Treba nam Božjeg mira Molimo te kak’ nigdar Donesi nam božićni dar. Za se dobre celog veka, Podari nam precednika. Dosta nam je felš “lepote” Treba nam čiste dobrote. Treba nam Božeg mira. Treba nam v šumi žira. Nema više s tim šale. Treba nam dece male. Sela su nam prazna pusta. Oko nas je megla gusta. V toj su megli sami tati. Tu ne će nište više ostati. Beže mladi v tuđe zemle. Tu se više živeti nemre. Govere kak’ sme si jednaki. Nisme mi glupi neuki bedaki. Se se vidi, se se čuje, se se zna. Zbrojiti zname dva i dva. Sad nam je zadnja prilika. Zbrati si dobrog precednika. Onog kaj se Bogu moli. Onog kaj Hrvatsku voli. Onog kaj ne laže, ne krade, Onog kaj sakome dade. Onog kaj ne služi strance. Onog kaj voli domaće žgance. Onog kaj pozna se naše brege, Ne nosi ničije stranjske belege. Onog ko zna kaj je prije bile. Onog kog’ ne nose bajkovite vile. Onog ko je na zemli s nogami. Onog koga se nište ne srami. Dragi mali Isusek, Za Božić nam daj precednika, Hrvatskoj kaj bu ponos i dika. Ankica Benček