Hrvatski Fokus
Religija

Svećenikova knjiga o svećeništvu

'Marginalije, zapisi o svećeništvu' prof. dr. sc. don Ivice Žižića

 
 
Kršćanska sadašnjost objavila je knjigu eseja prof. dr. sc. Ivice Žižića 'Marginalije, zapisi o svećeništvu'. Riječ je o člancima što ih je autor objavljivao u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije tijekom 2018. godine. Tematski raznolika, a u cjelini jedinstvena knjiga razvija se kroz jedanaest poglavlja: Pisati o svećeništvu; Svećenički identitet; Svećenik u javnosti; Svećenik – čovjek (od) riječi; Svećenik i mudrost stola; Svećenik u vremenu;  Svećeničko prijateljstvo; Krhkost i snaga; Svećenik i žrtva; Svećenik pred smrću; Svećenik na putu. Predgovor je napisao doc. dr. sc. Boris Vulić, glavni urednik đakovačkog Vjesnika.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/02/Marginalije-korice_prednja.jpg
Tijekom posljednjih desetljeća razmišljanja o svećeništvu postala su obvezatan dio teološke literature. Postoji pregršt knjiga o svećeništvu. Tim se publikacijama nastojalo potaknuti svećenike na izgradnju njihova specifičnoga duhovnog identiteta, na dublje pronicanje dara koji su primili 'po polaganju ruku', te na radikalnije življenje ideala svećeništva. Nisu izostale ni široke i podobne analize o problematici svećeništva u kontekstu društvenih preobrazbi modernoga doba koje su bitno odredile lik svećenika danas ili pak još određuju određene problematike svećeničke službe. „Izazovi i poteškoće razmišljanja, pisanja i govorenja o svećeništvu, vjerujem bjelodane su svakom boljem poznavatelju teološke literature i crkvenog života. Svećeništvo je, uistinu, neobuhvatna tema. Neiscrpna i ujedno nezaobilazna. Njezina je veličina teološke, a još više duhovne naravi. No svećeništvo je također veoma široka tema, u kojoj se lako izgubi cjelina, a gubljenjem cjeline još se lakše izgubi njezin sadržaj. Moglo bi se reći da pisati o summi iskustava i sjećanja, uvida i mišljenja, može pisanje o svećeništvu produžiti unedogled. U toj pomalo začudnoj pustolovini u kojoj se miješaju strepnja i nada, odlučnost i bojazan, određeno godinama moga svećeničkog života, ali i nemoć pružanja odgovora na mnoga pitanjima, u tom procesu stvaranja dijaloga u kojem valja korjenito misliti na svoj vlastiti identitet radeći na sebi i pokušavajući druge potaknuti i nadahnuti, pokušao sam se upustiti u mišljenje o 'već poznatim' temama s nekih novih motrišta.“, piše prof. don Ivica Žižić. 
 
O svećeništvu nikada, pa ni danas, nije lako govoriti i pisati.  Svećeništvo nije uvijek moguće doživjeti i prihvaćati kao Božji dar za Crkvu i svijet, kao objektivno čuvanje i življenje Kristova svećeništva. Drugim riječima, svećeništvo je teško doživjeti kao nešto čudesno, neponovljivo, nužno i radosno, radi nas i našega spasenja. Odviše je teško, pa i nemoguće nesputano, bez predrazumijevanja, pretpostavki i predrasuda pristupiti onoj izvornoj kristovskoj slici svećeništva. Svećeništvo je otajstvo, a pred otajstvom se najčešće šuti ili zamuckuje.
 
„Međutim, ako vrijedi ona Chestertonova  „da je evanđelje zagonetka, a Crkva odgovor“, neka mi bude ustvrditi da je svećeništvo zagonetka, a ovi „Zapisi o svećeništvu“ odgovor.“ (doc. dr. sc. Boris Vulić)
Razmišljanja prof. don Ivice Žižića sadržana u ovoj knjizi odlikuju se prodornom egzistencijalnom analizom životnih stanja i (ne)prilika suvremenoga svećeništva, zrelom teološkom argumentacijom i nadasve dotjeranim literarnim stilom. Opredijelivši se za metodu pogleda s ruba (marginalija) s jasnoćom i odvažnošću, autor je zašao u zbilju svećeništva nošen zanosom uvjerenja da je moguće svećeništvo živjeti s više radosti i ljepote, a s manje boli i tragedija. U tekstovima prof. Žižića vidljiva je majstorija povezivanja spoznaja iz različitih područja (teologije, filozofije, umjetnosti, književnosti…), kao i duboko sondiranje velikih i teških tema (kao primjerice Svećenik i žrtva), koje autor proniče do dna vodeći čitatelja po nečuvenim krajolicima mudrosno-teoloških spoznaja. Tekstovi prof. Žižića djeluju introspektivno, udubljuju u svijet u kojem se riječi i slike stapaju u iskustva radosti i kliktaja, ali i sućuti i krhkosti, vedra nadanja i nadasve duboka pouzdanja kojim autor vraća svećenicima vjeru da je njihova služba u ovome svijetu itekako potrebna. U svakom od svojih razmišljanja autor znalački uvodi u katarzične zapletaje stavljajući svećenike (ali i one koji to nisu) nerijetko u svjetlo (nekomotne) istine koja oslobađa i daruje novi duh autentičnosti. I na kraju, autor je ovu iznimnu teološku i životnu „povijest duše“ posvetio splitskoj Crkvi, kao poruku i ohrabrenje svima onima kojima je svećeništvo više od uloge – poziv i poslanje skrbiti, pjevati i blagoslivljati (Svećenik na putu).
 
Ivica Žižić (1973.) prezbiter je Splitsko-makarske nadbiskupije; teologiju je studirao u Splitu i Rimu gdje je magistrirao (2002.) i doktorirao (2005.) na Papinskom liturgijskom institutu Papinskog sveučilišta Anselmianum. Od 2003. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu pri Katedri za liturgiku. Godine 2005. postaje pozvani profesor na Papinskom liturgijskom institutu u Rimu gdje predaje kolegije iz područja antropologije, estetike i sustavne sakramentologije. Član je uredničkoga vijeća liturgijsko-pastoralnoga lista Živo vrelo te časopisa Tusculum i Služba Božja. U znanstvenom radu objavljivao je članke u raznim domaćim i međunarodnim teološkim i filozofskim znanstvenim časopisima. Prevodio je s talijanskog i njemačkog jezika, a izlaganjem sudjelovao na nizu međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Misa novog svjetskog poretka masonska

HF

Molitva za domovinu

hrvatski-fokus

Žrtva blaženoga Romana Liska

HF

Ilija Gromovnik. Prorok posljednjih vremena

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više