Nakon što je osvojio grad, u njemu je izvršio masovne ratne zločine
U organizaciji udruge Hrvatski domobran Virovitica obilježena je 5. listopada 2019. godine tragedija pada grada u partizanske ruke. Skupu su nazočili bivši saborski zastupnici „domobrani“, dr. Josip Katanušić i dr. Rudolf Brijačak. Već nekoliko godina zaredom na obilježavanje ove tragedije dolaze članovi iz „Udruge Žrtve za Hrvatsku“ iz Osijeka na čelu s predsjednikom ove udruge g. Josipom Zlatarićem. Pored spomenika braniteljima Virovitice i žrtvama partizanskog terora 1944. godine na Gradskom groblju položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Vlatko Ljubičić, predsjednik Hrvatskog domobrana Virovitica održao je prigodni govor u kojem je istaknuo da se na ovaj dan sjećamo branitelja grada Virovitice i slobodne hrvatske države, a posebno njihovih žrtava, izgubljenih života i prolivene krvi 4. i 5. listopada 1944. godine. Svoj govor je nastavio pitanjem: „Zašto je Titova jugoslavensko-partizanska vojska, točnije Šesti (slavonski) korpus ove vojske nakon što je 4. i 5. listopada osvojio Viroviticu u njoj napravio mnoge ratne zločine i pljačke tako da je naš grad okružen mnogim masovnim grobnicama? Na ovo pitanje nam barem djelomično daje odgovor jedan objavljeni partizanski dokument koji govori o ubojstvima onih domobranskih časnika i vojnik koji su se odazvali Titovoj amnestiji te na njegov poziv pošli u partizane. Svoj prelazak u partizane su platili životom. Spomenuti partizanski dokument se odnosi na razdoblje od 15. rujna 1944. do 1. siječnja 1945. godine. Dakle, radi se o razdoblju kad je partizanski Šesti (slavonski) korpus napadao Viroviticu, osvojio grad i u njem izvršio masovne ratne zločine, pljačke i protjerivanje stanovništva. U narodu kruži glas, otkriva nam spomenuti dokument, da je OZN-a Šestog (slavonskog) korpusa pobila bez suda veliki broj bivših domobranskih časnika i vojnika /oko 200-300/ i to baš onih koji su na Titov poziv poslije 15. IX. 1944. godine prešli na partizansku stranu. Provedena istraga je utvrdila da su ubijene sto dvije osobe uz napomenu da je ova utvrđena brojka samo približna. Dokument izvješćuje: „Prije likvidacije nije proveden potreban postupak, kojim bi se dokazalo krivice pohapšenih, nekima čak nisu uzete ni potrebne generalije.“ (Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1945., dokumenti, Slavonski Brod, 2005., dokument 8., str. 53.).
Ubojstva su vršena kod OZN-e, kod stožera partizanskih Divizija i kod Zapovjedništava partizanskih područja. Pojedini članovi OZN-e su vršili ubojstva na svoju ruku i davali naloge za izvršenja istih. Većina ubojstava je izvršena na poticaje pojedinih članova Stožera Šestog (slavonskog) korpusa, tako su poticaje za ubojstva davali zapovjednik Šestog (slavonskog) korpusa Mate Jerković, njegov zamjenik Bogdan Crnobrnja i načelnik Stožera Milan Stanivuković. Kao razlog za ova ubojstva navodi se stajalište koje se svodi na ovu rečenicu: „Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas.“
Ovaj partizanski dokument je pisan u siječnju 1945. godine. Rat je već ulazio u svoju završnicu što znači da je Šesti (Slavonski) korpus najveći dio rata djelovao i bio vođen na ovakav razbojnički način. Budući da je na kraju rata Titova jugoslavensko-partizanska vojska nad hrvatskim narodom izvršila zločine genocidnih razmjera koji su dokazani tisućama masovnih grobnica, znači da su hrvatski narod, hrvatska država i hrvatska vojska cijelo vrijeme rata i poslije rata vodili borbu protiv neprijateljske, razbojničke i genocidne Titove vojske. Ova borba je proizvela pre-mnoge žrtve i pre-bolne rane. Bolna nam je uspomena na hrvatske žrtve u Virovitici, ali ne samo u Virovitici. Rijeka boli teče kroz naše vrijeme i oblijeva lica nevidljivim suzama zbog tragedije i nepravde koje još traju. Nepravda je reći da se hrvatski narod i hrvatska vojska nisu borili za svoju državu nego za nešto drugo. Svi koji tako govore su jedno od ovo četvero: naivci, budale, izdajice, ili neprijatelji. Nepravda je reći da je hrvatska vojska bila zločinačka kao i Titova jugoslavensko-partizanska vojska jer za to nema dokaza. Svi koji to kažu spadaju u jednu od gore već spomenute četiri skupine. Ne samo bolna nego i sveta nam je uspomena na hrvatske žrtve ovdje u Virovitici, a i drugdje.“
Nakon prigodnog govora održana je kratka molitva za žrtve.
Vlatko Ljubičić, predsjednik podružnice Virovitica, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava i predsjednik Hrvatskog domobrana Virovitica
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više