Razgovor gradi i što šutnja razgradi Rano ustajanje nije moda, već navika brzoga hoda. I poneka želja snena javom biva ozbiljena. Kuca, kuca stari sat: Ode rat u nepovrat! Ptice nisu zagonetke sve dok su sred krletke. Mudre misli izlaze i same, sve dokle se istine ne srame. Kamo l' sreće da zli nikad zavladati ne će! Cilj do sreće ne dostiže se blaga punom vreće niti svetom vodom, već k sreći neumornim hodom. Tuđa briga samo malo muči, ali kroz nju mnogo se nauči. Ne klanja se partiji ni stranci, već se s njima živi – na distanci. Još i danas ljudi ima što istinu, hvala Bogu, kažu u brk svima. Ne bježi se ni od eZDeeSa, već od svojih protivnika bijesa. Kad iskipi mlijeko nam iz lonca, smradu nema ni kraja, ni konca! I u zlu kadikad dobra ima, ali samo ponekima. Tko jednom ukrade, za dobar glas mu nema više nade. Hrvat nije div ni gnom, već je čovjek svoj na svom! Od temelja dom se sretan pravi da na krovu i roda boravi. Ne hvali se nikada imanjem, već stečenim u životu znanjem! Tko iskreno Dom svoj voli, nek tuđinca za milost ne moli. Sve dok sinak još nema zanata, poslodavac nek mu bude-tata! Dok se zemlja u nemiru trese, vlastodršci generale mirovinom rese! Za čovjeka nema većeg zla od gubitka pod nogama tla. Pozovi me i sutra na kavu, pa ćemo i krivu ispraviti Dravu! Razgovor gradi i što šutnja razgradi. Kad se čovjek od istine ogradi, tešku glavobolju zaradi! Bez dogleda dalekovidan ponekad i kroz prste progleda. Malkica Dugeč, 23. 2. 2019.