Pozitivni primjeri iz Amerike

Uskrata svete Pričesti podržavateljima odnosno zagovornicima takozvanog legalnog pobačaja

Čitamo na portalu bitno.net od 29. listopada 2019. sljedeće: „Vlč. Robert Morey, svećenik iz savezne američke države Južne Karoline, na svetoj misi prošle nedjelje uskratio je pričest predsjedničkom kandidatu Joeu Bidenu zbog njegove podrške legalnom pobačaju“. A nešto slično, još prije nekog vremena, u cijeloj svojoj biskupiji, je to naložio da se tako postupi ibiskup Springfielda u američkoj saveznoj državi Illinois, Thomas John Paprocki, a, odlučio je da državni zakonodavci koji rade na provođenju novog zakona o abortusu u Illinoisu ne smiju pristupiti Svetoj pričesti u njegovoj biskupiji te je svećenicima izričito zabranjeno dijeliti Euharistiju predsjedniku Senata i predsjedniku zastupničkog doma. (portal Quo vadis Croatia 6. VI. 2019.) A kako je to kod nas!?

Thomas John Paprocki

Uskoro ćemo slaviti 30 godina državnosti u Lijepoj Našoj odnosno RH, a da nitko iz, makar meni nije poznato, naše Crkve u Hrvata nije tako što slično postupio iako je na snazi onaj Zakon iz SRH godine 1978. potpisan od Jakova Blaževića, kojim je legaliziran pobačaj sve do 10. tjedna trudnoće i više po odluci posebne komisije, a zakon je imao fascinantan naslov:Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78), a regulirano je člankom 15. istog zakona, tj. o prekidu trudnoće kako stoji u članku; golubinji izraz za abortus ili pobačaj odnosno ubojstvo nerođenog djeteta.

Ako u ovih 30 godina u našem Saboru RH, a ranije Hrvatskom Državnom Saboru, nema kršćana katolika ili pak ako predsjednik Sabora nije katolik, kao i predsjednik Vlade RH odnosno predsjedni/ca/k RH onda i nije za očekivati da se kod nas dogodi američki slučaj kao kod onog svećenika ili biskupa. No, ovdje se ne mogu praviti blesavim pa ne priznati da sam vidio tolike zastupnike Sabora kao i predsjednika Sabora i drugih rečenih kako ih pričešćuju vrhovnici klera kod nas, počevši od kardinala pa niže. A „Sveta pričest označava da smo jedno s Bogom, jedni s drugima i s Crkvom. Naši postupci bi trebali to odražavati. Svaka javna osoba koja zagovara pobačaj postavlja se izvan crkvenog nauka”, tako je obrazložio svoj postupak vlč. Robert Morey, oslanjajući se na Kanon 915. Zakonika kanonskog prava. A što je nauk Crkve po pitanju pobačaja najjače je istaknuto u enciklici pape Ivana Pavla II. pod naslovom “Evangelium vitae“ naukom: „Nikoja prilika, nikoja svrha i nikakav zakon na svijetu neće moći dozvoliti jedan čin koji je u biti nedopustiv jer je protivan Zakonu Božjem, napisan u srcu svakog čovjeka, razumom prepoznatljiv i od Crkve proglašen“. (Rim, 1995.). A brižni vlč. Morey je također istaknuo: „Dužnost mi je kao svećeniku služiti dušama koje su mi povjerene na brigu, i moram to činiti čak i u najtežim situacijama”. IbiskupPaprocki je u svoju zabranu uključio i druge političare koji podržavaju pobačaj, rekavši: “Izjavljujem da katolički zakonodavci Glavne skupštine Illinoisa koji su surađivali u zlu i počinili teške grijehe glasujući za bilo koji zakon koji promiče pobačaj ne smiju pristupiti Svetoj pričesti, a da se prije toga ne pomire s Kristom i Crkvom u skladu s kanonom 916 Zakonika kanonskog prava.”

U svemu tome ima i neumoljive farizejštine kod naših, tj. gore imenovanih u vrhovnim institucijama naše države, koji u individualnim javnim nastupima govore kako su protiv pobačaja a i dalje zastupaju onaj jugokomunistički odnosno croatosocijalistički zakon iz 1978. A naši zastupnici kao i ostali navedeni nisu volonteri nego su plaćeni, imaju visoke plaće u odnosu na ostale zaposlenike u našoj državi. Dakle zastupajuću famozni zakon o Zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava….., naravno uz ostale koji i sami donose, primaju plaću. Oni su dakle plaćeni, ali kako da ih imenujemo po ovom zakonu, malo me je strah i sram reći, ali vjerujem da će čitatelj znati prepoznati kako bi ime mogli nositi. Da vidimo malo što je o zločinu i kazni pobačaja govorio naš najveći autoritet, pred narodom, vjerni i odani sin Petrove Crkve, 55 godina prije enciklike „Evangelium vitae“, a sada blaženik u Nebu, kardinal (ondašnji nadbiskup zagrebački) Alojzije Stepinac u svojoj alokuciji prigodom otvorenja Hrvatskog Socijalnog Tjedna i zabilježio KATOLIČKI LIST u Zagrebu, broj 7 od 15. veljače 1940. godine: „Kad naime ne bi vjerovali u preporodnu snagu evanđelja, ne bismo li i mi gledajući, kako stanovita organizacija (danas kod nas to nije stanovita organizacija nego Hrvatski sabor, m.o.) kod nas nekažnjeno i na očigled vlasti vrši zločine pobačaja i kako su tamne sile sve stavile u pokret, da nam mladež otruju, ne bismo li, velim, mi morali reći nešto slično kao i Cicero:

'Domovinu imamo još na jeziku, ali smo je zapravo već izgubili'. No mi vjerujemo u preporodnu snagu evanđelja, jer vjerujemo u Krista. I mi vjerujemo da nije daleko vrijeme kad će se brojne djeca smatrati blagoslovom s neba kao nekad kod starih Izraelaca, a pokvareni individui, koji mrskim djelima hoće da ometaju planove Stvoritelja, ustuknuti pred pravdom koja zločine ne će ostavljati nekažnjene“. Nije nadbiskup nigdje upotrijebio izraz u smislu zabrane abortusa odnosno pobačaja kako se on izražavao nego je govorio o kažnjavanju zločina pobačaja. I naravno, da li bi(rađa se pitanje u glavama) kardinal Stepinac, da je živ, dijelio svetu Pričest našim vrhovništvima vlasti u RH koji nisu derogirali postojeći zakon iz 1978. glede pobačaja? A do sada, nikada, nisam čuo od naših na vrhu katoličkog klera izraz ili izražavanje o zločinu pobačaja kod nas a kamo li da bi uskratili kome svetu Pričest. Valja ozbiljno vjerovati u preporodnu snagu evanđelja o kojoj je zborio nadbiskup Alojzije Stepinac i pojavit će se i kod nas koji svećenik ili biskup koji će (možda već i jest – nije mi poznato) uskratiti svetu Pričest velikim farizejima iz naših državnih vlasti. Znam da su neki svećenici, kod nas, izuzetno veliki Kristovi borci za Božji Zakon o životu, tj. za 5. Božju zapovijed i odmah mi pri tom pada na pamet  p. Marko Glogović, koji svjedoči snagu Evanđelja. Ima ih još, vjerujem! Nadam se da i kod nas, jednom, pravda neće ostavljati zločine nekažnjene!

Nikola Bašić, Vis