Hrvati lustrirani, zadatak izvršen

Nije toliki problem Milanović, problem je njegov saveznik Plenković

Kako je počeo 1989. godine raspad komunizma, padom Berlinskog zida, kao kula od karata srušili su se totalitarni režimi u SSSR-u, državama Varšavskoga ugovora, odnosno Istočnom bloku i Jugoslaviji. Velikosrpski nacionalizam, pomiješan sa svetosavljem, četništvom i komunizmom pod istim barjakom, harao je nakon smrti J. B. Tita, Srbijom i njezinim pokrajinama Kosovom i Vojvodinom. Ulazio je u susjedne republike, pa tako i Hrvatsku gdje je živjela protuhrvatska srpska manjina. Taj velikosrpski nacionalizam bio je vrlo agresivan i prijeteći, pa su ga drugi narodi u strahu opravdano smatrali velikom prijetnjom, osobito stoga jer su Srbi dominirali u JNA, ali i u tadašnjoj miliciji, diplomaciji, tajnim službama i svim drugim institucijama.

Raspad je počeo na 14. izvanrednom Kongresu SKJ, gdje su se Srbi zalagali za sustav, jedan član – jedan glas, odnosno unitarizam i za  majorizaciju Srba kao najbrojnijeg naroda, dok su Slovenci predlagali konfederalizaciju Partije i države, čime bi se nakon 45 godina terora i jednoumlja, praćenih progonima neistomišljenika omogućila kakva takva demokratizacija društva i veća prava naroda i građana. Uz višestranačke izbore, Slovenci su zahtijevali da totalitarna Jugoslavija i komunistički režim izbaci iz zakonodavstva odredbu o takozvanom verbalnom deliktu, da se zabrani mučenje političkih zatvorenika, kao i politička suđenja. Dana 22. siječnja 1990. Slovenci su napustili kongres, a za njima i Hrvati.

Na poticaj Slobodana Langa, Ivica Račan, koji je bio na čelu hrvatskog izaslanstva, prišao je govornici i izjavio “da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti jugoslavensku partiju bez Slovenaca”, te je nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napustilo Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ. Sjećamo se događanja naroda, mitinga po cijeloj Jugoslaviji sa završnim na Gazimestanu, gdje je Slobodan Milošević pozvao Srbe u otvoreni rat za Veliku Srbiju. Podario im je masovne mitinge, nacionalističke prijetnje, zahtjeve za uhićenjima, pozive na oružje, liste neprijatelja čime je izazvao veliki strah i odlučnost za pružanje otpora kod nesrpskih naroda. Ti su događaji otvorili put k demokratizaciji i prvim slobodnim višestranačkim izborima u još uvijek Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.

Dana 22. travnja 2020. navršilo se 30 godina od prvih višestranačkih izborau Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon 45 godina totalitarizma, na izbore je izašlo preko 80 posto birača. Oduševljenje je bilo ogromno, kao da je netko skinuo tamne zastore i obasjao  nas svjetlošću. Međutim, nije dugo trajalo! Uslijedila je velikosrpska i agresija JNA na mladu tek rođenu demokraciju, jer tko je Hrvatima dopustio da imaju svoju državu? Hrvati su za njih bili i ostali „ustaše“, „fašisti“, „nacionalisti“…, kako oni mogu uopće i pomisliti na samostalnu državu, pored komunista i velikosrba? HDZ je za njih uvijek bio i ostao, „stranka opasnih namjera“ i dan danas. Predsjednik HSS-a Krešo Beljak, 27, rujna 2018. je izjavio: "Račan je bio u pravu – HDZ je bio i ostao stranka opasnih namjera….". Željko Jovanović je u Osijeku 29. svibnja 2018. Rekao: "HDZ je bio i ostao stranka opasnih namjera". Zlatko Komadina, predsjednik Županijske organizacije SDP-a Primorsko-goranske županije, 21. svibnja 2016. je rekao: "HDZ je stranka opasnih namjera i opasnih zavjera". Nenad Stazić zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru je također rekao: "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika".

Sve te izjave jasno ukazuju da ni nakon 30 godina od prvih višestranačkih izbora, yugokomunistički mentalni sklop nije izašao iz mnogih glava i to ne samo starih, nego i mladih ljudi koji su naslijedili od svojih starijih tu rigidnu ideologiju. Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana 10. prosinca 1999., dolazi do rastakanja mlade hrvatske države, do detuđmanizacije, koja je u stvarnosti bila udar na sve one koji su je stvarali. I umjesto da su svi koji su sudjelovali u stvaranju samostalne hrvatske države, lustrirali sve one koji je nisu htjeli, ni željeli, oni su lustrirali nas! MI ili ONI? Dana 3. siječnja 2000. dolazi na vlast koalicija SDP-a i HSLS-a s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om, a vodio ju je Ivica Račan (SDP). Na vlast su došle stranke koje Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjele! Ali kada su se već našli na čelu hrvatske države, onda su je pokušali vratiti u krilo Partije, odnosno u yugokomunistički mentalni sklop, preimenovan u antifašistički, anacionalan, lijevo-liberalan ili još koji zvučni i ukrasni naziv, samo da nije s hrvatskim predznakom.

Srpsko-komunistička manipulacija znana kao Jasenovac

Kao mač nad glavama Hrvata komunisti i velikosrbi postavili su logor Jasenovac. Jasenovac je batina kojom se Hrvate lupa po glavi čim malo dignu tu svoju hrvatsku "kockastu" glavu! Najprije su lagali da je bilo 1.200.000 žrtava, teška srca smanjili su na 700.000, da bi zasad stali na 83.000 žrtava. Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića Hrvate podsjeća da ne smiju dignuti glavu, jer će odmah biti prozvani za povijesni revizionizam!

Međutim kako ništa nije vječno, tako ni komunistička yugo-povijest nije vječna, a istina duboko zakopana od 1945. godine iza 11 pregrada duboko u Hudoj Jami i njezinu rudarskom rovu po imenu Barbarin rov – i još 600 jama – izašla je na svijetlo dana. Izašla je po komuniste i njihove trabante, koji su se presvukli u i zamotali u sjajni celofan antifašizma, neželjena istina, koju još uvijek ne žele priznati, a još manje komemorirati. Srbi su rehabilitirali četnički pokret, SPC je četničke koljače proglasio svecima na opće zgražanje rodbine žrtava, a u Hrvatskoj se lustriraju hrvatski branitelji! Apsurdno! Velikosrpska agresija više se u službenim medijima ne spominje, da se slučajno ne bi uvrijedio velikosrbin Milorad Pupovac, koji drži ljestve vladajućima, da im ih netko slučajno ne izmakne! Manjine su uzdignute na pijedestal. Prema pravima koja su data manjinama  hrvatski narod je "pozitivno diskriminiran"! Što to znači? To znači da latinica i hrvatski jezik više nisu službeni jezik u Republici Hrvatskoj, kako lijepo piše u Ustavu RH. U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom. A Ustavnim zakonom o pravima manjina, nije bilo dovoljan kriterij udio manjinskog naroda u stanovništvu od 30 posto, nego je lokalnoj samoupravi darovano pravo mijenjanja statuta, pa je političkom trgovinom IDS-a i Furija Radina mijenjan statut Istarske županije u uvedena dvojezičnost. "IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao", rekao je Furio Radin u Glasu Istre. https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

Domovinski rat očito jako smeta i vođu srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca, jer su se HOS-ovci borili protiv njegove braće srbočetnika, pa je tu ploču trebalo maknuti i HOS-ovce i Domovinski rat lustrirati, jer Pupovcu je glavni grad Beograd, a ne Zagreb. Tom izjavom Pupovac je lustrirao hrvatske branitelje, Domovinski rat i hrvatski narod, jer njegov je glavni grad Beograd, pa bi po njemu trebao biti i Hrvatima! I ne vrijede za hrvatske vlade sve Rezolucije o osudi komunističkih  režima i zločina počinjenih od strane tog režima i u ime tog režima. Ništa od brojnih navedenih rezolucija i deklaracija Europske unije i Europskoga vijeća nije potaklo Andreja Plenkovića, kao velikog i zdušnog europejca, da ode izraziti pijetet žrtvama komunističkog režima, da provede Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. i osudi zločine komunizma, da se iz javnog prostora uklone znamenja komunizma, kao što u ovoj zadnjoj rezoluciji piše.

Umjesto toga u Jasenovcu "tri jahača apokalipse", unatoč koronavirusu i propisanim mjerama udaljenosti, na opće negodovanje javnosti ceremonijalno idu na komemoraciju u Jasenovac iako su veliki prijepori oko njegove stvarne uloge i broja žrtava. Ne bi se sjetili tako zdušno komemorirati na primjer u Teznom kod Maribora. Inače, na području Slovenije do sada je pronađeno preko 600 masovnih grobnica, od kojih je dobar dio povezan s Križnim putem. Prije tri godine u Mariboru je podignut i spomenik, svim žrtvama stradalim u Drugom svjetskom ratu. Slovenija već dugo ima potpisan ugovor s Njemačkom i Italijom, kojim se regulira povratak ostataka njihovih vojnika nađenih na području Slovenije. S Hrvatskom je taj ugovor potpisan tek nedavno. Upravo pitanjem masovnih grobnica u Sloveniji bavi se tamošnji povjesničar Mitja Ferenc, inače profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Ljubljani. "Zanimanje iz Hrvatske oko preuzimanja ostataka umrlih, pronađenih u masovnim grobnicama u Sloveniji, gotovo da i ne postoji", kaže Ferenc. Stoga se vi, predsjedniče Vlade  Plenkoviću, predsjedniče Sabora Jandrokoviću i predsjedniče Republike Milanoviću, sada na potezu!

Strah od odmazde jasan je razlog zbog čega je to bilo tako do 1990. godine, ali danas bi svatko morao imati pravo pokopati svoje bližnje na civiliziran način. Dostojanstven ukop ne znači nužno odobravanje ili počast ideologiji ili zločinu koji su neki mrtvi zastupali. Svi su ti ubijeni bez suda i presude, ubijeni su iz osvete, ubijeni od strane komunističke-partizanske vojske! Zar oni nisu žrtve? Zar oni ne zaslužuju komemoraciju cijelog državnog vrha? Ne, hrvatske vlasti nisu zainteresirane, žrtve su bili Hrvati, hrvatski državni to ne zanimaju.

Lili Benčik