Svi krivi za loše, a “oni” zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY koaliciju

 

 

TV nastup istaknutog HDZ-ovca, akademika Željka Reinera, koji je ujedno i potpredsjednik Hrvatskoga sabora, povodom 8. listopada, Dana neovisnosti Republike Hrvatske, još je jednom potvrdio, da naša politika funkcionira prema paradigmi „Za sve što je loše u nas, smo SVI krivi, a samo su ONI zaslužni za to ako je nešto dobro!“. Naime, akademik Reiner je nakon nabrajanja što je kod nas bolje nego što je bilo nekada, na pitanje je li zadovoljan s onim kakva je  Hrvatska danas, odgovorio da baš i nije, i da ima još toga što treba popraviti, ali je naglasio da smo za to 'pomalo' SVI krivi, svatko na svoj način i na mjestu kojem se nalazi u društvu?!

Željko Reiner

 

Nije on ni prvi, a ne će biti ni posljednji od političara, koji za loše stanje u društvu, a ono je loše iz više razloga koje ću kasnije navesti, okrivljuje SVE NAS, dok za sve ono što je danas bolje nego što je bilo jučer, zasluge pripisuje sebi i sebi sličnim „elitnim“ političarima, pri čemu sam uvjeren da pod tim podrazumijeva vodstva HDZ-a od '90-ih do danas. No ipak treba reći da je akademik Reiner nonšalantno smetnuo s uma da je on potpredsjednik Hrvatskog sabora, najvišeg zakonodavnog tijeka Republike Hrvatske, gdje se donose sve bitne odluke koje kasnije imaju dalekosežne odluke za SVE NAS, bez da NAS itko pita prije donošenja tih odluka. Dapače, čak i kada pokušavamo utjecati na donošenje nekih odluka u Saboru, putem ustavom zagarantiranog prava naroda na referendumska izjašnjavanja, taj Sabor čiji je potpredsjednik Reiner, čak opstruira pravo da se koristimo svojim ustavnim pravom.

 

No pustimo akademika Reinera, on je samo jedan „žetončić“ u igri koju vladajuća politika igra protiv SVIH NAS koji nismo „umreženi“  na bilo koji način u donošenju odluka, ili sramnom nedonošenju odluka, koje utječu na stanje u društvu, pa on govori ono „što smije“ govoriti, a da ne ugrozi svoj položaj u stranci. Radije nabrojimo prvo ono što evidentno i neosporno nije dobro trenutačno u našoj državi, u našemu društvu, a potom nabrojimo ono čime se trenutačno hvali predsjednik Vlade i njegova Vlada, pa analizirajmo tko je za što kriv, a tko je za što zaslužan.

 

Evidentno i neosporno je da nije dobro, sljedeće:

1. Korupcija, zloporaba funkcija i netransparentno trošenje  

   novaca iz državnog proračuna, veliki problem današnjeg

   hrvatskog društva!

2. Selektivnost u pristupu otkrivanja, istragama, podnošenja

   prijava za pokretanje postupaka pred nadležnim sudovima, i

   u postupcima procesuiranja na sudovima, se smatra možda

   jedan od najvećih  uzroka nepovjerenja u institucije ove

   države, što potvrđuje opravdanu sumnju da u današnjoj

   Hrvatskoj nisu svi jednaki pred važećim zakonima.

3. Naš realni sektor gospodarstva, sektori koji proizvode nove

   i dodane vrijednosti pogodne za povećanje izvoza i ujedno

   supstituciju uvoza, gotovo uništen i lišen svake brige  i

   sustavne strategije razvoja i potpore na razini države, dok

   se politika uglavnom fokusirala na razvoj turizma i trgovačke

   djelatnosti,  ništa ne poduzimajući, dapače čak i ohrabrujući

   uvoz, koji djelomice direktno utječe na uništavanje nekih

   sektora domaćega gospodarstva, što se najviše očituje u

   poljoprivredi, drvnoj industriji, tekstilnoj industriji, strojogradnji

   i proizvodnji one opreme po kojoj je Hrvatska nekada bila

   poznata u svijetu.

4. Napuštanje zemlje, privremeno ili trajno, hrvatskih građana,

   poprimilo je razmjere slične onima u doba komunizma.

5. Namjerno ili iz neznanja loše obrazloženi optužni prijedlozi

   protiv počinitelja nezakonitih radnji, „padaju“ na sudovima, ili

   se sudski procesi iz neznanja ili namjerno vode tako da odu

   u 'zastaru', pa optuženici bivaju oslobođeni, su uz navode iz

   točke 2., opravdani dodatni razlog nepovjerenja u institucije

   današnje Hrvatske države.

6. Krvlju i životima poginulih branitelja teško izborena hrvatska

   neovisnost, politička „elita“ je lakomisleno, iz neznanja ili

   namjerno „rasprodala“, te zemlju izložila slijepom i ne uvijek

   nužnom i opravdanom pokoravanju EU birokraciji i njenim

   direktivama i sugestijama.

7. Pod je 'egidom' takozvane predstavničke demokracije, ovom

   državom Hrvatskom zavladala politička oligarhija, svakome   

   jasnim hrvatskim jezikom rečeno vladavina manjine, koja se

   u nas svodi na vladavinu stranačkim vrhuškama podobnih

   političara. Praktično to znači da se vlast nalazi u rukama

   veoma malog dijela građana/osoba, koji svoje položaje

   duguju političkom utjecaju, netransparentnim, bezobzirnim i

   koruptivnim korištenjem sredstava iz državnog proračuna,

   te nefunkcioniranju kontrolnih, istražnih i pravosudnih

   institucija države.

8. Današnja Hrvatska je po svim relevantnim pokazateljima,

   koji se statistički prate za sve zemlje članice EU-a, uvjerljivo

   među onima koji su na začelju lista tih pokazatelja. Tako je

   na primjer prema izvješću Europskog revizorskog suda,

   Hrvatska daleko najlošija od svih zemalja članica EU-a po

   iskorištavanju fondova EU-a, odnosno po isplaćenom novcu      

   iz EU-ovih fondova na kraju perioda 2013.-2018., sa BDP-om po

   stanovniku od oko 14.000 eura po stanovniku, spadamo među

   deset najlošijih država EU-a, po postotku inozemnog duga u

   odnosu na BDP od 80-ak %  spadamo među 10 zemalja

   EU-a koji su najviše zaduženi, po bruto satnici rada od oko

   10 EUR/satu Hrvatska spada među deset zemalja EU koje

   najlošije plaćaju rad u realnom sektoru, po minimalnoj neto

   plaći od 505 EUR/mj., Hrvatska je među pet zemalja EU-a sa

   najmanjim neto plaćama, a radi kancerozno nabujalog broja

   zaposlenih u državnom sektoru, pri nedovoljnoj efikasnosti

   istoga, Hrvatska je već više puta dobila upozorenja i kritike

   iz Komisije EU-a.

 

Ima toga lošega još podosta u Hrvatskoj, ali ovo su najbitniji razlozi zašto Hrvatska nije ni blizu onome što su političari obećavali dečkima koji su išli na bojišnice, naime da će nakon pobjede Hrvatska postati „mala Švica“! Pa da vidimo čime se danas hvali hrvatska politička „elita“.

 

Andrej Plenković i njegovi se ministri hvale slijedećim svojim „uspjesima“:

a) Članstvom Hrvatske u NATO-u i EU-u!

b) Diplomatskim „uspjesima“ hrvatske diplomacije!

c) Odgovornom fiskalnom politikom!

d) Poduzimanjem reformi u državnim i javnim sektorima!

e) Rastom BDP-a!

f) Smanjenjem inozemnog duga!

g) Rastom plaća i mirovina!

h) Smanjenjem nezaposlenosti!

 

Hvali se premijer i koječime drugim, jer po njemu i sunce izlazi zahvaljujući njemu, ali i ovoliko je dosta za daljnju analizu tko je za nešto zaslužan, a tko je za nešto kriv. pa da počnemo.

– Tko išta zna o povijesti stvaranja NATO-a i EU-a, tomu je jasno da ni NATO, ni EU nisu stvoreni jer su bili potrebni Hrvatskoj i nama sličnim „zemljicama“, već smo mi bili potrebni onima koji su ih smislili i stvorili. Pa učlanjivanje u NATO i EU nije ničija zasluga u hrvatskoj politici, jer  da to nismo htjeli ipak bi bili „natjerani“ da to uradimo.

– O diplomatskim „uspjesima“ hrvatske diplomacije i Vlade je odista deplasirano govoriti, kada imamo neriješene odnose sa svim susjedima, bilo po pitanju granica, bilo po pitanju onih naših nestalih ili ubijenih, za koje ne možemo dobiti podatke, bilo po pitanjima položaja Hrvata u BiH i Srbiji.

– S odgovornom fiskalnom politikom može se hvaliti samo onaj tko hrvatski puk smatra ovcama, koje može stalno voditi kroz maglu svojih netransparentnih aranžmana glede trošenja proračunskog novca. Dok za važne potrebe, kao što su potrebe u zdravstvu i u školstvu, uvijek „nema“ novca, a vodi se takva fiskalna politika da se stotine miliona kuna daju kao poticaji za poljoprivredu, osobama kojima poljoprivredna proizvodnja ne pada na pamet, da se državna jamstva daju netransparentno i bez dokaza o tome da ta jamstva nisu „propala“ radi lošeg poslovanja onoga kome su ta jamstva dana, da za javne nabave, čija je vrijednost oko 7 milijardi kuna godišnje, nije najmanje 10 % to jest 700 milijuna kuna, plaćeno netransparentno i prekomjerno, što je gotovo uvijek neupitno, te dok se sredstva HBOR-a koriste na redovito netransparentan, često i nezakonit način, obzirom na to da su ta sredstava HBOR-a imaju svrhu obnovu i razvoj, ali se koriste za spašavanje nekih neuspješnih, čak sumnjivih i neuspješnih „poduzetničkih poduhvata“, nema se Vlada čime hvaliti glede „odgovorne“ fiskalne politike.

– Budući da po pitanjima reformi u pravosudnom sustavu, po pitanju borbe protiv korupcije, po pitanjima pozitivnih reformi u državnom i javnom sektoru i po pitanjima „bježanja“ naših građana iz Hrvatske, nije praktično učinjeno ništa, hvaliti se sa poduzetim reformama je NEPRIMJRENO.

– Hvaliti se rastom BDP-a je odista također NEPRIMJERENO, budući da rast hrvatskog BDP-a nije rezultat gospodarskog rasta u realnom sektoru za koje bi bio zaslužan uspješnost rezultata rada Vlade, već je uglavnom rezultat potrošnje, kao i novih zaduživanja države, i investicija iz EU fondova za one investicije koje zapravo nisu u funkciji gospodarskog razvoja i otvaranja novih radnih mjesta.

– Hvaliti se smanjenjem inozemnog duga je također potpuno NEPRIMJERENO, jer je ono postignuto na račun takve „štednje“ koja nije pogodovala gospodarskom razvoju, već je čak prouzročila masovni „egzodus“ i smanjenu gospodarsku aktivnost, i brojne proteste i štrajkove.

– Rastom plaća i mirovina se nema čime hvaliti Vlada, jer je po pitanju plaća Hrvatska još uvijek na dnu liste zemalja EU-a.

– Smanjenjem nezaposlenosti se Vlada ne bi trebala hvaliti, jer broj od oko 112.000 nezaposlenih na evidenciji HZZ-a, i broj od oko minimalno 150.000 onih koji su napustili Hrvatsku, je upravo onaj broj nezaposlenih kakav je bio na početku mandata ove Vlade.

 

S druge strane pak za sve ono što nije dobro, a navedeno je pod točkama 1. do 8., apsolutno ne možemo biti krivi SVI, jer su to pitanja nad kojima ingerenciju isključivo imaju Vlada, i Sabor koji tolerira i čak podržava nerad ili loš rad Vlade. Sjetimo se uobičajenog „rada“ Hrvatskog sabora na takav način da na sjednicama kada se raspravlja o prijedlozima nekih zakona koje se podnose saboru na izglasavanje, u sabornici je prisutno manje od 10 % sabornika, a ovih dana je čak postavljen i rekord, jer je u sabornici bili prisutno samo 4 (četiri) sabornika odnosno tobožnjih zastupnika interesa građana Hrvatske. A na sjednicama „kada se steknu uvjeti“ saborski „zombiji“ bez pitanja, bespogovorno i usudio bih se reći i bez  bilo kakvog  razumijevanja, glasuju sa ZA, za bilo što što Vlada predlaže!

 

Prema tome Vlada i politička „elita“ u sprezi sa gospodarima i nalogodavcima „iz sjene“, po čijim uputama rade, su jedino KRIVI za najveće probleme, kojima je Hrvatska bremenita, a oni na koje se Vlada i politička „elita“ poziva kao sukrivce za probleme društva, koje „časti“ sa nazivom SVI MI, jedino smo KRIVI za to što uporno i neprestano na izborima glasujemo za one koji nas neprestano lažu, obećavajući ono što niti znaju, niti misle ispuniti. Za takvo uporno nerazumno glasovanje za uvijek gotovo iste likove ili stranke, smo odista SVI KRIVI! I oni koji izlaze na izbore i glasaju uporno za one osvjedočene nesposobne, nedomoljubne i štetočinske stranke i njihove stranačke liste, ali i oni koji ne izlaze na izbore, smatrajući da se ionako ništa ne može promijeniti ! I to je jedina i najveća KRIVICA SVIH NAS! Odlazak iz Hrvatske onih koji su nezadovoljni politikom koja se vodi, onih koji bi htjeli raditi ali nemaju gdje raditi, onih koji ne vide nikakvu osobnu i društvenu perspektivu u Hrvatskoj, i potomaka onih koji su se borili za novu Hrvatsku, ali ne za ovakvu kakva je danas, nije rješenje problema.

 

Probleme koji danas muče Hrvatsku i hrvatsko društvo NE ĆE riješiti oni koji su te probleme stvorili, jer oni to niti ŽELE, niti ZNAJU i TO JAVNOST TREBA DA ZNA! Jer javnost treba znati da živimo u političkom ozračju u kojem naš premijer  ne smatra lošim što, gle čuda, njegova svojta dolazi na visoke funkcije u državnim i javnim institucijama. Pri tome smatrajući javnost totalnim idiotima, tvrdi da je to normalno, jer mu se ne može dokazati da on kao premijer ili osoba od toga ima neke koristi?! NENORMALNO je takvo razmišljanje premijera, budući da time zapravo OPRAVDAVA nešto što se zove NEPOTIZAM, ponašajući se kao da ne zna što taj pojam znači. Treba li se onda čuditi da su korupcija, nepotizam i slom institucionalnog sustava Hrvatske sveopća pojava, a za što „premijer“ i „elitna“ politika prozivaju SVE NAS?! Jesmo li možda čak SVI KRIVI i za NENORMALNU PUKY-PLENKY koaliciju, koju svaki normalan Hrvat smatra gotovo izdajom svega za što su u Domovinskom ratu ginuli naši borci! Ponavljam, KRIVI SMO SVI samo za to što trpimo da nas ovi koji nas desetljećima lažu i varaju, neprekidno dolaze na vlast, dok su nekada Hrvati znali i jednom Khuen Héderváriju znali dati VRITNJAK!

 

Laslo Torma