Hrvatski Fokus

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz HDZ-a

 
 
U nas je zahvaljujući u najvećoj mjeri predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, sve češće u opticaju filozofija da je sve govor mržnje što ne odgovara ušima i umišljenoj taštini određenih osoba, čiji se postupci ne smiju kritički procjenjivati, jer će se to proglasiti govorom mržnje. Pokušat ću analizirati koliko je to opravdano u svijetlu onoga što kao govor mržnje definiraju Preporuka Ministarskog odbora Vijeća Europe No.R(97) 20, Ustav Republike Hrvatske i Kazneni zakon Republike Hrvatske, a povodom ekspresnog izbacivanja osam osoba iz HDZ-a radi krimena „govor mržnje“, kako je to obrazložio predsjednik HDZ-a Plenković, uz napomenu kako niti sam „ljubitelj“ HDZ-a, niti  znam ništa o osobama podvrgnute „glavosječi“, kako ovaj postupak milozvučno naziva dobri stari branitelj Vojislava Šešelja, Vladimir Šeks.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/01/1200px-Edmund_S._Valtman_What_you_need_is_a_revolution_like_mine_ppmsca.02969.jpg
Prije započinjanje analize citirat ću definicije iz sva tri spomenuta dokumenta, kako slijedi:
– U već spomenutojPreporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe o govoru mržnje No. R (97) 20"savjetuje se državama članicama da u okviru sveobuhvatnog pristupa govoru mržnje “utvrde i održavaju cjeloviti pravni okvir koji se sastoji od građanskih, kaznenih i upravnih zakonskih odredbi o govoru mržnje”. Posebice se preporučuje da se protiv govora mržnje koriste sredstva civilno pravne zaštite, uključujući mogućnost da nevladine organizacije podnose tužbe u korist žrtava govora mržnje. Upozoreno je kako pojedini oblici govora mržnje mogu biti toliko uvredljivi za pojedince ili grupe da im uopće ne bude osigurana zaštita slobode izražavanja zajamčena člankom 10. Konvencije".
 
Ustav Republike Hrvatskečlankom 39. propisuje da je zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
– Kazneni zakončlankom 325. "zabranjuje javno (putem medija, na javnom skupu ili na drugi način) poticanje na nasilje i mržnju prema skupini ljudi ili pripadniku te skupine zbog rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili drugih osobina. Zabranjeno je učiniti dostupnim javnosti letke, slike i druge materijale kojima se poziva na takvo nasilje ili mržnju. Zapriječena je kazna do tri godine zatvora".
 
Bilo bi veoma poučno i korisno za sve hrvatske građane da se javno konačno objasni što se i komu se neke stvari ne smiju govoriti, javno ili privatno, jer će u protivnom biti predmet sankcija, jer ako su nezadovoljni HDZ-ovci izbačeni iz HDZ-a radi govora mržnje, onda bi bilo logično da se protiv njih istoga momenta podnesu kaznene prijave radi govora mržnje, a sukladno definicijama iz gore navedena tri temeljna dokumenta o krimenu govora mržnje?! Nu, koliko je javnosti poznato to do sada nije učinjeno, jer se vjerojatno smatralo da je uklanjanje iz stranke dovoljna kazna za njih, pa onda to implicite znači da je laž da se radilo o govoru mržnje, već je činjenica da se radi o hipertrofiranom vlastitom Plenkovićevom egu, koji je uvjeren u vlastitu nadmoćnu pamet i sveznanje, i o njegovoj neizmjernoj taštini temeljenoj na funkciji, a ne na nekim realnim vlastitim dostignućima vrijednim posebne pozornosti, vlastitom umišljenošću da je najpametniji, najdemokratskiji i najdomoljubniji.
 
Da tomu nije tako potvrđuje to kako niti jednu promjenu nije inicirao po vlastitoj pameti i prosudbi, već obično na osnovi pritisaka od strane EU-a (zakonodavstvo), banaka (u slučaju Agrokor), i medija/javnosti (u slučajevima smjenjivanja Martine Dalić i Lovre Kuščevića, odustajanje od uvođenja rada do 67 godina starosti i navodnog pokretanja revizije koeficijenata za državne i javne zaposlenike), što nije baš dokaz neke posebne pameti. Da mu je do demokracije stalo kao do lanjskog snijega vidi se iz njegovog ponašanja u Saboru, kada saborskog zastupnika naziva „panjem“ (Miro Bulj), ili pokušava fizički napasti (Nikola Grmoja), te toleriranjem falsificiranja broja prikupljenih potpisa za referendumsko izjašnjavanje, u javno sve što se ne slaže s njegovim razmišljanjem naziva demagogijom, populizmom i politikantstvomm, a prešućuje kupovanje glasova u Saboru kako bi se održao na vlasti. A o njegovom domoljublju najviše govori to što ne poduzima ništa u svezi istraživanja i procesuiranja srpskih ratnih zločinaca za zločine počinjene u Hrvatskoj. Unatoč tomu Milorad Pupovac mu je, osvjedočeni lažljivac koji izmišlja ustaštvo u Hrvatskoj, najbliži „savjetnik“ i koalicijski partner.
Plenković neprimjerenim smatra domoljubne pjesme, domoljubna znakovlja i domoljubne izričaje, dok tolerira održavanje četničkih derneka po Hrvatskoj, kao i postavljanje četničkih spomen-ploča po Hrvatskoj.
 
Očito je da je kod Plenkovića 'na djelu' povrijeđena taština, i umišljenost u vlastitu nepogrješivost, demokratičnost i domoljubnost, pa svatko tko to ne prihvaća po njemu koristi govor mržnje. Time on promovira trend prema kojemu će biti govor mržnje ako netko javno izjavi da mrzi Vegetu u juhi, ne voli HDZ, ne voli politiku, nogomet, ili ratne profitere! No sve to su zapravo obična izražavanja mišljenja, a ne govori mržnje, pa će naša javnost sve više biti svjesna toga da Plenković vjerojatno najviše mrzi upravo tu javnost, mada to nikada ne bi htio priznati javno. A sve to potvrđuje da, mada smo izašli iz komunizma, iz mnogih komunistički partijsko sekretarski mentalitet nije izašao! Prije svega iz njega.
 

Laslo Torma

Povezane objave

Kurir Slavko u lovu na ustaške guje!

HF

Povijesne činjenice o pozdravu ZDS

HF

Plenkovićevo “fluidno” izjašnjavanje

HF

Mislav Togonal se svrstao na stranu hrvatskih izdajnika

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više