Dnevnik Galeazza Ciana (Livorno, 18. III. 1903. – Verona, 11. I. 1944.) možemo po važnosti usporediti s Rosenbergovim dnevnikom, jer smo u samom središtu ciklona, vidimo genezu fašizma i njegove vanjske politike, ali i vjerodostojne portrete (brze i precizne opise) političara, diplomata, industrijalaca i inih značajnika epohe. Ne ćemo se opširnije baviti osobom i karijerom Ciana, koji je već sa 19 godina sudjelovao s ocem u pohodu Mussolinijevom na Rim i kojemu je fašistički vođa (duce) povjerio diplomatske misije kao 22-godišnjem pravniku u Brazilu, Argentini, Kini, Vatikanu. Godine 1930. je talijanski konzul u Šangaju, jednom od središta svjetske trgovine.
Adolf Hitler, Benito Mussolini i Galeazzo Ciano
Mlađahni duceov zet Ciano postaje već 1936. ministar vanjskih poslova. Pronicljiv, oštrouman, finog takta, dobar psiholog, pismen, duhovit i kulturan Ciano je istodobno i realist i veliki kombinator koji nastoji simultano djelovati s Njemačkom, ali i preuzimati od Francuza tzv. Malu Antantu, zemlje Podunavlja i Balkana koje se boje jake Njemačke. Na toj liniji pokušava politikom malih koraka i dijalogom ne iritirati previše Veliku Britaniju, ali i tražiti balans prema njoj u podršci imperijalnom Japanu. Pomaže Francovu pobjedu u Španjolskoj, ali i to kamuflira antikomunizmom. Vrijeme je to uzavrelih socijalnih i nacionalnih strasti, ali i stravične imperijalističke pohlepe. Čak i male države su opsjednute proširivanjem na račun susjeda; a sutra će i one biti progutane od većih.
Ciano nije pravi grof već homo novus (skorojević), naime otac je dobio grofovsku titulu (grof od Bakra!) od Mussolinija, nakon što je sudjelovao u nekoj barčici u D'Annunzijevom avanturističkom osvajanju Rijeke. Osobito me zanimao Cianov i fašistički odnos prema Židovima, Kraljevini Jugoslaviji, Vatikanu, ostalo pak manje.
Dnevnik je izdao NIP, Zagreb, 1954., i odnosi se na 1937./38. godinu.
O Židovima 6. rujna 1937. piše: „Duce se oborio na Ameriku, zemlju crnaca i Židova, razorni element civilizacije. Smišlja da napiše knjigu Europa u 2000. godini. Rase koje će igrati važnu ulogu bit će Talijani, Nijemci, Rusi i Japanci. Ostale će narode uništiti otrov židovske pokvarenosti. Oni (narodi) čak ne će da rađaju djecu, jer je to bolno.
Ciano ne iznosi svoje mišljenje, niti komentar.
30. listopada komična anegdota, vrlo moguće i istinita, naime njemački poslanik von Hassel priča da je ogavni nacistički novinar Streicher na prolazu kroz Rim posjetio njemačku školu i pohvalio učenicu koju je smatrao najljepšom i najpametnijom. Poslije je doznao da je djevojčica Židovka.
3 prosinca kaže „nama nije u računu da se u Italiji razmaše hajka protiv Židova. Kod nas to pitanje ne postoji… A možda su Židovi u maloj količini potrebni društvu, kao što je kvasac potreban tijestu“.
24. prosinca. (Badnjak!) Crkva je odviše dvosmislena u nekim svojim dodirima s ljevicom. Ja vodim računa o poteškoćama nastalim uslijed sukoba s Njemačkom, ali Vatikan ide predaleko i ugrožava svoje odnose s nama. Mussolini veli da je spreman da popovska leđa ispraši fašističkim batinama. Smatra da je kod nas to lako jer talijanski narod nije pobožan. Samo je praznovjeran.
15. veljače 1938. Duce je osobno napisao Diplomatsku informaciju o Židovima, sam je rekao da je sastavak remek djelo protužidovske propagande, premda je po svom obliku pomirljivo.
21. ožujka. Brzojavio sam u Njemačku tražeći blagi postupak s Neumannom, velikim židovskim učenjakom u Beču. Nijemci su ga bacili u tamnicu iako je skoro osamdesetogodišnjak.
15. travnja. Čak sam dodao (u pismu Nijemcu Mackensenu, op., T.T.) da ne treba pripisivati nikakvu naročitu važnost posjeti Hora Belishe, engleskoga ministra rata. (Nijemce iritira što je Belisha Židov, op., T.T.)
4. lipnja. Duce se dohvatio sa Farinaccijem (istaknuti fašist, urednik državnog dnevnika i ministar, rival Duceov, op., T.T.). On,vođa protužidovske struje ima tajnicu Židovku (imenom) Jole Foa.
10. srpnja. Namjerava (Duce u listopadu) stvoriti koncentracijske logore koji će biti krući… prvi znak jačeg pritiska bit će spaljivanje masonskih, frankofilskih i židovskih knjiga. Židovske pisce i novinare odstranit će iz svake djelatnosti.
15. srpnja. Što se tiče rasnog pitanja Duce… će preko tajnika stranke pozvati „učenjake“ da im navijesti službeni stav režima… Stav koji ne znači proganjanje već diskriminaciju.
23. srpnja. Na Alessijevu molbu zauzeo sam se za prijenos vlasništva (lista) “Piccola“. Židovi Mayeri žele da ga se riješe.
26. srpnja. Uzbuđenje zbog Staraceovog (glavni tajnik, zapravo Duceov glasnogovornik i mason, op., T.T.) priopćenja o židovskom pitanju.
30. srpnja. Papa Pio XI. je održao žestoki govor protiv rasizma. Pozvao sam nuncija (papin poslanik, op., T.T.) i opomenuo ga.
8. kolovoza. Duce je vrlo nabrušen u rasnom pitanju i protiv Katoličke akcije. Naredio je da se svi Židovi maknu s diplomatskih položaja… Žestoko se obara na papu… Primjer iz 1931. služi kao pouka. Dovoljan je moj mig, da plane sav antiklerikalizam ovog naroda… Po njemu katoličanstvo je pogansko izdanje kršćanstva, i zato je on (Duce) katolik i protivnik kršćanstva.
22. kolovoza. Izgleda da je Papa održao novi neugodni govor o pretjeranom nacionalizmu i rasizmu. Duce je isusovcu Tacchiju kazao da njegovo veliko strpljenje ima granica, i da će im ako nastave uzvratiti stvaranjem pustoši. U Vatikanu su neuviđavni ljudi i mumije. Vjera opada. Nitko ne vjeruje u Boga koji se bavi našim nevoljama. Ja bih prezirao Boga koji bi se bavio osobnim sitničarijama zaključuje „il Duce“.
30. kolovoza. Obrazlaže mi (Duce) svoju namjeru da Migiurtiniju (obalna Somalija, op., T.T.) pretvori u međunarodnu koncesiju za Židove. (slijedi loš prostački vic nedostojan jednog vođe naroda, op., T.T.) Ta zemlja ima mnogo prirodnih bogatstava… između ostaloga lov na morske pse, vrlo koristan i radi toga što bi u prvo vrijeme morski psi pojeli mnoge Židove.
4. rujna. Duce više ne spominje ni Migiurtiniju (za Židove) nego unutarnju Giubu koja ima bolje… uvjete. Dodaje: „Priučavam Talijane da se uvjere, kako mogu biti bez još jedne stvari: bez Vatikana. Materijalni doprinos Vatikana je beznačajan: nema novaca… Hodočašća postaju sve rjeđa, manja i siromašnija… neke planine su samo napuhani mjehur“.
7. rujna. Toscaniniju je putovnica oduzeta jer je uhvaćen njegov telefonski razgovor… je napadao Ducea zbog antisemitske politike.
18. listopada. Prekrasan Duceov osvrt na sjednici Velikog Vijeća. Govorio je protiv katoličke Crkve i nazvao Vatikan katoličkim ghettom. Podvukao je da su svi pape koji se zovu Pio donosili Crkvi nesreću. Sadašnjega papu ovako je okrstio: „Veliki svećenik koji će ostaviti iza sebe gomilu ruševina“.
Židovsko pitanje i pokušaj stavljanja Arapa pod puno talijansko državljanstvo podijelili su fašiste, ipak većina se nije usudila suprotstaviti vođi. (T.T.)
26. listopada poslanik Austrije (pripojene Njemačkoj) Berger Waldenegg kaže; novi naraštaj će biti nacistički. Najveću smetnju predstavlja borba protiv vjere“.
27. listopada. Duce obećao da će se založiti kod Ribbentropa u pitanju borbe protiv Katoličke crkve, jer je ta borba glupa i suvišna i jer kod talijanskih katoličkih masa rađa omrazom protiv Osovine. (Rima sa Berlinom)
6. studenoga. Sutra će vlada odobriti rasistički zakon. U njemu se jednim članom zabranjuju mješoviti brakovi, osim u slučaju smrti, ili ako je potrebno da djeca dobiju zakoniti položaj. Papa želi da se izuzmu oni Židovi koji su prešli na katoličku vjeru.
Duce je odbio ovaj zahtjev, jer bi se time rasistički zakon pretvorio u konfesionalni. Onda mu je Papa uputio vlastoručno pismo, ali je ono ostalo bez odgovora. Uvrijeđen, Papa se obratio kralju i poslao mu pismo u kojem optužuje Ducea da želi razbiti konkordat.
10. studenoga Starace (tajnik stranke) želi da svi Židovi budu isključeni iz stranke. Duce se protivi. (bilo je 17.000 Židova u stranci)
11. studenoga Ciano intervenira za školskoga druga židovske narodnosti oženjenoga „arijevkom“.
12. studenoga. Duce razmišlja o oduzimanju državljanstva Židovima rođenim u Italiji.
13. studenoga. Ciano razgovara sa Duceom koji mu povjerava da je cijena od sedam milijardi lira koliko je kažnjena židovska zajednica radi ubijenoga von Ratha pretjerana i glupa. Zabrinut je zbog novih prijetnji katolicima, jer bi nasilje protiv Crkve i svećenstva učinilo Osovinu nepopularnom i ona bi teško izdržala kada bi se uz Židove progonilo i katolike.
28. studenoga. Zatekao sam Ducea ogorčenoga na kralja… koji je tri puta ponovio Duceu kako osjeća beskrajnu samilost prema Židovima. Nabrajao je slučajeve… generala Pugliese, 80-godišnjega starca punoga odlikovanja i rana koji mora ostati bez domaćice.
Već ranije, 10. rujna. pokušao je kralj Vittorio Emanuelle preko von Hessena kod Ciana založiti se za ženinog liječnika židovske narodnosti Stukjolda.
14. prosinca. Planuo je (Duce) srdžbom na Papu. Nada se da će uskoro umrijeti. Prijeti da će uskrsnuti gibelinsku Italiju koja nikada nije umrla. (ghibellini, pristaše cara protiv Pape u Srednjem vijeku, op. T.T.) Kaže da su u Romagni (pokrajina u kojoj je Rim) na početku fašizma dizali crkve u lagum. Sada opet idu u crkve, ali samo zato jer znaju da to želi Duce. Ipak je ohladio stvar odbacivši vijest o rastavi braka i uvođenju sterilizacije. (T.T.)
26. prosinca. Nuncij žestoko napada Staracea. Naziva ga opasnim poganinom, sramotnim primjerom nemorala u privatnom životu. O desetgodišnjici konkordata Ciano kaže da će vjerojatno doći on na proslavu, ali ne i Duce.
Toliko o čovjeku kojega je dao strijeljati njegov punac, Benito Mussolini.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više