VUKOVAR DVOPISMENO – Puniša Račić na ćirilici, Stjepan Radić na latinici
Ljeto je, tko ne vjeruje može se informirati u ovdašnjoj mediji. Ona zna i točno prenosi tu, barem jednu notornu činjenicu. Ako i tu, jer globalno je zatopljenje, a početkom ljeta neobično zahladilo. Ukoliko nagle promjene na skali toplo-hladno unose sumnju u činjenicu da je ljeto, tu je kao dokaz turistička sezona. Medija će vam izvješćujući o njoj sugerirati – ipak je ljeto. Doduše ovoga ljeta(?) o njoj svim svojim žarom izvještava – hladno. Manje je gostiju, kraće, manje, ovdje spavaju, manje troše, manje pišaju, a zagađenja su veća. Manje orgijaju po Zrću, izuzetak je Ultra. Pa na onoga pucali usred Dubrovnika, neki u Puli izbo Nijemca, Zrće se zapalilo iz opijatskog(?) nehata, medija još potpali, ni slučajno – slučajno. Jednostavno, sprema se turistička katastrofa.
Tako je to kad se u turističku košaru utrpaju skoro sva gospodarska jajca. Nu, kako bilo ljeto je medijski, oduvijek, tzv. sezona kiselih krastavaca. Pauziraju, stankuju političari s njima i afere, odmaraju se korupcionaši, bogme i civilni sektor. Dugo dosadno toplo ljeto. Ne zasjeda ni Hrvatski državni sabor (ovo „državni“ izbacili treće ili šestojanuarci pa se taj moj „umetak“ može smatrati neustavnim, a može ga se možda nategnuti i do protuustavnosti). Andrej je, kako tako, skrpao Vladu za do listopada…
Naš dragi Ustavni radi i po žarkom ljetu
Međutim, kako ljeto, kakvo je da je, ne bi ostalo trla baba lan (danas vjerojatno primjerenije: kljucala baba po internetu) pobrinuo se naš dragi Ustavni sud. Naš inače poprilično lijeni Ustavni sud, nu tako mu dano, naime da ne mora biti fletan. Pa nam je, u-stvar' prozvao-Vukovar. Trebaju uskoro tamo gradske vlasti na ulice, a inače, metnut (više?) ćirilice. Malo mi ta odluka, presuda, što li, djeluje onako idis redibis, pitijska, na prvi pogled. Na drugi ju ne ću ni pogledati, pisali smo o ćirilici u Vukovaru, zbog nje je pala i jedna glava, nešto presuda braniteljima, a sve što smo o njoj u Vukovaru napisali može se svesti na to da se radi o posebnoj sorti ćirilice, pismu koje je 1991. u Vukovar stiglo na tenkovima. Utoliko bi se ta sorta ćirilice mogla mirne duše nazvati i tenkovčica. „Prava“ ćirilica je inače i hrvatsko povijesno pismo (latinica, glagoljica, ćirilica). Srbijanci i Srbi nemaju nikakvo ekskluzivno pravo na ćirilicu, a realno, ona nije u opasnosti u Vukovaru i Borovu Selu, već u Srbiji. Tamo je odavno ugrožena, a Srbijanci i bosanski Srbi će nad njenom sudbinom u Vukovaru roniti rijeke suza i dodati još premaza na otrovnu ustašku „tortu“. Uostalom u Srbiji na ćirilici izlaze samo jedne jedine dnevne novine, Politika, za što su sigurno krive ustaše, sinonim za „Hrvate“, pri čemu su i Hrvati, ali bogme i ustaše – Srbi. Kaže prastara, a bogme i najnovija „naučna“, a četnička, propaganda.
SST Novosti voli ćirilicu samo deset posto
O ćirilici će nam držati lekcije Milorad Pupovac, kad s većom kad s manjom dozom dramatičnosti u glasu i pozi, što vjerojatno koincidira s utokom kuna u SNV (manji utok, veća drama i obrnuto), pa se dalje račvaju po rukavcima njegovih Srba. A evo kako izgledaju njegove Novosti, Novosti (SST- Samostalni srpski tjednik), izdavač SNV, broj 1015. od 31. 5. 2019. To je onaj s „Ružom ustaškom“ na naslovnoj stranici. Tiskan je na četrdeset stranica, od toga ciglih su 4 (slovima: četiri) na ćirilici. Ukupno dakle 0,1 ili 10 posto ćirilice. Vjerojatno je tako i s drugim brojevima. Dali ovdašnji porezni obveznici svih „fela“, a trenutno „blagoslovio“ koalicijski partner Andrej, Srbima milijune da pišu svoje novine, valjda na ćirilici, a oni eto ne će. Pa nam tamo (SST) psuju mater, neobično često, nazivajući to čak i „satirom“ – na latinici: Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Marinko Čulić, Ivica Đikić i ostali. Računaju, bit će, kako ćemo ipak bolje razumjeti psovanje nam matere, kako god okreneš uvijek ustaške – na latinici. Srbi sami i njihovi autori, i kad mogu, smiju, imaju kune, dobre honorare o kojima mnogi „ustaša“ može samo sanjati, ne će pisati na ćirilici. Oni će se opredijeliti za latinicu, a valjda da im mi (tko smo „mi“?) pišemo na ćirilici, i to još po ulicama.
Hologram Puniše Račića – na ćirilici
Sude, Sude, mogao si se još „odmarati“ pa odluku „otpraviti“ u rujnu, kad će ionako biti vrelo i s ćirilicom i bez nje. Ili barem pričekati proslavu Oluje u Kninu petog kolovoza jer pored nje sad će na Hrvatsku iz Srbije i Srpske republike u BiH, udarati još i s ćirilicom, a već su krenuli. Kako mi (opet, tko smo „mi“) ne bismo odgovarali zašto Srbi u Hrvatskoj SST Novosti (Samostalni srpski tjednik) ne tiskaju na ćirilici, uključivo i e-izdanja, tražit ću od Hrvatskog sabora da uvjet financiranja iz proračuna tih novina bude njihovo tiskanje isključivo na ćirilici. Pitat ću, najesen, i Suda. Latinicu neka financiraju tržišno, a i rado bih čitao Ivančića, Dežulovića, Đikića i ostalu bratiju na ćirilici – tek tada bi njihovi uradci dobili puni i dublji smisao. Možda i pravi, tko zna.
Inače uvijek kad ovdje pišemo o fenomenu ćirilice u Vukovaru mislimo na onu ćirilicu u promijenjenim nazivima tamošnjih ulica kojom je bila napisana i Ulica Puniše Račića nakon okupacije i razaranja 1991. A koja je do tada nosila ime – Stjepana Radića, pisano, do 1991. – samo latinicom. (Vidi: Mato Dretvić Filakov, Ulična srbizacija okupiranog Vukovara, 17. XI. 2017., https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/21371-ulicna-srbizacija-okupiranoga-vukovara). O drugim, gorim, važnijim , ružnijim… stradanjima Vukovaraca ne ću, jer o pismu je ovdje riječ. Zašto takva ćirilica ne dolazi u obzir najbolje bi objasnio hologram slijedećeg sadržaja: Ulicom Puniše Račića, na ćirilici, koja je do studenog 1991. bila Ulica Stjepana Radića marširaju nacifašističke (četničke) horde i pjevaju ono o Slobi, klanju, Hrvatima – i salati koje još jedino nedostaje. Jer „mesa“ ima. Hologram koji se proteže koliko je dugačka četnička horda, može i ulica, „svijetli“, stoji, dan noć. Pjesma se ori. A možda bi bilo dostatno – pametnome – na Ulici Stjepana Radića (latinica) napisati „Ulica Puniše Račića, od, do“, na ćirilici i eto „dvo pismena“.
Problem je inače u tzv. „mirnoj reintegraciji“ i svim tim silnim oprostima, pod pritiskom međunarodne zajednice, pa mnogi neki računaju em je bio „građanski rat“, em Domovinskog ni nema, Oluja je zločin, pa kreće reinterpretacija. Ćirilica je samo sredstvo rata protiv Hrvatske, poslije rata. Primjerice, bidna je već odavno poražena u mediji, koja je ekskluzivno na – latinici na cijelom teritoriju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više