Bošnjaci BiH žele pretvoriti u unitarnu muslimansku republiku, dok Hrvati žele samo pravo na samobitnost
Nema tog djelića na Kugli zemaljskoj na kojem se potvrđuje tako snažno narodna izreka kako mržnja rađa mržnju, zločin proizvodi zločin, nepravda nepravdu, kao što je to u Bosni i Hercegovini, zajednici koja postaje i prepoznatljiva jedino po tom negativizmu. I bez obzira na tragične posljedice, koje se nadovezuju jedna na drugu, i dok još nisu zacijelile ni ratne rane građansko-konfesionalnog sukoba, nikako i nitko da zaustavi i prekine taj krvavi proces, koji je prljava ostavština Osmanlija.
Mito, harač, danak u krvi, nepravda kao turski ostatci vladavine, bošnjačka strana ih nastoji ne samo povratiti već i primjenjivati u upravljanju beha zajednicom. Uzimaju si za pravo sve ono što je drugim beha narodima zabranjeno ili što im se zabranjuje, njima je dozvoljeno. Što drugi ne smiju, Bošnjaci smiju. Čak je više selektivnih bošnjačkih pravila i zakona vladavine u Bosni i Hercegovini negoli njenih suverenih i konstitutivnih naroda. Za svakog pojedinca iz reda nebošnjaka stvara se zakon kako bi ga se ušutkalo, pokorilo i prisililo ili na suradnju ili na odlazak iz Bosne i Hercegovine. To je taj turski način vladavine koji je ostao iza njih, i kojeg njihovi potomci Bošnjaci nastoje primjenjivati.
Tri priznata i suverena naroda a četiri sustava, režima vladavine i uređenja zajednice. Bošnjački, hrvatski, srpski i turski, ili bošnjačko turski, odnosno tursko bošnjački. U smrtnoj ušutkanosti nemuslimana osmanlijski potomci su beha zajednicu zakotrljali niz brdo, i poput grude snijega svakim milimetrom se strmoglavljuje i povećava u rušilačku snagu koja će snažno zadrmati i Europu. Da je uistinu velika opasnost za europski mir i budućnost u prosperitetu i sigurnosti uviđaju i neki europski državnici, te s pravom upozoravaju na posljedice koje bi mogle biti od toga. No, ni ta europska upozorenja ne zaustavljaju bošnjački politički i vjerski vrh u tim opasnim nakanama. Ne zna se, naime, što bi se još trebalo dogoditi u beha vrlo složenoj i nakon povratka bošnjačkih isilovaca s prostora koje su na najzvjerskiji, najneljudskiji i najbrutalniji način zločina, genocida i konfesiocida, vjerski očistili od kršćana, i zagrijanoj sadašnjosti, koju politikom isključivosti kreiraju Bošnjaci da bi im svijet rekao, dosta.
Da Bošnjaci smiju i mogu bez ikakvih posljedica voditi svoju nacionalističku politiku isključivosti, radikalizacije, unitarizacije, negiranja i nepriznavanja prava drugim beha narodima na Bosnu i Hercegovinu treba se prisjetiti samo deklaracije sa 7. Kongresa 2019., ratne i poratne nacionalne partije Muslimana zatim Bošnjaka SDA, kojoj je cilj unitarna Republika Bosna i Hercegovina. Unatoč nekim upozorenjima iz dijelova majstora daytonskog polufinalnog proizvoda nazvanog Daytonska Bosna i Hercegovina da se ne ide u konfrontaciju s drugim beha narodima, i da beha zajednica nije samo bošnjačka, a još manje, zapravo nikako potomaka Osmanlija, na partijskom Kongresu obznanjuju namjeru stvaranja Republike BiH-a.
Kao da Osmanlijskim potomcima u Bosni i Hercegovini nije dovoljno što su u toj zemlji zaratili protiv svih, i sada frontu otvaraju i protiv arhitekata daytonske građevine i njezinih izvođača na terenu. Sve dok su građevinari gradili izgled i unutrašnjost beha zajednice samo po muslimanskoj, pa bošnjačkoj i zatim po želji osmanlijskih potomaka, oni su bili zadovoljni njenim izgledom, njenom orijentalnom arhitekturom. No kada se u maloj mjeri počeli viđati i dijelovi europske, i bizantske arhitekture ta građevina im postaje nepodnošljiva, i protiv svih drugi nastoje je okititi elementima republike.
Bosna i Hercegovina već u stvaranju u Daytonu nikako nije bila u planu kao republika, i stoga su joj daytonisti i oduzeli taj atribut sa kojim je bila priznata. Svjetska zajednica je ubrzo poslije priznanja, nakon muslimanske prijevare Hrvata izigravanjem referendumskog pitanja na koje su Hrvati odgovorili potvrdno što je i bio razlog svjetskog priznanja, uvidjela opasne muslimanske namjere sa Bosnom i Hercegovinom. Ako su tako prevarili Hrvate, a prevarili su, svjetska zajednica se nije dala, i brzo je reagirala. U Daytonu stoga Bosni i Hercegovini oduzimaju republički atribut, i čvrsto je definiraju zajednicom suverenih i konstitutivnih Hrvata, Muslimana i Srba. S takvom definicijom Bosne i Hercegovine, i njezinim malim ali sigurnim elementima zajednice, potomci Osmanlija se ne slažu i protiv plana svjetske zajednice, dakako i protiv volje beha nemuslimana pokušavaju je republikanizirati. Ono što je u tom ratno huškačkom najavljenom procesu vrlo opasno je to da su osmanlijski potomci u tom naumu sve odlučniji, sve radikalniji protiv svih, što potporu i snagu na tom putu vide u snazi radikalnih islamista i kršćanofobista. Što su kršćanofobisti brutalniji na Bliskom istoku prema kršćanima, i što se sve više tih terorista i ubojica vraća u Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci postaju odlučniji i beskompromisniji u najavljenom republikaniziranju u Daytonu derupblikanizirane Bosne i Hercegovine.
Ono što u tom vrlo radikalnom bošnjačkom cilju ima nešto ohrabrujuće za hrvatski narod je da svako ponovno bošnjačko republikaniziranje Bosne i Hercegovine, je automatsko pravo i Hrvatima ponovnog republikaniziranja Hrvatske Zajednice Herceg Bosna. Po kojim to parametrima bosansko hercegovačka Zajednica ima veće pravo biti republika od Hrvatske Zajednice Herceg Bosna da i ona vrati svoj republički atribut. Daytonski se sporazum ne može koristiti kao švedski stol za Bošnjake, a za Hrvate da bude stol na kojem im „meni“ serviraju svi osim njih sami sebi. Toliko ih čak nije ni daytonska nepravda obespravila. Stoga, pravo Bošnjaka na republikaniziranje Bosne i Hercegovine je i pravo Hrvata na republikaniziranje Hrvatske Zajednice Herceg Bosna.
Bosna i Hercegovina može biti republika samo kao konfederalno uređena od triju nacionalnih republika, Bošnjačke, Hrvatske i Srpske. Dozvola nečega jednom beha narodu, mora biti takva dozvola i drugom i trećem. Samo na takvoj jednakosti i ravnopravnosti, što imaju uporište u priznatoj suverenosti i konstitutivnosti naroda, beha zajednica ima budućnost. Sve drugo je vodi u razbijanje i nestajanje, kao i ovaj nasilnički pokušaj Bošnjaka da je republikaniziraju, i protiv volje svjetske zajednice i protiv volje Hrvata i Srba. Svaki drugi oblik republikaniziranja Bosne i Hercegovine osim onog konfederalnog ili federalnog je radikalna islamizacija cijele zajednice, čime bi postala ne samo „tempirana bomba“ na europskom pragu, već atomska bomba za Europu i svijet. Ono što je danas Iran atomska prijetnja za svjetski mir to je Bosna i Hercegovina kao republika za Europu. Isti je iranski general ratovao za Iran u Iranu i za Bosnu i Hercegovinu u Bosni i Hercegovini. Potvrdile su to i viđene bosanske zastave na njegovu pogrebu u Teheranu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više