Rječnik pojmova Miroslava Krleže (8)

Slobodan Novak spada među najinteresantnija književna imena u poratnom razdoblju

 

 

NARODNOOSLOBODILAČKI RAT I SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA 1941–42.

(Petar Morača)

2a) »Napori KPJ da postigne sporazum sa vodstvima pojedinih buržoaskih stranaka« i t.d.

Jedna sugestija: bilo bi dobro da se konkretno navede čitav niz pokušaja 1939–41 da bi se organizovao otpor i koordinirala akcija sa građanskim strankama (studentske dobrovoljačke čete na beogradskom Univerzitetu 1939 uz saradnju nekih elemenata u generalštabu). Trajne intervencije kod HSS banovinskih vlasti u Hrvatskoj, za raspuštanje koncentracionih logora i oslobođenje političkih uapšenika. Intervencije KPJ po svojim delegatima kod vojnih vlasti (armijska komanda u Zagrebu), da se podijeli oružje proletarijatu i t.d.

Slobodan Novak

 

3a) »Ulaskom SSSR–a u rat i vezivanjem glavnine fašističkih armija za istočni front stvoreni su bili povoljni uslovi za početak oružane borbe. Pored toga KPJ je pokretanje borbe protiv okupatora shvatila kao svoju internacionalističku obavezu prema zemlji socijalizma.«

Principijelna napomena: da li su uslovi ulaskom SSSR–a u rat bili povoljni za početak oružane borbe? Iz današnje retrospektive, poslije 18 godina, kada je tačno poznat odnos snaga, još uvijek se ova ocjena o »povoljnim uslovima za početak oružane borbe« ne bi mogla primiti bez rezerve. No bez obzira na »povoljne ili nepovoljne uslove«, dakle na koeficijent rizika i opasnosti, koji je bio i ostao maksimalan, upravo iz perspektive međunarodne solidarnosti moralnopolitički smisao ustanka dobija u svakome slučaju na veličini, pogotovo danas, kad se veličina tog samopožrtvovnog gesta osporava tako vehementno.

 

NAZOR, VLADIMIR

(Zaninović)

I/2–4 »Djetinjstvo je proveo na zapadnoj obali otoka, u Ložišću i u malenoj uvali Bobovišću, uz oca posjednika i penzioniranog carinskog činovnika. Da sa riješimo ovih pjesničkih atributa, zapadne obale, malene uvale i oca posjednika.

 

II/11–14 i II/15–25 itd. Sve su to apstraktna pričanja da je, čovjek proveo mnogo godina u malim dalmatinskim i istarskim gradićima, da je živio podosta usamljeno, da se kao prirodnjak potpuno posvetio književnosti, da je stekao široko književno obrazovanje, da se kao pisac ogledao s uspjehom na mnogim književnim vrstama, da je na glas došao najprije kao pjesnik, da je radio na književnom polju preko pet decenija, da je ostavio za sobom vrlo plodno djelo, da je pisao lirske pjesme itd. i da je izdao također nekoliko knjiga, prijevoda itd. E, sada budi pjesnik ovome narodu i pitamo se šta će od tebe ostati u enciklopediji. Ostat će II/24–25.  Da se pojavio u starčevićanskome krugu, o tome se dakako ne govori. Prikaz ne vrijedi mnogo ali boljemu se ne možemo nadati. Prema tome, imprimira se, ali se ipak toplo preporuča prestilizacija, barem mjestimična. Neka to učini Franičević da barem donekle oljušti stvar od najrogobatnijih detalja.

 

NEMAČKA KNJIŽEVNOST KOD SRBA

Poslije dogovora, u svakom slučaju izljuštiti ovih četrdesetak atributa kod Srba, srpski, posrbljivati, srpski pisci, srpski studenti, srpska književnost, srpske narodne pesme, u Srbiji, srpski romantičari, srpski vaspitni komadi, posrbljivanje, srpski čitaoci, kod Srba, srpski prijevodi, srpska prevodna književnost, prevodi na srpski, srpska književnost, srpska realistička književnost itd. itd.

 

NEMANJIĆI

Nemanjida — tabu! Treba svakako donijeti i genealogiju, jer ih donosimo o mnogo manje važnim klanovima, da ne kažem dinastijama.

 

NEUSTÄDTER, JOSIP

Pardon, nisam znao da se radi o Šidaku(Jaroslav,povjesničar,op.,T.T)), pa ipak, predlažem neke izmjene u tekstu.

I/1. Bio je barun, ali ne po svom građanskom pozivu, nego podmaršal.

I/3. »Posvećuje se vojničkom zvanju«, razumije se, kad je bio podmaršal.

I/6–8. Turopoljci i peštanska vlada? Tko ima danas pojma što je to de facto bilo?

 

NIKOLAJEVIĆ, SVETOMIR

I/8–10.

O tom njegovom Gunduliću bolje ne govoriti.

 

NIKOLJAC

Dosta više ovih manastira. Trebalo bi objasniti redakciji u Beogradu, da ne mogu imprimirati ovu vrstu tekstova.  

 

NIKŠIĆ, TOMO

Nisam siguran da li treba da ostane. Pitati Tuđmana da se provjeri.

 

NINČIĆ, MOMČILO

Vratiti beogradskoj redakciji (Mirkoviću) sa dopisom da je sveden na sivo, beznačajno, ministarsko, činovničko lice, što međutim u slučaju M.N. ni u kom slučaju nije slučaj. Treba baciti samo i najpovršniji pogled na životni put i karijeru ovoga ministra, kako se od naprednjačkog čaršijskog deteta dao u radikalsku tazbinu, kako je karijeru postigao do Krfa, na Krfu, do krfskog ministrovanja i t.d. Ovako ispada čovjek ispravan, i tako reći pozitivan. Šta je radio u periodu 1929–1941? Itd.

 

NIŠKA DEKLARACIJA 1914

Trebalo bi reći da su ovi srbijanski zahtjevi za okupacijom čitavog jugoslavenskog terena »do Mure i do Istre«, nastojali da budu rekompenzacija ratna, kao odšteta za gubitak Makedonije, koju je tražila Rusija da se preda Bugarskoj. Do kog stepena je to pitanje delikatno, vidi Promemoriju Aleksandra Belića Sazonovu.(Sazonov,ruski ministar vanjskih poslova u vrijeme I svjetskog rata,op.,T.T)

 

NOVAK, SLOBODAN

U vezi s napomenom Tk. Od mnogih imena književnih u poratnom periodu, N.S. spada među najinteresantnija. Na početku književnoga puta, in statu nascendi, čovjek je dao nesumnjivih dokaza o svome talentu. Treba prestilizirati. Razgovor sa Verešom.

 

NOVAK, VIKTOR

Ů U svakom slučaju hipertrofirano.

I/10–11. Ne znam da li je to tako važna konstatacija da je bio hapšen, jer tko već nije bio hapšen za vrijeme Drugog svjetskog rata?

II/1–5 predlažem da se briše. Apologetski pretjerano.

II/8–20 u svakom slučaju treba da se prestilizuje. Kad je riječ o ovoj vrsti pristalica »jugoslavenskog jedinstva« tipa Viktora Novaka, koji spadaju paralelno s time u trovače naših političkih bunara, ne treba naročito isticati njegovu Antologiju jugoslovenske misli, kojoj je predgovor napisalo Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar. Ta vrsta jugoslovenstva spada pod pojam suviše očite rojalističke propagande, koja je i dovela do političke krize jugoslovenstva, kao što nam je svima poznato. Isti je slučaj i s njegovim »antiklerikalizmom«. Tih klerikalizama ima kod nas nekoliko vrsta i nije katolički jedini.(Novak, antikatolik, mason, antiHrvat op., T.T.)

 

NOVAK, VJENCESLAV

Senj u to vrijeme bio je grad sa snažnom borbenom i ponosnom uskočkom tradicijom, grad koji je do 1871 pripadao pod vojnu upravu i t.d.

Trebalo bi ovdje naglasiti da je Senj kao takav, u ono doba, bio balluardo strategico starčevićanstva, što je i ostao. Da su takozvane »uskočke tradicije« kod toga bile nekim romantičnim poticajem, nije isključeno, ali nije tako važno, kao neposredan upliv starčevićanstva onoga perioda na političku svijest samoga grada.

III/7 (Senj) — »željeznica — izbija na Rijeku, tada već pod madžarskom »krpicom«.

Danas zaista nitko nema pojma što je predstavljala ta »madžarska krpica«. Trebalo bi konkretno reći o čemu se radilo, kada su Madžari na temelju falsifikata samog originalnog dokumenta o »Nagodbi« (1868), Rijeku izdvojili iz hrvatske administracije, proglasivši je kao — corpus separatum »odvojenim područjem«, pod izravnim kompetencijom madžarskoga ministra predsjednika.

.

NOVO DOBA

[…]

I/13–17 predlažem da se briše kao citat, jer je blesav. Jer kad se jedan list »stara da pređe u krv i meso Hrvatima i Srbima«, onda je ta fraza tako klasično glupa, da je bila glupa i onda kad je štampana, tako da je danas poslije 63 godine zaista ne treba citirati u jednoj enciklopediji. Kakav je to list koji prelazi u meso Hrvatima i Srbima?

[…]

Generalna napomena.

Kad se saradnici ovog lista trajno apostrofiraju kao »novodobaši« zvuči pomalo dobošarski, novodobošarski, pejorativno frkljevački, što su zapravo zaista i bili (Frkljevački mužikaši), a što se, mislim, ne podudara s namjerama ovog prikaza koji hoće da bude apologetski!  Odbacujući hrvatsko državno pravo kao sredstvo političke borbe i kao »madžarsku imitaciju«, ako je Novo doba zaista bilo svijesno da se »austrijska vlast održava samo na bajonetama«, i da bi »Inteligencija« trebala da postane »narodnom«, onda bi to trebalo potkrijepiti stvarnim citatima, što je tehnički jedva provedivo, jer Novo doba vrvi protuslovljima. Kod ocjena takve jedne publikacije kao što je Novo doba iz današnje retrospektive 1898–1961, treba ipak imati u vidu i međunarodne odnose, jer Novo doba, upravo novodobaši (III/1–25) — »iako ne prihvaćaju učenje socijalne demokracije, novodobaši traže da se svako veće individualno vlasništvo prenese na kolektivne skupine«???

Već je godine 1894 »narodnjaštvo« bilo satrto u prah i pepeo i razdrto u paramparčad, a ovdje se citiraju, u obliku historijskih svjedočanstava neki citati (tipična varijacija Stipe Radića) tako duboko ispod Struveovog(sovjetski povjesničar,obradio udžbenički staru Grčku,op.,T.T) nivoa, da kao svjedočanstva nerazgovjetnosti, nemuštog i gluhonijemog mumljanja djeluju kao sancta simplicites! Mi ne smijemo pustiti iz vida tertium comparationis! 1894 Lenjin — Struve, 1896 Lenjin — razvoj ruskog kapitalizma (Bernstein, Struve, Bulgakov, Baranovski — ad acta), to je predvečerje »Iskre«, to je vrijeme kada Kautsky izdaje već 15 godina svoju »Neue Zeit« (od 1883)! To je šest godina poslije kritike Erfurtskog programa, i u takvom periodu kad se kaže da novodobaši »iako ne prihvaćaju učenje socijalne demokracije, traže da se (IV/1–2) svako veće individualno vlasništvo« i t.d. — dokazuju samo to da su bili provincijalci i da nisu pročitali ni jedne jedine knjige. Stipi Radiću pojam najnevinije agrarne reforme, a to bi svakako bilo neka vrata »prenošenja individualnog vlasništva na kolektivne skupine«, vonja iliti smrdi zapahom paklenim sve do smrti. Druga Internacionala traje već od god. 1889, a novodobaši o svemu tome pojma nemaju, niti pojma imati žele. Oni štampaju to svoje Novo doba »u sjeni velikog Masaryka«, koji je već 1863 u »Athenaeumu« u vezi sa falsifikatom kralodvorskog rukopisa definitivno prelomio sa malograđanskom mitomanijom,…. Njegova antimarksistička filipika, iste godine kad izlazi i Novo doba, koliko god je retorična i idealistična, stoji za 33 koplja više iznad ovog našeg jadnog Novog doba.

(Novo doba pod uredništvom svećenika Vinka Brajevića je postiglo visoku razinu objektivnosti, kulture i imalo podlistak za mlađe čitatelje.

Vidjeti sjajnu polemiku Brajević – Strajnić. Krleža očito ovdje dokazuje svoju inače upitnu ljevičarsku pravovjernost,ali mora biti da su mu novodobaši nagazili na žulj svojim književnim kritikama. Duh Novoga doba je jugoslavenski, ali izrazito antimasonski; komuniste kao vijesti izbjegavaju kao vrag tamjan op., T.T.)

 

NOVO MILOŠEVO

Ako ostane da se spomene, ništa više. Da jedno selo ima mlin ili ciglanu ili da prodaje po 200 do 300 svinja godišnje, zaista nisu podaci od takve enciklopedijske važnosti, da bismo trebali da izgubimo na to 24 reda.

 

NJEMAČKI GENERALI: LIST, KEITEL, MACKENSEN

Bilo je rečeno da ih obradimo ili da ih brišemo. Ili — ili. Nije urađeno ništa, a po novom prijedlogu M.U. da ih brišemo zbog radi suviše velike časti koja im se time ukazuje. 

 

LIST, Wilhelm, za koga se (I/6–8) tvrdi da je organizirao prvu neprijateljsku ofenzivu, pri čemu je zahtjevao bezobzirne mjere protiv partizana i t.d., i taj List koji je odgovarao pred ratnim sudom kao ratni zločinac i tamo dao čitav niz izjava sa masom važnih detalja, sveden je samo na konstatacije konvencionalne. Isto tako KEITEL, I/9–10, posebno se istakao direktivama za aktivnost i zločine njemačkih snaga, za vrijeme svih većih ofenziva 1941–44.

 

OBRADOVIĆ, DOSITEJ

Pitam se ponovno tko redigira olovkom ne potpisujući se? Predlažem da se ovaj tekst o Obradoviću štampa kakav jeste, na punu odgovornost Beogradske redakcije, koja ga je signirala. Ne vrijedi baš ništa, a da ga ovdje prerađujemo nema smisla.

 

OGRIZOVIĆ, MILAN

I/9–14 može se mirne duše brisati, to zaista nije za našu enciklopediju od takve važnosti da bi trebalo da ostane registrirano u detaljima, da je bio 1914 mobiliziran itd. Svakako bio je redaktor »Beogradskih novina«, što mu nije služilo naročito na čast, ali je to bio po svome uvjerenju kao austro–kroata. Međutim, kad bismo se već i odlučili da to registrujemo, trebalo bi reći da je po svojoj funkciji kao urednik službenoga organa austrijskog okupacionog guvernmana, sa čitavim nizom srbijanskih književnika stupio u prijateljsku vezu da im je bio pri ruci na temelju raznih, uglavnom materijalnih, usluga i da ih je tako temeljito kompromitirao. Bora Stanković imao je do svoje smrti zbog tog svog prijateljstva s Milanom Ogrizovićem masu neprilika. On je to i obradio u svojim uspomenama »Beograd pod okupacijom«

(tako je srbofil botaničar europskoga ugleda Lujo Adamović zapao u Kraljevini Jugoslaviji u egzistencijalne probleme jer je za austrijske okupacije Beograda prihvatio dužnost ravnatelja zoološkoga vrta.To nije smetalo velikosrpski  režim da se sprijatelji sa beskičmenim konfidentiima i ratnim profiterima sa naše strane op.,T.T)

II/18–25. U vezi s tom dramom, s tom takozvanom »anti–klerikalnom dramom« (zapravo masonskom) »Prokletstvo«, stvar je bila takva da je dramu zapravo napisao Milčinović. Ogrizović ju je samo »dramatizirao«. Obrao je bostan, pa kad se »odrekao suautorstva« progovorio je istinu. Može se brisati.

III/1–8–9.

»Vučina« nije njegova najbolja drama, jer je to loša drama. Imala je karakter simbolističke autobiografije i zapravo je blesava. Kao takva je propala, s pravom.

III/15.

»Majstor u vladanju scenskom tehnikom«. Boga mi nije!

Treba preraditi ab ovo!

 

OLOVO

»Imalo je grad nazvan Olovac.« Tako piše Desanka Kovačević. Šta je imalo? Olovo imalo je grad? Koje Olovo? Mjesto Olovo je imalo grad Olovac? Sad znamo sve.

 

OLJAČA, MLADEN

Sva je prilika da će Oljača ubiti Pavla Zoranića budemo li ostavili da je »u prvim svojim radovima pripovedač bez dubljega ličnog pečata«! Cave canem catenatum.

 

PACEL, VINKO

Specifična težina nije mnogo više od ništice. Međutim, bude li se ikada pisala sistematska kulturna historija našeg XIX st., ime Vinka Pacela ostat će nezaobilažljivo, i prema tome, s obzirom na bijedu naših pionirskih pothvata u oblastima duha, neka ostane, kao što je rekao jedan drugi duhoviti autor »s nategom«…

PAČU, LAZAR

I/8–10.

»Objavio više prijevoda iz oblasti higijene i biologije. Ubrzo zatim ušao u glavni odbor Radikalne stranke« i t.d. »Ubrzo zatim«? Neće biti da je tako bilo. Ušao je u glavni odbor Radikalne stranke, jer je bio jedan od inicijatora i glavnih ideologa pokreta.

 

(Nastavak slijedi)

 

Priredio: Teo Trostmann