Kašnjenje od skoro deset dana izvješća o posjetu g. Tomislava Zagrebu, važnoj za sve Hrvate u cijelom svijetu
Glorificiranje svih “uspjeha” jedinog živog velikana g. Tomislava i njegovih trabanata u hrvatskim medijima u Srbiji postaje groteskno jer iza njega i njih (trabanata) stoji potpuna degradacija naše zajednice ovdje na kulturnom i političkom planu. Tako je na naslovnici takozvane ”Hrvatske riječi” br. 882. od 13. ožujka 2020. godine slika g. Tomislava u gro planu baš za govornicom u Zagrebu, gdje je 5. ožujka 2020. godine održana tematska sjednica Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što je očigledno isključivo njegova zasluga. A članak o tome pod naslovom “Institucionalna potpora matice” zauzima dvije stranice uz fotografije i komentar da je pitanje položaja Hrvata u Srbiji izazvalo najviše interese sudionika ove sjednice, što je opet isključiva zasluga ovog velikana.
No, već na naslovnici “Hrvatske riječi” jedini živi velikan ima plačno lice, a iz teksta u članku vidimo da je iznio svoju poznatu žalopojku na ovoj samo pripremnoj sjednici Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske na kojoj je bilo prisutno deset od dvanaest europskih zemalja u kojima postoji autohtona hrvatska manjina: Austrija, Bugarska, Crna Gora, Italija, Mađarska, Rumunjska, Makedonija, Slovačka, Slovenija i Srbija (predstavnici Hrvata iz Češke i Kosova nisu prisustvovali sjednici). Na kraju sjednice podijeljeni su zaključci kako bi se na njih primjedbama i dopunama očitovali hrvatski predstavnici iz ovih zemalja, a primjedbe i dopune će biti razmotrene na redovitoj sjednici Odbora te upućene nadležnim hrvatskim institucijama.
I sve je to na dugom štapu što se vidi i iz žalbe g. Tomislava: U posljednjih šest mjeseci nismo imali službeno ni javno očitovanje niti s jedne razine vlasti u Hrvatskoj.
U priopćenju Odbora o održavanju sjednice
(https://www.sabor.hr/hr/press/priopcenja/odrzana-tematska-sjednica-o-hrvatskoj-manjini-u-europi) i pozdravnom govoru potpredsjednika Sabora akademika Željka Reinera
(https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/inline-files/govor_Reiner_Odb%20za%20Hrvate%20izvan%20RH_5_3_2020.pdf), ničim nisu apostrofirani Hrvati iz Republike Srbije, što je valjda također zasluga g. Tomislava.
Ali je zato 13. ožujka na takozvanom Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 (na koji nam se sa mutacijom korona virusa vratila i glavna urednica s drugim prezimenom) ovom događaju data velika minutaža u inače prekratkom dnevniku. Kašnjenje od skoro deset dana izvješća o posjetu g. Tomislava Zagrebu, važnoj za sve Hrvate u cijelom svijetu, inače nepojmljivo kada je u pitanju ovaj jedini živi velikan, možemo objasniti samo otsustvom glavne urednice za vrijeme mutacija.
Pa smo stoti put čuli ono što g. Tomislav iz klupe u Skupštini Republike Srbije nikada nije rekao: da Srbija ne ispunjava sporazum o zaštiti manjina, pri čemu je za njega prva i najvažnija stvar nepoštovanje instituta zajamčenih mandata, odnosno on bi zbog toga mogao prestati biti zastupnik, što je nazočnima na predmetnoj sjednici u Zagrebu i skresao u brk riječima: Izbori 26. travnja u Srbiji možda će za poslijedicu imati činjenicu da naše političko zastupstvo više ne će postojati! Odgovornost za to neće snositi Hrvati u Srbiji!
57.900 Hrvata u Srbiji nisu ni izabrali g. Tomislava za svog zastupnika u Skupštini Republike Srbije i nikako ne mogu snositi poslijedice (ne)djela ovog Bunjevca. On ih je svojim manipulacijama sve vrijeme samo varao, što spada u stoljetnji kontinuitet velikih prijevara Bunjevaca nad ovdašnjim Hrvatima! To konačno valjda shvaća i Zagreb i ako će g. Tomislav u još jednom mandatu zastupati ovdašnje Hrvate, onda je bolje da oni takvog zastupnika i nemaju!
Na kraju se još samo pitamo zašto je četvero Bunjevaca iz donjotavankutskog trokuta išlo u Zagreb na ovu sjednicu jer su reprezentativnom paru, predsjednica HNV – predjsednik DSHV, mogli samo smetati. A većini Hrvata smetaju svih četvero. Hrvati moraju imati svoju političku stranku u Srbiji (ne stranku vojvođanskih Bunjevaca), HNV se treba prebaciti u Beograd ili Novi Sad, još bolje u rodnu kuću bana Jelačića, gdje mogu biti i druge hrvatske institucije (primjerice Zavod za kulturu Hrvata u Srbiji), službe i udruge te u njima treba zaposliti Hrvate, ne Bunjevce.
Branimir Miroslav Tomlekin