Razgodci u armenskom jeziku

Na kraju rečenice Armenci pišu dvotočje pri tom kako umjesto točke, tako i umjesto upitnika te uskličnika

U armenskoj pismenosti ne samo da je poseban slovopis (sustav slova) nego i sustav razgodaka (interpunkcijskih znakova). Armenski razgodci su sljedeći:

[ « » ] – navodnici
[ , ] – zarez
[ ՝] – rabi se kao kratka stanka i piše se kao i točka sa zarezom da prikaže stanku koja je duža od zareza. Rabi se, po pravilu, u glagolskim prilozima.
[ ․] – rabi se kao dvotočje za razdvajanje tijesno povezanih, ali još neovisnih rečenica ili kada postoji dugi popis atributa.
[: ] – rabi se kao točka i piše se na koncu rečenice.
[ – ] – crtica
[ ֊] – inačica crtice, rabi se kao znak za rastavljanje riječi za obilježavanje slogova.
[ ՟] – titla, rabi se za kraćenje riječi. Rabi se većinom u staroarmenskom jeziku, grabaru.

Աստուած(Astvac) – Bog

[ ՚] – izostavnik, rabi se samo u zapadnoj inačici armenskoga jezika i obilježava ultrakratki vokal [ə].
[ ՜] – uskličnik
[ ՛] – znak naglaska
[ ՞] – upitnik

Armenski rukopis, 13. st.

Na koncu rečenice Armenci pišu dvotočje pri tom kako umjesto točke, tako i umjesto upitnika te uskličnika. A umjesto nama uobičajenoga dvotočja rabe točku.

Armenska slovo Եե“edž“ (“edj“), transkripcija [e]

Armenski upitnik ՞piše se nakon zadnjega samoglasnika upitne riječi, a uskličnik – nad zadnjim samoglasnikom riječi, koje intonacijski jest usklik.

Artur Bagdasarov