nadležnost ovih ili onih institucija u pravnom poretku EU i šire. Javnosti je do daljnjega tekst dostupan tek u obliku nacrta – iako sama direktiva usvojena i stupila je na snagu prije više od kvartala godine, odnosno od 1. veljače 2019. Europska komisija utvrdila je prilikom usvajanja ovog nacrta tri glavna područja djelokruga navedene direktive pod brojem COM(2016) 593 final: a) digitalna i prekogranična uporaba u području obrazovanja, b) rudarenja teksta i podataka u području znanstvenog istraživanja, te c) očuvanja kulturne baštine. U istom se nacrtu navodi, da je „cilj zajamčiti zakonitost određenih vrsta uporaba u tim područjima, uključujući prekograničnu uporabu. Modernizacijom okvira inovativnih istraživačkih alata za rudarenje teksta i podataka, nastavnici i učenici moći će u potpunosti iskoristiti digitalne tehnologije na svim razinama obrazovanja, a institucije kulturne baštine (npr. javno dostupne knjižnice i muzeji, arhivi ili institucije za očuvanje filmske i audiovizualne baštine) subvencionirat će se u nastojanjima da očuvaju kulturnu baštinu, što će u konačnici koristiti građanima EU-a.“
 
Direktivu je iza zatvorenih vrata HGK u Zagrebu javnostima opširno predstavila prof. Romana Matanovac Vučković s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica poslijediplomskoga interdisciplinarnog specijalističkog studija „Intelektualno vlasništvo“, koja je od 1. srpnja 2019. također bila imenovana posebnom savjetnicom ministrice kulture RH, Nine Obuljen Koržinek, u području zaštite hrvatskih autorskih i srodnih umjetničkih prava na internetu i pred institucijama EU-a i šire, kako globalno, tako i u regiji Triju mora, Intermarium. Ova je tema posebno značajna – jer sva domaća autorska i srodna prava ovim nacrtnim dokumentom (koji je i nadalje posve izvan svake javne rasprave) više nisu isključivo u nadležnosti hrvatskoga Zavoda za intelektualno vlasništvo i Ministarstva kulture RH, čime su izravno prekršene ne samo temeljne Ustavne odredbe, nego i Zakon o autorskom pravu; koji je i dalje uz sve izmijene i dopune na snazi od 8. Studenoga 2018. i nadamo se u buduće.
 
Ovdje valja također istaknuti članak 13. Zakona o autorskom pravu, koji se sustavno krši od 2016. kada je svim istraživačima, autorima u području lijepe književnosti, novinarima, publicistima, fotografima, snimateljima, dizajnerima, nakladnicima itd. posve onemogućena i zaustavljena isplata tzv. „naknada“ za korištenje autorskoga djela, pa tako i na internetu. Provjerom u korištenje proračunskih sredstava, uredništvo je istražilo iznos dosadašnjeg troška tkz. STEM revolucije u Republici Hrvatskoj, odnosno sredstva koja domaća sveučilišta i institucije u sustavu obrazovanja RH troše na isplatu naknada u području pristupa stranim elektroničkim bazama podataka, koje u trogodišnjem periodu premašuju 20 milijuna eura. Radi se po prilici o istom iznosu koliko bi, u doglednoj budućnosti a najkasnije do 2023., mogle iznositi i retrogradne isplate uz obeštećenje hrvatskim autorima, znanstvenicima itd. u području kreativnih industrija. Pitanje je također otvoreno, s obzirom na nacrt direktive EU komisije i lobističke transatlantističke interesne grupacije i korporacije poput američkoga Google-a: može li uopće direktiva omogućiti retrogradnu naknadu za korištenje, u slučaju da određena publikacija ili monografija nema otisnuti broj za tzv. elektroničku knjigu?
 
U svakom slučaju, ovdje skenirani nacrt EU direktive, nadamo se, mogao bi poslužiti i u izbornim bitkama (za ovih dana nezaobilazna sjedišta u parlementu EU-a u Bruxellesu i Strasbourgu). Međutim događaju iza zatvorenih vrata Vijećnice HGK nije prisustvovao, koliko je uredništvu poznato, nijedan kandidat. No u prepunoj su Vijećnici bili visoki predstavnici raznih državnih agencija, Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP), predstavnici tzv. startupova u području kreativnih industrija, te mali nakladnici i predstavnici nezavisnih medija iz regije Triju mora, Intermarium. Posebna savjetnica ministrice kulture, prof. Romana Matanovac Vučković s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknula je da primjenu direktive tek treba zakonodavstvo RH uskladiti s ustavnim i drugim zakonskim pravima autora i nakladnika, te da se prema osnovnim modelima za isplatu autorskih naknada (kolektivno, posredstvom lobističkih udruga, ili individualno) reguliraju i srodna prava (u području multimedije i znanstveno-istraživačkih radova). Primjerice u slučaju kopiranja sadržaja u izvornom formatu objavljenoga autorskog rada, tek predstoji zainteresiranoj javnosti da pronađe odgovarajuće mehanizme, koji bi usavršili sustav javne naknade za korištenje autorskog djela u narodnim, gradskim, specijaliziram i sveučilišnim knjižnicama; s naglaskom na zagovor i ostvarenje povoljnih učinaka decentralizacije u području obrazovanja i kulture.
 
Nove poslove i edukacije moguće su za financiranje najkasnije do 29. lipnja 2020.g. temeljem Europskog fonda za regionalni razvoj, Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. Ili putem nekih povoljnijih izvora financiranja u regiji Triju mora, Intermarium, te također od strane Kraljevine Norveške. Također istaknuto je da objekt prava, prema nacrtu EU direktive, nisu djelatnosti iz područja znanstvenih i stručnih časopisa, blogova i web stranice „koje daju informacije u sklopu svojih aktivnosti, ali nisu vođene pod inicijativom, uredničkom odgovornosti i kontrolom pružatelja usluge“. Drugim riječima, ovim se nacrtom iza zatvorenih vrata izravno pogoduje nastavku monopolizacije nad sadržajima i internetskim uslugama, sve u korist transatlantskih središta moći, čime je izravno ugrožena nacionalna kibernetička sigurnost nekih zemalja Triju mora, Intermarium, pa tako i Hrvatske. Usvajanjem i uvođenjem EU direktive u pravnu praksu, malim je državama na taj način preostalo tek da skupljaju mrvice koje padaju sa stola velikih igrača; koji od stupanja direktive na snagu od 1. veljače ostvaruju još veća prava u globalnom kibernetičkom sustavu, temeljem posebnih licencija i ugovora, a ne samo od online marketinga i oglašivača. Štoviše ovim se nacrtnom, odnosno postignutim međunarodnim kompromisom između stvaratelja internetskog sadržaja i korisnika, dodatno ucjenjuje sve korisnike ispod 5 milijuna pregleda, na period od 2 godine, što predstavlja izravno kršenje europske i domaće zakonodavne matrice, sustava koji je na ovaj način jednostavno zaobišao sve zviždače, pa tako i one koji su bili opterećeni ruskim investicijama u područje kulture i gospodarstva naše regije (tzv. babilonci).
 
Očekuje se dakle i od novih startupova i postojećih institucija RH, referalnih središta u području znanosti, kulture, umjetnosti i obrazovanja, da čim prije usvoje novu strategiju za kibernetičku sigurnost. Također ovdje je savjetnica ministrice N. Koržinek Obuljen istaknula, da su ranije u Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj bili poduzeti određeni napori u cilju decentralizacije, odnosno sprječavanja monopola medijskih agregata poput Google-a, ali bezuspješno. Otvoreno ostaje pitanje tko će osnovati, i na koji način, nova (i u odnosu na Google Inc. neovisna) regionalna središta i servere, te hoće li to biti prema europskom suverenističkom modelu, ili prema modelima koji se ultimativno navode u „uputama za uporabu interneta“, prikazanima u tkz. Bijeloj knjizi (Instituta Kosciuszki iz Varšave)? (š.u)

Povezane objave

Zaraza je izmišljena da se sruši Trumpa

HF

Umro Vinko Vice Ostojić – čovjek koji je zračio dobrotom

hrvatski-fokus

Sveeuropski dan sjećanja u Jastrebarskome

HF

“Posavino volim te kao majku”

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više