Službena ograničenja
Njemačka podrška cionizmu nije bila bezgranična. Vlast i stranačke vođe bili su vrlo svjesni ustrajne promidžbe koju su vodile moćne židovske zajednice u Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji i u drugim zemljama, da bi mobilizirale «svoje» vlade i svoje sugrađane protiv Njemačke. Toliko dugo dok svjetsko židovstvo ostaje neumoljivi neprijatelj nacionalsocijalističkoj Njemačkoj i toliko dugo dok velika većina Židova u svijetu pokazuje malo oduševljenja da se ponovno naseli u cionističkoj “obećanoj zemlji”, jedna nezavisna država u Palestini ne bi mogla stvarno “riješiti”međunarodno židovsko pitanje. Naprotiv, razmišljali su njemački vođe, to bi moglo jako učvrstilo tu opasnu protunjemačku promidžbu. Zbog toga je njemačka potpora cionizmu bila ograničena na podršku za stvaranje židovske postojbine u Palestini pod britanskom kontrolom, a ne za jednu samostalnu židovsku državu.33
Židovska država u Palestini, izjavio je njemački ministar vanjskih poslova diplomatima u lipnju 1937. godine, ne bi bila u interesu Njemačke jer ne bi bila u stanju primiti sve Židove u svijetu, no poslužila bi samo kao temelj dodatne moći za međunarodno židovstvo, otprilike na isti način kao što Moskva služi kao baza za međunarodni komunizam.34 Odražavajući određenu promjenu u stavovima službene politike, njemački je tisak izrazio puno veće simpatije za otpor palestinskih Arapa prema cionističkim težnjama, u vrijeme kada su nategnuti odnosi i sukobi između Židova i palestinskih Arapa naglo porasli.35
U jednoj okružnici Ministarstva vanjskih poslova od 22. lipnja 1937. godine upozoravalo se da bi, usprkos podršci židovskoj kolonizaciji u Palestinu, “bila ipak grješka predpostaviti da bi Njemačka podržala stvaranje državne strukture u Palestini pod bilo kakvim oblikom židovske kontrole. S obzirom na antinjemačku promidžbu međunarodnog židovstva, Njemačka ne može odobriti ideju, da bi stvaranje jedne židovske države u Palestini pomoglo mirnom razvitku svjetskih nacija”.36 «Proglašenje židovske države ili uspostava židovske uprave nad Palestinom”, upozoravala je jedna unutarnja predstavka u odjelu za židovske poslove SS-a, “stvorilo bi za Njemačku novog neprijatelja, koji bi imao duboki utjecaj na političke događaje na Bliskom istoku.” Jedna druga služba SS-a predviđa da bi židovska država “radila na posebnoj zaštiti židovskih manjina u svim zemljama, dajući prema tomu zakonitu zaštitu parazitskoj aktivnosti svjetskog židovstva”.37
U siječnju 1939. novi Hitlerov ministar vanjskih poslova, Joachim von Ribbentropp, isto tako upozorava u drugoj okružnici da “Njemačka mora smatrati stvaranje židovske države kao opasnost, jer bi to doprnijelo povećanju međunarodne moći svjetskog židovstva”.38
Sâm je Hitler početkom 1938. godine razmotrio ovo pitanje i, usprkos svojoj staroj sumnjičavost glede cionističkih ambicija, i svojoj bojazni da bi ta politika mogla doprinijeti stvaranju židovske države, odlučio je još snažnije podržati iseljavanje Židova u Palestinu. Očekivanje da će se Njemačka riješiti svojih Židova, zaključio je on, bilo je teže od moguće opasnosti.39 Međutim, 1937., 1938. i 1939. britanska je vlada nametnula još temeljitija ograničenja židovskom useljenju u Palestinu. Kao odgovor na to, služba sigurnosti SS-a sklopila je tajni sporazum s ilegalnom cionističkom agencijom Mossad le-Aliya Bet40, kako bi se Židovi ilegalno useljavali u Palestinu. Kao rezultat ove snažne suradnje, usprkos britanskim ratnim brodovima, više konvoja brodova uspjelo je stići do Palestine. Židovsko iseljavanje, istovremeno zakonito i nezakonito, iz Njemačke (uključujući i Austriju od 1938.) prema Palestini dramatično se povećalo 1938. i 1939. godine. Još jedno putovanje 10.000 Židova bilo je planirano za listopad 1939., ali izbijanje rata u rujnu je značilo kraj tim naporima. Usprkos svemu, njemačke su vlasti nastavile neizravno podržavati iseljavanje Židova prema Palestini 1940. i 1941. godine.41 Štoviše, i tako kasno, kao što je ožujak 1942. godine, barem je jedan kamp za cionističko uvježbavanje (“kibuc”) nastavio raditi u Hitlerovoj Njemačkoj.42
Bilješke:
33 Ova razlika je prešutna posljedica koja proizlazi iz “Balfourove deklaracije” iz 1917. godine, u kojoj britanska vlast izražava vlastitu podršku “nacionalnom ognjištu za židovski narod” u Palestini, brižljivo izbjegavajući bilo koji znak da misli na Židovsku državu. Obraćajući se arapskoj većini palestinskog pučanstva Deklaracija nastavlja da “se jasno podrazumijeva da se ne će učiniti ništa što bi moglo izazvati štetu religioznim i građanskim poravima nežidovskim stanovnicima koji su sada u Palestini. Cjelokupa tekst Deklaracije može se naći u: Robert John, Behind the Balfour Declaration (IHR, 1988), str 32.
34 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 121.
35 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 124.
36 DavidYisraeli, The Palestine Problem in German Politics 1889-1945 (Bar-Ilan University, Israel, 1974), str. 300.; Također u: Document son German Foreign Policy, Series D, Vol. 5. Doc. No. 564 or 567.
37 27.K. Schleunes, The Twisted Road(1970, 1990), p. 209.
38 Okružnica od 25. siječnja 1939., Nüremberg document 3358-PS. International Military Tribunal, Trial of the Major War Criminals Before the International Military Tribunal (Nuremberg: 1947-1949), vol. 32, str. 242-243. Nazi Conspiracy and Aggression (Washington, DC: 1946-1948), vol. 6, str. 92-93.)
39 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 141-144; O Hitlerovom kritičkom mišljenju glede cionizma u njegovoj knjizi Moja borba (Mein Kampf), vidjeti u:Vol. 1, Chap. 11. Navod iz: Robert Wistrich, Hitler's Apocalypse (London: 1985), str. 155.; Vidjeti također u: F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 26-28Vol. 1, Cap. 11. ; Hitler je 1939. izjavio svojem vojnom savjetniku (i ponovno 1941.) da je tražio od Engleza dozvolu, još 1937. godine, da preseli sve njemačke Židove u Palestinu ili Egipat. Englezi su odbili prijedlog, reče, jer bi to izazvalo kasnije nerede. Vidjeti u: H. v. Kotze, Heeresadjutant bei Hitler (Stuttgart, 1974), pp. 65, 95.
40 Mossadle Alija Bet– Ustanova za drugu Aliju (da se ne pomiješa s izraelskom tajnom službom םידחוימ םידיקפתלו ןיעידומלדסומה«Hamosad lemodiin uletafkidim mejuhadim» /Ustanova za informiranje i posebne zadatke/ skraćeno Hamosad; hebrejski se ustanova kaže «mosad» – דסומ), koju su palestinski Židovi osnovali u Parizu. Na hebrejskom jeziku useljenje u Izrael se kaže «alija», a dolazi od glagola הלע(«ala»)«penjati se», «ići u vis». To proizlazi iz specifičnosti hebrejskog jezika. Naime, za ići (putovati, ali ne pješice) s jednog mjesta na drug rabi se glagol עסנ(«nasa), ali ako se putuje u izrael, tada se rabi glagol «ala»; budući da se Izrael nalazi na najvišem mjestu u svijetu, odmah ispod Boga, onda se kaže da se u Izrael «penje». Op. Prev.
41 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 156, 160-164, 166-167.; H. Höhne, The Order of the Death's Head (Ballantine, pb., 1984), str. 392-394.; Jon and David Kimche, The Secret Roads (London: Secker and Warburg, 1955), str. 39-43. Vidjeti također: David Yisraeli, "The Third Reich and Palestine," Middle Eastern Studies, Listopad 1971. str. 347.; Bernard Wasserstein, Britain and the Jews of Europe, 1939-1945 (1979), str. 43, 49, 52, 60.; T. Kelly, "Man who fooled Nazis," Washington Times, 28. travnja 1987., pp. 1B, 4B. Temeljen na razgovoru s Willy Perlom, autorom knjige The Holocaust Conspiracy.
42 Y. Arad, et al., eds., Documents On the Holocaust (1981), p. 155. (Obuka u kibucu bila je u Neuendorfu i mora da je trajala barem do ožujka 1942.
