Međimurska kvatrologija Dominika Kolarića

Povijest i običaji Međimurja u XIX. i XX. stoljeću

Dominik Kolarić (3. VIII. 1897. – 9. I. 1979.) ostavio je u rukopisu tri rukopisne knjige o svatovskim običajima u Donjem Hrašćanu, malom mjestu u župi Sveti Juraj u Trnju, u općini Donji Kraljevec. U vrijeme, kada je D. Kolarić pisao svoje "Kapitanstvo", mjesto Donji Hrašćan pripadalo je kotaru Prelog, odnosno kotaru Čakovec.

Prva knjiga iz Međimurske kvatrologije, "Svatovski običaji", izvorno nosi naslov »KOLARIĆ DOMINIK, Kapitanstvo za ženidbo. Spisano dneva 25-oga januara 1919. Spisal Dominik Kolarić u Do­lnji Hrašćan, Megjimurje«. Knjižica pisana krasopisom, ima 51 stranicu. Zadnju 51. stranicu, ispisala je supruga Dominika Kolarića, Lucija rođ. Pintarić, a tekst je po­svećen Djevici Mariji. Ovaj tekst vjerojatno predstavlja jedan od najstarijih sačuvanih prikaza svatovskih običaja u Međimurju. Naime, prema pisanju Stjepana Lesingera iz Goričana, sačuvan je je­dan kraći spis iz Peklenice, u župi Vratišinec, s početka XX. stoljeća pod nazivom “Starešinstvo ili kapitanj­stvo”, koji se nalazi u vlasništvu Stanislava Novaka iz Goričana, a koji je bilježnicu sa spomenutim tekstom naslijedio od svojega djeda iz Peklenice, ali nije nave­den nadnevak zapisa.

Drugi zapis koji je sabrao i izdao dr. Vinko Žganec pod naslovom “Starešinstvo ili kapitanstvo. Govori, na­pitnice, popevke i pitalice medjimurskih svatova” obje­lodanjen je u Čakovcu 1921. godine. Uspoređujući te dvije navedene knjižice smijemo sa sigurnošću tvrditi, da je knjižica o svatovskim običajima iz D. Hrašćana vjerojatno najstariji rukopisni zapis o toj temi, jer Do­minik Kolarić u svojoj drugoj knjižici u kojoj donosi skraćenu verziju svatovskih običaja od 13. XI. 1961., piše sljedeće: „Ovo je spisano Kapitanstvo za ženid­bu po starom liepom Međimurskom običaju. Spisao je Kolarić Dominik iz D. Hrašćana po pripoviedanju mog dragog oca Kolarić Josipa. Za spomen svom sinu Leonardu.”

Budući da je Dominikov otac Josip vodio sva­tovske običaje u D. Hrašćanu i prije 1897. godine, kada je rođen Dominik, a koji je kasnije zapisao te svatovske običaje, možemo pretpostaviti, da je taj tekst o svatov­skim običajima u Međimurju doista najstariji rukopi­sni dokument o toj temi u Međimurju.

Druga knjižica D. Kolarića o svatovskim običajima je veličine 14,5 x 20,0 cm, nepaginirana, 36 stranica, na na­slovnici nosi natpis “Kolarić Dominik – Kolarić Lena”, a na slijedećoj stranici se nalazi gore citirana posveta D. Kolarića svom sinu Leonardu Kolarić. Ovaj opis svadbe­nih običaja predstavlja skraćeni oblik prvog zapisa iz 1916. godine. Prema izjavi D. Kolarića to je učinjeno zbog toga, jer “ljudima se danas jako žuri i više nemaju strpljivosti slušati duga i sadržajna spričavanja o ženid­bi i o braku”.

Treća knjižica o svatovskim običajima u D. Hrašćanu (14 x 20 cm, nepaginirana, 32 stranice) je napisana 1970. godine za Leonarda Kolarića i njegovog sina Božu, unuka D. Kolarića, još je kraća verzija svatovskih obi­čaja. Očito je da je ova knjižica još više prilagođena “žurbi” suvremenog čovjeka.

U drugoj knjizi Međimurske kvatrologije, pod nazivom "Sjećanje na prošlost", autor donosi svoju biografiju, koja je presjek života i običaja u njegovu rodnom selu Donjem Hrašćanu, ali i u Međimurju.

U trećoj knjizi Međimurske kvatrologije "Crni dosje 780/45" D. Kolarić kratko opisuje svoje uhićenje, saslušanje i osudu od komunističkog suda  na osam godina prisilnog rada zbog navodnog "ratnog zločina". Tu je posebno važno što se u knjizi prvi put objavljuje dokument "Vojnog suda oblasti "Zagrebačke" J.A. Vijeća kod komande grada Čakovec", koji se odnosi na okrivljenog D. Kolarića, na temelju čega se može rekonstruirati sudski proces koji se vodio protiv autora i koji je završio presudom "na lišenje slobode sa prinudnim radom kroz osam (8) godina i gubitak svih gradjanskih i političkih časti kroz pet (5) godina. Ova presuda postaje izvršna nakon odobrenja Višeg vojnog suda po čl. 29. Odredbe o voj. Sud." Uz to, u knjizi se objavljuju i drugi sudski spisi u vrijeme suđenja i oslobađanja okrivljenika. Iako je u pritvoru i zatvoru ostao samo 48 dana, njemu je bila nalijepljena etiketa "državnog neprijatelja", "ratnog zločinca" i "okorjelog klerikalca", koja ga je pratila cijelog života i s kojom je i umro.

Četvrta knjiga Dominika Kolarića je kronika Donjeg Hrašćana i cijeloga Međimurja. Autor kroz opis povijesti svoga sela, običaja i pojedinih ljudi kojih se je on sjećao, ili o kojima je čuo, dočarava nam kako se je živjelo u dijelu Hrvatske koji je bio pod mađarskom vlašću u vremenskim razmacima. Nakon što je hrvatska vojska 1848. godine, na čelu s banom Josipom pl. Jelačićem, oslobodila Međimurje od mađarske vlasti, dvije godine nakon njegove smrti, 1861., Međimurje ponovno potpada pod Mađare i u tom kolonijalnom stanju dočekuje Prvi svjetski rat. Nakon Prvoga svjetskoga rata Međimurje, u kratkom vremenskom razdoblju, ponovno oslobađa hrvatska vojska, ovaj puta na čelu s dvojicom pukovnika, Slavkom Kvaternikom i Dragutinom Perkom. No, godine 1941. Mađari ponovno zaposjedaju Međimurje. Time se vidi važnost zapisa Dominika Kolarića, međimurskoga Hrvata, koji je kao austrougarski vojnik preživio Prvi svjetski rat, a i Drugi svjetski rat za vrijeme mađarske strahovlade u njegovu rodnom Međimurju.

Marijan Majstorović