NDH je bila država kao i svaka druga

U Jasenovcu Milanović i Plenković ponavljaju stare velikosrpske protuhrvatske laži

"Pozdravi, sinko, svojega Bana i čitav hrvatski narod i reci mu, da Papa ne će dopustiti, da propadne Hrvatska – najčvršći štit i predziđe kršćanstva".

Papa Lav X. banu biskupu Petru Berislaviću 19. XII. 1519.

Prošlo je 75 godina od najvećeg egzodusa i genocida u povijesti hrvatskog naroda koji se dogodio u Bleiburgu (Austrija) nakon mirne predaje razoružane hrvatske vojske i civila Zapadnim saveznicima – Englezima, uz dogovorenu zaštitu od odmazde koju su pripremili Titovi partizani i abolirani četnici. Prošlo je također 25 godina od velebne pobjede hrvatskih branitelja u četverogodišnjem ratu protiv srbo-crnogorske četničke okupacije i agresije te uspostave neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Ali, još nisu osuđene najveće ubojice/mesari genocida (1945.) zvanog – Bleiburška tragedija, niti su otkopane mnoge masovne grobnice/jame nevinih hrvatskih žrtava? Vlada u Republici Hrvatskoj još nije osudila ni krvnike agresije u ratu (1991. -1995.)?!

Da smo imali, ili da imamo, pravu hrvatsku vladu tužili bismo Englesku Međunarodnom sudu Ujedinjenih naroda za genocid hrvatskog naroda nakon mirne predaje u Bleiburgu, suglasno čl. 2. "teška kršenja" Ženevske konvencije iz 1949. i to kako slijedi: (a) namjerno ubojstvo; (b) mučenje i neljudsko postupanje, čl. 3. "Kršenje zakona i običaja rata". U čl. 4. predviđa se nadležnost za kažnjavanje genocida, koji je definiran strogo prema člancima II. i III. Konvencije o genocidu iz 1948. Vlada RH u optužnici treba se pozvati na sporazum u Jalti od 4. veljače 1945. godine na sastanku Staljina, Roosevelta i Churchila gdje je bilo dogovoreno o novoj karti poslijeratnog svijeta. Osim o sudbini Njemačke i odluci da se  raseljeni ljudi podrijetlom iz SSSR-a moraju vratiti kući, na Jalti je također bilo govora i o Jugoslaviji. Za jugoslavenske državljane donesena je izričita odluka da ne smiju biti predani Titovim partizanima – čak ni ustaše (o toj je odluci bio obaviješten i feldmaršal Harold Alexander, glavni zapovjednik britanskih snaga u srednjoj Europi). Staljin i Churchil su znali da od "sporazuma" ne će niša biti ostvareno. Stoga Alexander nije poštivao nikakve formalne dogovore u Jalti, nego je rekao svojoj armiji: "…potreban je samo jedan snažan udar da ih (Nijemce, usput i Hrvate) se izbriše zauvijek. Došao je tren da krenemo u posljednju bitku koja će dokrajčiti rat u Europi…".

Što sve znamo o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda? Poznato  nam je da je do sada objavljeno 124 naslova – knjiga i eseja o genocidu, odnosno Bleiburškoj tragediji, a još treba dodati i nekoliko stotina, možda i tisuću članaka koji su objavljeni u medijima o tom zločinu – genocidu nad Hrvatima. Primjera radi, u ovih 62 godine u emigraciji objavio sam svake godine osvrt na stravičnu sudbinu kojoj nema premca u svijetu. Od svih objavljenih knjiga i eseja ima jedna knjiga koja nije objavljena, a vjerojatno i ne će nikada ugledati svjetlo dana. Riječ je o "svećeniku, domoljubu, učenjaku, povjesničaru i prof. Krunoslavu Draganoviću koji je radio 20 godina na prikupljanju dokumenata, o komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom na svršetku rata. On je već unaprijed bio pojam pisca knjige o Bleiburgu, i nitko se drugi ozbiljan među nama nije mimo njega usudio pisati o toj temi, jer smo smatrali, da je on za to najpozvaniji i najsposobniji. Uz Draganovićevu osobnu tragediju vidimo najveću štetu za hrvatsku nacionalnu borbu u propasti knjige o Bleiburgu", napisao je Vinko Nikolić (Knjiga o Bleiburgu…, Hrvatska revija, 3.-4., str. 350.-351.).

Naime, na popisu genocida ili democida (democid je izraz kojeg je Rudolph J. Rummel osmislio s namjerom označenja šireg područja masovnih ubojstva pod zapovjedništvom vlasti nego što označava pojam – genocida) među 10 najpoznatijih genocida u svijetu nalazi se Bleiburg, koji po broju ubijenih u odnosu na broj pučanstva (12,44 %), nalazi se iznad Kineskog genocida (77 milijuna) i sovjetskog genocida (60 milijuna). Genocid nad hrvatskim narodom je jedinstveni democid, jer je likvidacija trajala nekoliko mjeseci i to na dužini od 947 kilometara krvavog Križnog puta: od Bleiburga u Austriji do Đevđelije na jugu Makedonije. I još nešto. Od svih genocida u svijetu jedino su Bleiburg i Srebrenica, koji ne svjedoče genocid nazivom nastradalog naroda – nego imenom mjesta!? Može li se taj propust ispraviti?  

Je li NDH bila država? I nakon 75 godina od kako je poražena i okupirana Nezavisna Država Hrvatska ni danas se o toj državi ne govori niti piše u Hrvatskoj ni i u svijetu kao o državi hrvatskog naroda, nego "da uopće nije bila država", drugi s pravničkog gledišta govore da je to bila, ali uvijek s naglaskom da je bila. "Činjenica je da je Franklin Roosevelt smatrao i rekao da Hrvati i Srbi ne mogu zajedno živjeti, čime je stvarno priznao potrebu i smisao postojanja  hrvatske države, kao i besmisao suvišnosti Jugoslavije. Do tog priznanja došao je tijekom rata, za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Da je on bio uvjeren da je ta država u svojoj egzistenciji i smislu satelitska država, te da je Jugoslavija realna država, sigurno ne bi nikada rekao da Hrvati i Srbi ne spadaju u jednu državu. Činjenica je, osim toga, da je Nezavisna Država Hrvatska propala svršetkom rata kao posljedica svjetskih snaga i kompozicija, a nije propala tijekom rata zato što bi je srušio narod ili neprijatelj. Više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo srušiti Jugoslaviju, kad joj dođe crni petak; više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo braniti svoju državu i u najtežim časovima; više vrijedi činjenica da to zna cijeli svijet, nego sve teorije o tome da li smo bili ili nismo bili država", napisao je Ivan Oršanić u knjizi Vizija slobode (str. 245.-246.).

Nezavisnu Državu Hrvatsku 1941. godine priznale su: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Tajland, Mandžukuo, Nacionalna vlada Nankinga. Uspostavljeni su također trgovački ugovori – de facto priznanje od strane Švicarske, Francuske i Vatikana. Ove bi činjenice trebale biti uvažene jer su bile i međunarodno priznate, pa je svako omalovažavanje obična komunistička, hrvatska veleizdajnička i velikosrpska provokacija, kako bi se zataškali zločini koje su počinili u ratu i nakon rata u Hrvatskoj.

"U Hrvatskoj se oživljava kult komunističkog antifašizma, čime se želi obraniti zločinački karakter komunizma. U obranu komunističkog antifašizma s velikim se zanosom, ali i s oskudnim znanjem, uključio  predsjednik Republike Stjepan Mesić. Umjesto da počne stvarati nove povijesne vizije utemeljenja na iskustvu dobra i zla, on vraća hrvatski narod sedam desetljeća unatrag i tako sprječava društveni napredak. Braneći antifašizam, predsjednik Mesić često se nestručno bavi analizom povijesnih udžbenika, koji su tobože krivi za obnovu ustaštva danas. Nedavno objavljeni komunistički dokumenti demantiraju namjeru 'antifašista' da obrane komunistički antifašizam i jasno pokazuju da je projekt Hrvatska na gubilištu bio smišljen zločinački pothvat zločinačke organizacije, rečeno današnjim rječnikom, to jest nove vlasti pri završetku i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. To je djelo boljševičkog sustava koji je  zavladao 1945., a koji je pripremao teren za svoju dominaciju od 1941.", napisao je Ivo Rendić-Miočević (Vijenac, Nekažnjene povijesne prevare. str. 1.-3.).

Dakle, to su rezultati nekažnjive povijesne prijevare, jer u hrvatskoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni "istoričari"; NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakve sumnje s mitom o "bratstvu i jedinstvu naših naroda". Stoga treba donijeti izmjene i dopune u Ustavu Republike Hrvatske. Što je najgore, hrvatska mladež, prije u jugoslavenskom režimu i sada u "demokratskom režimu", ne zna hrvatsku povijest, ne zna zemljovidne povijesne granice Države Hrvatske, jer su odgajani s programima i ljudima koji su sadržajno i moralno u većini slučajeva velikoizdajnički orijentirani ili su "vaspitani" u sredinama neprijateljskih nam susjeda. Evo klasičnog primjera neupućenosti, naime, kako je bilo moguće da je bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović, a današnji hrvatski predsjednik, mogao reći u Saboru na Međunarodnom danu sjećanja na holokaust: "Do travnja 1941. u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i drugačijeg porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem NDH koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubijanjem ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srbe, a onda nakon toga i Židove. Tek krajem lipnja 1941. u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova". Zaista misli li Predsjednik da prije NDH nije bilo masovnih zločina?   Prva u Europi je bila Srbija koja je pobila svih 14 tisuća svojih Židova i hvalila se da je Beograd prvi judenfrei grad, što je bilo masovno klanje od strane komunista u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata i slično

Komemoracije u Jasenovcu, ali ne i u Bleiburgu!

"Koronavirus uspio je zaustaviti čitav svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju? Vlasti će prekršiti vlastite protupandemijeske mjere, zašto? Kako ne bi razljutili stvarnog vladara Hrvatske – beogradskog agenta Milorada Pupovca, najavljujući jasenovačku komemoraciju, Plenković je odmah naveo da će se održati obilježavanje operacije 'Bljesak'. To je morao napomenuti jer je 'uravnilovka' nužna, barem tako ga je učio drug Kardelj", napisala je Mila Marušić u HRSvijetu.

Održana je komemoracija u Jasenovcu uz nazočnost vrhuške vlasti, predstavnika manjinaca i brojnih (anti)fašističkih udruga i cjelokupna (anti)hrvatska svita. Milanović je rekao, da je osobno angažirao da se zajedno pojave ovdje. Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena u Novsku, rekao je: "To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom" i dodao: "Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod pozdravom Za Dom Spremni! borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom". A što se tiče komemoracije za žrtve Bleiburga koja će se održati na Mirogoju tiče, Milanović je rekao: "Nisam nikada išao i ne ću ići. Moj stav je poznat". Plenković je među ostalim rekao: "Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se  dogodile  tijekom Drugoga svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu". Iako je istina o logoru Jasenovcu poznata i iako su napisane brojne knjige objektivnih istraživača, Milanović i Plenković i dalje ponavljaju ono što je službena velikosrpska politika i prije i sada govorila i zastupala.

Počasni Bleiburški odbor priopćio je 20. travnja 2020. da je donesena odluka o odustajanju od organiziranja planiranje središnje  komemoracije žrtvama bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta koji je bio planiran za 16. svibnja 2020. na Bleiburškom polju u Austriji, zbog koronavirus pandemije kojima je vlada Austrije ograničila prava na javne skupove. Komemoracija hrvatskim žrtvama genocida održat će se na Mirogoju, gdje se nalazi spomenik bleiburškim žrtvama.

Rudi Tomić, Toronto