Austrijski parlament protiv komemoracije ubijenim Hrvatima na Bleiburgu
Već nekoliko godina različite sljedbe u Austriji ne žele Komemoraciju nevinim žrtvama na Bleiburgu, a onda i svim žrtvama Križnih putova. Svaka država na Kugli Zemaljskoj, ima pravo da čini što hoće na svom teritoriju, pa i onda kad je u pitanju stav o određenim povijesnim nezgodama, koje su obilježile njezin teritorij. Suvereno pravo svake države potkrjepljuju i različite međunarodne konvencije, a posebice Konvencije Vijeća Europe, jer i Austrija i Hrvatska jesu ravnopravne države Europske unije.
Bleiburg je povijesna istina, koja je zabilježena u krvi. U tom tragičnom povijesnom trenutku, nije poštovana Povelja Vijeća Ujedinjenih naroda iz 1929. godine, koju su Saveznici, odnosno Britanske snage u cijelosti odbacile, a takozvani pobjednici na čelu s Jugoslavenskom vojskom u cijelosti pogazile. Petnaestak godina Bleiburg biva zatomljen, jugoslavenske vlasti prikrivaju Bleiburg, a međunarodnoj javnosti prezentiraju zločin u Jasenovcu. Tako se gradi mit o Hrvatima, kao narodu koji jest u srži zločinački i osvajački. To je išlo u prilog jačanju ne jugoslavenske ideje već ideje koje idu u prilog Srbiji, kao majci cijele Jugoslavije.
Jugoslavija progoni Hrvate, izvan svoje domovine. Hrvatima se to čini primamljivo. Biti u emigraciji, posebno onoj ekonomskoj, većini je to zatvaralo poglede, i nije dozivalo u esenciju, da to nije dobro za jedan narod. Biti rob u Saveznoj Republici Njemačkoj, svakako nije bilo dobro za nacionalno očuvanje i napredak hrvatskog naroda. Rankovićevo raslojavanje hrvatskog naroda, isto je što i raslojavanje hrvatskog naroda, od strane srpskog kralja Aleksandra, u ranim godinama prošlog stoljeća. U tim zavrzlamama i određenoj slobodi, koju hrvatski emigranti baštine na Zapadu: jest i sloboda iznošenja činjenica. Tako se i patnja Bleiburga otvara u svoj svojoj povijesnoj cijelosti.
Hrvatski krug ljudi oko Vilima Cecelje, prvi otvaraju izravno pitanje Bleiburga i svim Hrvatima na Zapadu otvaraju oči, kako ne bi zaboravili povijesno ubijanje Hrvatskog naroda. Tako u ranim šezdesetim godinama u Leicbahu, na okolnom groblju, postavljaju Grobnicu za sve poginule civile i vojnike. Ubrzo zatim u neposrednoj blizini na otvorenom polju podižu i Spomenik Bleiburškim žrtvama. Bleiburg, tako više nije tabu tema. Dolaskom demokracije u Hrvatsku, devedesetih godina, narodu se otvaraju oči, i mogućnost da se Komemoracijom svake godine sjete žrtava Bleiburga i Križnih putova. Zato velike zasluge pripadaju Počasnom Bleiburškom Vodu. Hrvatski emigrantski Krugovi u svijetu, žele dati svoj obol spoznaji Najvećeg Hrvatskog Martirija. Tako Hrvati iz Kanade 1993. godine izrađuju Monumentalni Spomenik Bleiburgu i Križnim putovima.
Hrvatski kipar u Kanadi, Augustin Filipović, izrađuje taj Monumentalni Spomenik. Godine 1994. spomenik dolazi u Slobodnu Hrvatsku i postavlja se na groblju Mirogoj. Homiliju i blagoslov Spomenika izvršio je sam kardinal Franjo Kuharić. Sve radnje u suradnji s hrvatskim vlastima vodio je Hrvatski domobran, u čiji polog ide i zadužbina iz Kanade, koju dobivaju na trajnu skrb. Iz nejasnih razloga obljetnice nisu zaživjele onako kako se planiralo. Smisao i istinita vodilja je bila, da se žrtve Hrvata u toj velebnoj tragediji štuju na Zemlji Hrvatskoj. S druge strane, hrvatski, odnosno Počasni Bleiburški Vod, svake godine redovito Komemoraciju vrši na samom Bleiburškom polju, uz suglasnost Hrvatske Biskupske Konferencije, te uz Pokroviteljstvo Hrvatskog Državnog Sabora. Sve to teče uz neometanu suglasnost austrijskih vlasti.
Svjedoci smo da Pokrajina Koruška u zadnjih nekoliko godina ima određenih primjedbi na Hrvatski Skup na Bleiburgu. Ova nedavna Rezolucija Austrijskog Parlamenta, odnosno njezino Donjeg Doma, potvrđuje da bi trebalo zabraniti Hrvatski Skup, zbog tobožnjeg veličanja ustaške ideologije. Tako ovih dana većinom glasova odrediše predstavnici: Socijaldemokratske stranke Austije, predstavnici Narodne konzervativne Stranke, te Stranke Zelenih na čelu sa Olgom Voglauer, jedino su predstavnici Slobodarske, odnosno Desničarske Stranke Austrije, bili protiv.
Mi u Hrvatskom domobranu u Zagrebu, smatramo i to na vidljiv način činimo niz godina, da nakon odluke prijašnjih vlasti u Koruškoj, te posebice negativnoj odluci i biskupije Klagenfurt, da je došlo vrijeme da se središnja Komemoracija, održava u Hrvatskoj Državi, na svom slobodnom tlu. Razloga ima puno. Već postavljeni Velebni Spomenik na Mirogoju čeka svoje hodočasnike. Nedaleko je i Crkva Krista Kralja, koja simbolizira Krista Pobjednika, nakon Križnoj puta i njegove Uskrsne žrtve, lakoća dolaska za Hrvatske hodočasnike, i nema ometanja tuđinske Vlasti. Smatramo da u Bleiburg treba otići položiti vijence i zapaliti svijeće i kod Groba i kod Spomenika, i to sa dvije delegacije: i to delegacije Počasnog Bleiburškog Voda i Hrvatskog sabora. Nakon toga u subotu najbliže 15. svibnju, održati Svehrvatsku Komemoraciju za žrtve Bleiburga i svih Križnih putova na Mirogiju kod Spomenika Bleiburškim žrtvama. Mi ćemo sve učiniti, da ova ideja zaživi, a da povijesno ostane obveza svih generacija Hrvata, koji budu obitavali na hrvatskom tlu.
Hrvatski narod zaslužuje da svoje žrtve časti molitvom i postom na svojoj grudi. Zazivi molitava Kristu i zaziva molitava Allahu Svesilnom, mogu u tome pomoći, da se takva tragedija ne dogodi ni jednom narodu, na Kugli Zemaljskoj. Dao Bog na Ideju o Svehrvatskoj Komemoraciji prihvate svi Hrvati i Hrvatice, ma gdje oni bili.
Molimo Boga da već 2021. godine slavimo Svehrvatsku Komemoraciju na groblju Mirogoj, ispred Spomenika: uz Pokroviteljstvo Hrvatskog Sabora.
Vjerujemo da će Hrvati Hrvatice, moći sa svim svojim znakovljem i povijesnim simbolima, kao i drevnim pjesmama, olakšati Vječni Raj žrtvama kao i Vječni Nimet.
Neka tako bude.
Neka nas u tome ojača, Spasitelj i Majka Božja Kraljica Hrvata.
Ivica Jurjević, predsjednik Hrvatskoga domobrana, Zagreb
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više