Dogma prema kojoj povijest slijedi znanstvene zakone…
Rasprava Izdaja intelektualaca (La Trahison des clercs) francuskog filozofa, književnika i pisca Juliena Bende iz 1927. godine (Politička kultura, Zagreb, 1997.)
"Tolstoj je pripovijedao da je tijekom nekog pohoda vidio kolegu kako udara čovjeka kojemu je oduzet čin. Tolstoj mu reče: "Kako Vas nije sram tako se odnositi prema bližnjem? Zar niste čitali Evanđelje?" Na to mu prekoreni odgovori: "A Vi kao da niste čitali Vojni pravilnik?" Taj odgovor privlači uvijek duhovnog čovjeka koji želi upravljati zemaljskim stvarima (neprevediva igra riječi – temporel na fr. znači privremeno, prolazno, zemaljski, vremenito ali i duhovnički prihod te svjetovnu vlast). On mi izgleda prilično mudro. Ono što vodi ljude u osvajanje (stjecanje) stvari nije ono što vodi prema pravdi i milosrđu. Svakako mi izgleda važnim postojanje ljudi, čak i ako im se podsmijavamo, koji su sličniji religioznim negoli svjetovnim ljudima. Dakle, oni koji su nosili teret te uloge i koje ja zovem klericima (clerc na fr. znači svećenik, učenjak, pisar, pjevač, dijete – Benda misli pod pojmom klerik na duhovnog intelektualca op., T.T.) ne samo da ju više ne nose,već igraju i suprotnu ulogu"
Bizantinska Francuska
"Dostatno je otvoriti jedan priručnik grčke ili latinske književnosti da bi se konstatiralo kako lijepa književna razdoblja traju pola stoljeća naspram dekadentnih doba koja traju i po 600 godina".
Izdaja intelektualaca
"Dogma prema kojoj povijest slijedi znanstvene zakone je nadasve propovijedana od pristaša autoritarnosti;što je prirodno jer tako isključuju dvije stvarnosti koje im izazivaju užas – slobodu čovjeka i povijesni čin pojedinca".
"Civilizacija kakvom ju shvaćam ovdje – prvenstvo kao morala zbratimljenog sa kultom duhovnosti i osjećajem sveopćega – pojavila se sa razvojem čovječanstva kao sretan slučaj (zvuči kantovski op., T.T.)".
"Ljudi kojima je data zadaća da brane vječne i nesebične vrijednosti kao što su pravda i razum, i koje zovem klericima, su izdali tu dužnost u korist praktičnih interesa".
(…)osim ako zovete mislima sve što se tiska, ne vidim da bi se misli izgubile nestankom Maurrasa ili Brasillacha. Ne bismo trebali uzimati za misao umijeće žongliranja sa sofizmima ala Robert Houdin (čuveni francuski iluzionist po kojem je sebe imenovao Amerikanac Houdini) sa zečevima iz šešira iliti pukim literarnim talentom".
"Još jedno usavršenje političkih strasti. Do naših dana ja vidim kroz povijest da se te strasti nastavljaju uz povremene pauze,vrhunce i usporavanja,prihvaćanja i malodušja;strasti rase i klase sa eksplozijama brojnim i zastrašujućim nakon kojih slijede duga razdoblja utihe i drijemljivosti: među narodima ratovi traju godinama, ali ne i mržnje, dopuštajući im da postoje. Dovoljno je danas baciti pogled svako jutro na neki novinski list da zaključimo kako političke mržnje ne obustavljaju rad niti na jedan dan. Ili zašute na trenutak u korist one od njih koja traži odmah svu snagu podanika ;pri čemu nije bit svega u upravljanju ljubavlju već jednom općom mržnjom koja trenutno dominira svojim "pratiljama". Političke strasti su zadobile danas atribut tako rijedak u poretku osjećaja: kontinuitet!"
"Zakon klerika je da kada se cio svemir pokloni ispred sile koja postane vladarica svijeta, on (klerik) ostane uspravan i suprotstavi joj se ljudskom savješću".
"Čovječanstvo sa svojom uvriježenom strašću za politiku izražava svoje postajanje sve realističnijim, isključivo realističnijim i još više religioznijim nego što je ikada bilo".
Rasprava o europskoj naciji
Europa ne će postati plod jedne jednostavne preobrazbe ekonomske ,ili gledajući politički ona neće stvarno postojati dok ne prihvati pouzdan sustav vrijednosti,morala i estetike; tako da ona ne uzdiže jedan način mišljenja i osjećanja uz blaćenje jedni drugih,slavljenja nekih povijesnih heroja uz demonizaciju drugih. Taj sustav morao bi biti jasan. Ne bi smio biti produžetak sustava koji služi isključivo pojedinim nacijama,što bi značilo sa više točaka gledišta negaciju (europske ideje)
Izdaja intelektualaca
"Apostoli reda drže odlučno da su oni ti koji utjelovljuju razum glede znanstvenog duha, jer oni su ti koji poštuju stvarne razlike koje postoje među ljudima; stvarnost koju silovito krše cinični demokrati sa svojim romantičnim egalitarizmom".
"Klerici obavljaju političke strasti sa svim crtama strasti: sklonošću akciji, žeđu za neposrednim rezultatom, jedinom brigom za cilj, prijezirom prema argumentu,pretjerivanjem, mržnjom, fix idejom"
(zvuče kao športaši ili vitezovi više nego kao intelektualci).
"Tijekom dvije tisuće godina čovječanstvo činijaše zlo ali je častilo dobro.(…) No na kraju 19. stoljeća stvorilo je zamašnu promjenu: "klerici" su se potrudili dati smisao političkim strastima koje su stimulirali namjesto da realizmom zauzdaju pučanstvo".
"Suvremeno čovječanstvo sluša one koji se nazivaju njegovim liječnicima, i to ne vodičima već slugama".
"Vježbanje duhovnoga života (čini mi se) vodi neizbježno prema univerzalizmu, sa malo strogoće u vjerovanju u zemaljske fikcije".
"Mir, treba li kazati poslije tolikih drugih,nije moguć dok čovjek ne prestane doživljavati svoju dobrobit u posjedovanju dobara koja se ne dijele" i dok se ne odgoji za prihvat apstraktnog načela nadmoćnog njegovu egoizmu: drugim riječima to ne će moći postići dok ne poboljša svoju moralnost".
"Dodajmo da ako vjerujemo kako će pokus dokazati nepouzdanost razuma tako što ćemo to dokazati njegovom uporabom time bi uništili i sam dokaz. Razum, duboko mnije Renouvier ne dokazuje ikad razumom da je razum u pravu. On također ne dokazuje niti da je u krivu".
"Misao koju stvara razum (…) je vrsno kazano misao koja mora imati snagu da bude oborena, koja takoreći predstavlja stanje koje se može definirati kao ono što odvjetnici nazivaju "osnova za raspravu".
"Civilizacija nam se ne bi činila mogućom osim ako čovječanstvo primijeni podjelu funkcija; u blizini onih koji vrše s laičkom strašću i uzdižu istinsku vrlinu službe, postoji jedna skupina ljudi koja ne cijeni te strasti i slavi prolazna vremenita dobra".
"Moralist je u osnovi utopist i bit moralnog djelovanja je točno u tome da stvori svoj objekt i potvrdi ga".
"Oni (klerici) bodre ljude da osjećaju svoju različitost, više u pjesnicima nego u učenjacima, više u legendama nego u filozofskim sustavima, poezija biva beskrajno više nacionalna, više razdvajajuća nego što su proizvodi čiste inteligencije, što su oni (klerici) dobro uviđali (jezik strojeva i matematike je univerzalan, jezik estetike, pa i osjećajnosti i vrijednosti zavisi o kulturi i epohi, op., T.T.)
"Na površju kao i u dubinama, u svemirskim prostranstvima kao i unutarnjoj snazi političke strasti dosežu danas stupanj savršenosti kakav historija dosad nije poznavala. Sadašnje doba možemo slobodno okrstiti dobom politike".
"Nacionalni osjećaj postajući popularan je postao nadasve nacionalni ponos, nacionalna osjetljivost".
"Držimo da hijerarhija vrijednosti klerika mora postaviti pravdu iznad misli" (antimakijavelizam, antidekartizam? op.,T.T.).
"Jedini politički sustav koji omogućuje kleriku da ostane vjeran samom sebi je demokracija jer svojom vrijednošću individualne slobode, pravde i istine ona nije praktična".
"Država koja ne zna nego za red je oružnička država kojoj rat daje moć sve do dana koji će nužno svanuti (…) Srodnost između reda i rata je nedvojbena".
Izviješće Urijelovo
"Jedna od osobina njihove rase jest da se u vatri spajanja nijemo zaklinju, ne uvijek prigodno, da su ujedinjeni pred vječnošću. Nakon nekog vremena, manje ili više dugog, oni se otkrivaju dalekim svojim partnerima, bilo da požele druge, bili da su se umorili. Ta činjenica čiji prizor dokazuje bijedu njihove rase istodobno proročke i osuđene na kvarnost, ispunja tugom neke od njih. Drugo njihovo iznenađenje je u spoznaji, posebice u braku, da nakon što je zadovoljen stvaralački čin ujedinjenja u jedno biće, tijekom godina ipak ostaju potpuni stranci jedno drugome, svaki ukalupljen u svoje biće."
Rasprava o europskoj naciji
"Ne obraćam se svima. Među ljudima jedni iskaju što bi Europa da bi zaradila opstanak trebala uraditi u političkom poretku, drugi u ekonomskom, treći u pravnom smislu. Ne smatram njihovo gledište kvalitetnim. Neki misle na revoluciju koja bi raspravu o europskoj naciji upotpunila moralnim i intelektualnim redom. To je ono o čemu govorim".
Izdaja intelektualaca
"Demokracija može ako je vjerna svojoj srži biti vrlo slaba u odnosu na protivnike koji učinkovito preziru svaki moralni imperativ. Ali ti protivnici ne mogu otvoreno izraziti svoj stav u strahu od gubitka popularnosti".
"Želim razjasniti da ne napadam klerike koji prihvaćaju komunistički nauk jer motrim taj pokret u njegovom cilju emancipacije radnika;taj cilj je pravedna država koja ispunjava ulogu koju klerici žele. Napadam ih jer slave sredstva koja pokret rabi za ostvarenje svojih ciljeva; sredstva grube sile koja klerici ne mogu prihvatiti bez žalosti i sa entuzijazmom i koja su protivna religiji. Ne napadam je toliko jer često uzdiže ta sredstva, niti zbog njihovih posljedica, već što u samima sebi sadrže podjarmljivanje slobode, nepoštivanje istine čime usvajaju sustav vrijednost identičan protuduhovnome" (bilo bi najtočnije reći protiv Boga, Benda iako genijalno naslućuje istinu nikada nije postao pravi vjernik i koketirao je s komunistima uviđajuću svu nakaznost njihove teorije i prakse op., T.T.).
"Zgušnjavanje političkih strasti u malobrojnim i vrlo jednostavnim mržnjama koje su ukorijenjene duboko u ljudskom srcu je stečevina modernoga doba".
"Razum se zasniva ne na poistovjećivanju sa stvarima, već kazano filozofski gledajući ih s visoka. To je jedna mistička pozicija". (lađa je prazna kao što su i Crkve prazne, ovce su se razbježale)
Teo Trostmann
Izdaja intelektualaca Juliena Bende. Dogma prema kojoj povijest slijedi znanstvene zakone… Rasprava Izdaja intelektualaca (La Trahison des clercs) francuskog filozofa, književnika i pisca Juliena Bende iz 1927. godine (Politička kultura, Zagreb, 1997.)
Julien Bende, Izdaja intelektualca
