Odveli je anđeli nebeski

Baka u raju

Život moj je tužna epopeja

Moralo je valjda tako biti

Uzeo mi redom najmilije

Jednu neću nikad prežaliti

Nije bila tek obična žene

Niti neka teta sa sokaka

Odveli je anđeli nebeski

Umrla je moja draga Baka

Često noću usnuti ne mogu

I budim se prije nego pijetli

Palim svijeće Baka da se javi

Dok aura nad glavom joj svijetli

Živjela je tiho i pošteno

Dugo, dugo za njom sam plakao

Možda smrt joj dođe poput Raja

Meni život bez nje je pako

Znam da Baka čeka me u raju

Meni život bez nje je pakao…

Vladimir Živaljić, Vukovar