Demokratski centralizam na Plenkovićev način

Aralica: Plenković je izvorno komunist koji se transponirao u bezidejnog administratora koji život u razlikama političkih stavova ne doživljava kao demokratsku blagodat

• Prije četiri godine poznatiji članovi HDZ-a povezali su se na društvenim mrežama preko dviju skupina pod nazivima Viber skupine "Zna se HDZ" i WhatsApp skupine "Uskoci i Hajduci". Bilo je to prije nego je HDZ-u i Hrvatskoj izvana, iz bruxelleskoga globalizacijskog inkubatora, nametnut Andrej Plenković. Članovi tih skupina bili su tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, njegovi glavni savjetnici, prijatelji, istomišljenici… Gordan Jandroković, Branko Bačić, Ivana Maletić, Milijan Brkić, Jozo Brkić, Davor Ivo Stier, Marija Vučković, Ante Bačić, Zorica Gregurić, Miroslav Tuđman, Ivan Vidiš, Ernest Petry, Mario Kapulica, Mislav Herman, Marko Milić, Hloverka Novak Srzić, Mladen Grdović… "Uskoci i Hajduci" osnovani su za potrebe kampanje tijekom 2015. i 2016. i nikomu nisu smetali sve donedavno. Navodno se protiv njih pobunio Veliki Vođa zato što su mu prijetili. Ni prvi ni zadnji koji prijete na društvenim mrežama. Zato treba stvar okrenuti… Andrej Plenković godinama ponavlja da je svakomu zagarantirana sloboda izražavanja, a posebice na društvenim mrežama, i postavlja se pitanje zašto mu sada to odjedanput smeta? Neki kažu zato jer se boji, drugi jer su mu dani odbrojani u stranci, i da se zato odjednom tako diktatorski ponaša. Mislim da to nije baš tako. Plenkovićeva ljutnja i javna prijetnja članovima HDZ-a, koji o njemu govore ono što on ne želi i što mu smeta, znak je njegova mentalnog sklopa i uvjerenja da je Bogom dan svima nama. On vjeruje da radi ispravno. Toliko je postao bahat da ostale članove HDZ-a, koji ga opravdano ne podržavaju, smatra kukcima napasnicima koje treba deratizirati. I zato od Plenkovića i njegovih trbuhozboraca dolaze totalitarističke prijetnje koje nemaju nikakve veze s demokracijom i objavama na društvenim mrežama. Posebno su opasne prijetnje Davora Božinovića, našega Armanda Jeana du Plessisa, koji me sve više podsjeća na one bezlične i bešćutne i opasne političare iz doba boljševizma, koji štete i njemu osobno i stranci i njegovu nominalnom šefu Andreju, a dakako i demokraciji u Hrvatskoj općenito – bez obzira što to izgleda kao najobičnija fraza.

Ovdje nije toliko važno kako Božinović pokušava braniti Plenkovića, nego je opasno što te prijetnje dolaze od čovjeka koji je ministar policije, dakle represivnoga aparata. Posebno je istodobno i smiješna i opasna Božinovićeva izjava da članovi HDZ-a »moraju slijediti statutarne odredbe i vrijednosti koje ta stranka promiče«, što je na tragu jugoboljševičkoga "demokratskoga centralizma". Prijetiti članovima stranke statutarnim odredbama i "vrijednostima koje ta stranka promiče" nije ništa drugo do li najobičniji totalitarizam, i kada tu još dodate činjenicu da takve prijetnje izriče prvi čovjek represivnoga aparata tada se moramo zapitati kuda to vodi? Na dobro sigurno ne. Upravo su Božinović i Plenković porušili sve "vrijednosti" HDZ-a. Isto je tako opasno što se u obranu Plenkovićeva "lika i dela" uključio i Andrija Mikulić, ne zato što je šef zagrebačkoga HDZ-a, nego zato što je glavni državni inspektor. Mikulić prijeti da će »poduzeti određene mjere« protiv "uskoka i hajduka", i to je jako opasno.

Nije bezopasno ni uključivanje u obranu Plenkovićeva "lika i dela" ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, jer se i on nalazi na čelu jednoga represivnog aparata. Ako su po demokraciju u Hrvatskoj opasne reakcije Plenkovića, Božinovića, Mikulića ili Bošnjakovića, više su smiješne reakcije nekih drugih branitelja predsjednika HDZ-a, poput Branka Bačića i Dubravke Šuice. "Mali od kužine" iz Blata na Korčuli ovako brani aktualnoga šefa: »Predsjednik stranke nije tražio discipliniranje, već da se na terenu utvrde okolnosti koje nisu usuglašene s vodstvom stranke. Tko postupa protivno stranačkim aktima bit će procesuiran«, dok nešto sofisticiranija Dubrovkinja "na privremenom radu u Europskoj uniji" govori ono u što i sama ne vjeruje: »Predsjednik stranke Andrej Plenković vodi HDZ na način kako je zamišljao prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. Sve drugo bi bio ekstrem i populizam te ne bi bilo dobro«. Šuičina zamjena teza na tragu je Plenkovićeve zamjene teza kada nas bezosjećajno ponižava izjavom kako oni koji žele ukinuti prisjećanje na nepostojeći događaj od 22. lipnja 1941. zapravo vrše detuđmanizaciju.

Moramo priznati kako prijetnje na društvenim mrežama iz skupine "Uskoci i hajduci" nisu nimalo bezazlene. Ružne su i primitivne i ne pripadaju u nijedan diskurs, pa ih treba osuditi. Prije svega treba osuditi poruke: »Metak u čelo«, »Ja bih njih radije leđno niz Savu« ili »Može i da puštamo vence niz Dunav«. S druge strane, poruke koje su iznijete u javnost, poput ovih: »Svakodnevno ga treba bojkotirat i njegovu ljevičarsku protunarodnu masonsku politiku« i »Na žalost, glas za listu je glas za Plenkovića i njegove janjičare. Moj glas ne će dobiti. I mislim da je to za dobro HDZ-a«, nisu za nikakvu osudu, a kamoli represiju. One su stav, mišljenje. Uvjeren sam da su Plenkovića i njegovu uzurpatorsku kamarilu više zasmetale ove druge, blaže poruke, nego one prve primitivne i opasne poruke. I unatoč tim nekim primitivnim i opasnim prijetnjama uvijek treba imati na umu ono što je zapisano u članku 38. Ustava Republike Hrvatske, gdje piše: »Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura.«

I zato se sada moramo još jednom podsjetiti poučnih riječi književnika Ivana Aralice: »Plenković je izvrnuo naglavačke Tuđmanovu politiku. Crni labud su birači koji su kaznili Plenkovića jer je skrenuo s Tuđmanova puta. Kad se sretnemo Plenković i ja, pravimo se da se ne poznajemo i izbjegavamo rukovanje. Prosudio sam da je on izvorno komunist koji se transponirao u bezidejnog administratora koji život u razlikama političkih stavova ne doživljava kao demokratsku blagodat… Odlučio sam s tim čovjekom ne imati nikakva posla i nikakav kontakt. Kad bi se Tuđman digao, glasao bi za suvereniste jer je to bila, što se globalizacije i individualizacije tiče, i Tuđmanova politika… Ljevičari likuju jer u Plenkoviću prepoznaju svog djelatnika na privremenom poslu u HDZ-u. Plenković je, sudeći po progonu i animozitetu prema desnom i desničarima, pokazivao otkako je na čelu HDZ-e i vlade – ponašanje prema Karamarku, izgon Hasanbegovića i Esih, odstranjenje Glasnovića, Istanbulska konvencija… od političara koji baštine lijevu ideologiju i svjetonazor«.

• Na političkom skupu u Zagrebu, koji je organizirala tzv. Antifašistička liga Republike Hrvatske o sjećanju na Kristalnu noć i nacistički pogrom Židova u Njemačkoj i Austriji 9. studenoga 1938., predsjednik jedne od Koordinacija židovskih općina Ognjen Kraus još jednom je zlorabio svoje pojavljivanje u javnosti i ružno i lažno govorio o Hrvatskoj. Kraus je govorio o "izjednačavanju ustaštva i antifašizma" i "ksenofobiji i nacionalizma" u Hrvatskoj, te o "porastu antisemitizma u Europi". Posebno je loše zazvučala njegova izjava da se "u Njemačkoj i Austriji, kao ni u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, nije moguće relativizirati ili negirati postojanje koncentracijskih logora smrti te izjednačavati žrtve nacizma i antifašizma, sila osovine i savezničkih snaga, ali da je takvo negiranje moguće u Hrvatskoj", čime se lukavo dodvorio Nijemcima i Austrijancima, koji su stvorili naciste i provodili nacistički pogrom nad tamošnjim Židovima, a napao Hrvatsku i Hrvate koji su bile žrtve tih istih nacista u Drugome svjetskom ratu. U nastavku je Kraus strašno lagao i vrijeđao Hrvate i Hrvatsku u kojoj je rođen, u kojoj se školovao, u kojoj radi i od koje jako dobro živi. Nikako da prizna partizanske i jugokomunističke laži oko Jasenovca, stradanja kozaračke djece od strane zaraćenih Srba partizana i Srba četnika 1942. Nikako da prizna činjenicu da Hrvatima smeta i mora smetati laž o velikosrpskom izmišljenom broju tzv. jasenovačkih žrtava. Nikako da prizna povijesne dokaze da Hrvati nisu ubijali napuštenu kozaračku djecu, nego su ih spašavali i neka od te djece – i nakon 79 godina – još uvijek su živa. Nikako da prizna da su u Sisku i Jastrebarskom bila prihvatilišta za tu djecu a ne nikakvi logori. U logore su djecu slali samo nacisti, a ne Hrvati. Kao vjernik morao bi znati da se trebaju komemorirati sve žrtve, pa tako i žrtve totalitarnih sustava na svim grobljima i neobilježenim stratištima, bez obzira je li među pobijenim nevinim hrvatskim civilima bilo i pripadnika tada regularne hrvatske vojske. Isti je slučaj i s poginulim i stradalim pripadnicima njemačke i svake druge vojske koja je stradala koncem i poslije Drugoga svjetskog rata. 

Smeta mu i inicijativa ukidanja obilježavanja tzv. dana antifašističke borbe kao državnog praznika, a ne smeta mu činjenica da je to izmišljeni nadnevak kao što je izmišljena i srpska četničko-partizanska pobuna protiv hrvatske države u srpnju 1941. koja danas služi Miloradu Pupovcu i Srbiji da stalno vrši pritisak na Hrvatsku putem ovih laži, a sve u cilju provedbe obaju zlokobnih velikosrpskih memoranduma SANU-a. Kraus je posebno lagao kada je rekao: "Danas u Hrvatskoj ni na jednoj televizijskoj i radijskoj emisiji nije spomenut današnji dan. Događaj koji je od svjetskog značaja i koje zapravo označuje početak Holokausta, odnosno Shoe i začetak Drugog svjetskog rata, nečega najgorega u povijesti čovječanstva. Čak ni u emisiji 'Na današnji dan'", jer je sporni Dario Špelić govorio o 'Kristalnoj noći' u Njemačkoj, a Kraus bi očito htio da iz mržnje prema svemu hrvatskome da je Špelić govori o nekakvoj hrvatskoj krivnji. Posebno mi je drago što su na obilježavanju 'Kristalne noći' bile neke peršone poput pučke pravobraniteljice Lore Vidović, Milorada Pupovca i Rade Borić. Svojom nazočnošću pomogli su Krausu da bude "vjerodostojniji" u svojim lažima.

• Netko od vladajućih u Hrvatskoj bi već morao shvatiti kako nije problem što Srbija u Novome Sadu otkriva spomen-ploča ratnom zločincu Mladenu Bratiću, zapovjedniku Novosadskog korpusa koji je sudjelovao u razaranju Vukovara. Problem je puno veći što je službeni Beograd odbio primiti službenu hrvatsku notu o tom revizionističkom događaju. A i to što je srbijansko Ministarstvo obrane pokrovitelj toga događaja. Isto to ministarstvo, na čijem je čelu ratoborni Aleksandar Vulin, za kojega u Srbiji još nisu sasvim sigurni je li on taj Nečastivi ili Vampir odnosno reinkarnirani Petar Blagojević (Kisiljevo kod Velikog Gradišta, ? – Požarevac, 1725.), izdavač je revizionističke knjige Ilije Brankovića "Tuzlanska kapija – režirana tragedija", kojom se negiraju sudski utvrđene činjenice o ratnom zločinu u kojem je poginula 71 mlada osoba u Tuzli 1995. godine.

• Više od 80 grobnica vandalizirano je na židovskom groblju u gradiću Randersu u središnjem Jutlandu na zapadu Danske. Na nadgrobnim spomenicima iscrtani su zeleni grafiti, a dio njih je srušen na groblju. Sada zamislite kako će proći Danska i Danci od raznih domaćih i inozemnih tužibaba zboj jačanja fašizma i nacizma u toj državi na sjeveru Europe. Nikako. Ova vijest je trajala jedan dan. A da se nešto slično dogodilo u Hrvatskoj, svi bismo ubrzo završili na Haaškom sudu. 

Randers – židovsko groblje 2019.

• Prije odlaska u Pariz na susret s Emmanuelom Macronom srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je najavio: »Možda nam nikad nisu bili važniji razgovori s Macronom«. Nu, Macron je i u Parizu ponovio »Usporedno s reformama koje Srbija treba provesti, Europska unija mora se reformišrati kako bi bila spremna da primi Srbiju«, čime je nakon Makedonije i Albanije dao košaricu i Beogradu

• Ponašanje francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona nakon Njemačke osuđeno je u još četiri države članice Europske unije – Italiji, Poljskoj, Austriji i Češkoj. U Rimu, Varšavi, Beču i Pragu protive se Macronu što je zaustavio širenje EU-a i odgodio proces Albanije i Makedonije prema Bruxellesu. Macronovo ponašanje nazvali su "povijesnom grješkom".

• Nevjerojatno, kako izgledaju postaje Križnoga puta u crkvi Sv. Mihaela u Würzburgu na sjeveru Bavarske (https://gloria.tv/post/8xTC6uz399Cp3MGLB1ytUL21Y). U toj njemačkoj crkvi Krist je sodomiziran na sedmoj postaji Križnoga puta. U ovoj crkvi, koja pripada biskupijskom sjemeništu, prikazuje se Isusa na neprimjeren način. Reljef predstavlja sedmu postaju križnoga puta "Isus pada drugi put", koju je 1991. godine izradio Heinrich Gerhard Bücker (Vellern, 5. III. 1922. – Vellern, 11. VIII. 2008.), njemački kipar, slikar i kaligraf koji je izrađivao biblijsko-crkvene motive. "Posao" izradbe križnih postaja u ovoj crkvi zatražio je biskup Erwin Kräutler (Koblach, Austrija, 12. VII. 1939.), poznat po nedavnoj izjavi da onaj »tko je protiv Amazonske sinode, automatski je protiv pape«, te da stoga »ne stoji na katoličkom tlu«. Kräutler se desetljećima suprotstavljao papama pod kojima je služio kao biskup (https://gloria.tv/post/pFpqscgNXwFN3jXaDB3HMrQW7). Također je ovih dana još jednom pozvao na posvećenje žena i pohvalio dosadašnje rezultate Amazonske sinode. Na predavanju u crkvi u Würzburgu Kräutler je izrazio nadu da će se "u trenutku posvećenja ženama do 2050." nešto kretati.

• »Mason, robijaš i otac trinaestero djece: Ove stvari vjerojatno NISTE ZNALI o Vuku Karadžiću. Reformator srpskog jezika Vuk Karadžić bio je fascinantna ličnost«, piše beogradski Blic, i navodi deset manje poznatih činjenica o njemu, koje se mogu pogledati na ovoj poveznici: https://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/mason-robijas-i-otac-trinaestoro-dece-ove-stvari-verovatno-niste-znali-o-vuku/314tglb.

Marijan Majstorović