Šale, satire i pučka duhovitost sakupljeni u fondu Ernesta Katića
I. dio – Ernest Katić (1883. – 1955.), čiji vrijedni fond u DAD – 276 poput Noine barke sadrži osobnu korespondenciju naših zaslužnih građana, stare povijesne dokumente, književna djela, pučke anegdote itd., očito je kao dubrovački nositelj kulture i poznati dramski pisac imao i osjećaj za povijesne zanimljivosti. Ovdje ću se baviti manje važnim dijelom fonda, tj. dubrovačkim humorom. „Jednom su se kupali Ban (Matija, književnik rodom iz Osojnika kraj Dubrovnika, srbofil i odgajatelj kneževske djece), Kaznačić i ostali (svi) napola goli. (tj. kako se danas kupamo u hlačama op., T.T.). Jedan od njih sjedeći na mrkijenti (hridi) najednom se digne, a pri tome ostaše mu na gu.ici urezani tragovi (otisci, T.T.) kamenja. Pročitaj ovo, reče jedan Kaznačiću. Na to on odvrati: Ja ne razumijem ćirilicu, pitaj Bana.“
Ernest Katić
Druga anegdota je o povjesničaru i diplomatu Luju Vojnoviću, bratu Ivovome. Lujo Vojnović napisao je ovo a album jedne gospođe:
(prijevod sa franc.) Kralj je imao vrtlara
Imenom Le Votre (fr. Vaš)
Vi godpođo imate jednoga trubadura
Imenom (le votre – fr. Vaš) Vaš
L. V. (Lujo Vojnović tj. Le Votre, tj. Vaš, op., T.T.)
Don Ivan Stojanović bio je osobenjak, pa kad ga pozvaše biskup i kurija da popravi ponašanje odgovorio je: “Sic semel, sic bis, sic ter“ što bi na ovoj lakrdijaškom latinštini značilo jednom, i drugi puta, treći – tj. ostat ću isti. Humor je u zadnjem slogu sic ter – što je na turskom sikter, vrlo ružna riječ,u narodu se shvaća kao gubi se! (ali znači j. se)
Ovu anegdotu dajem radi duhovitosti, ali o Baldu koji je na kraju ispao ruski Valtazarj nemam sjajno mišljenje. Pokojni Baldo Bogišić (pravnik, numizmatičar, učenjak, povjesničar…) nije se bavio politikom iako su ga htjeli prikazati kao Srbina. Jednom upitan koja je razlika između Srba i Hrvata istumači ovako. Bila su dva brata i pošla su u grad kupit mješić vina. Vraćajući se kući najednom otpočinuše i jedan drugoga upita kako je ime trgovcu koji im je prodao vino. Brat odgovori „Šulimate“. Nije nego „Matešule“. U tome prepiranju jedan izvuče nožić i probije mijeh, iz koga isteče vino govoreći: ovako moja krv tekla ako nije Šulimate.“
Kao najukusnija jela što ih može dati Dubrovnik spominjao je biskup dubrovački Toma Jederlinić (sredina 19. stoljeća, doveo časne Anćele u Grad) ovo: Ljutska jegulja (rijeka Ljuta u Konavlima), Vitaljska (Vitaljina – Konavle) pogača. Od Molunta (istočne Konavle) ribica i kosović (ptica kos). Digli bi čovjeka sa vješala. (ne može kazati kako se u narodu veli oživili bi mrtvoga jer je to blasfemija, op., T.T.) Pod signaturom A3 u kutiji broj 1 je pismo upućeno vrlo kvalitetnom liječniku (kasnije HSS-ovac) Filipu Smolčiću u kojem je autor našvrljao neobičan falusoidni karikaturalni lik.
Zanimljiva je majkovska litanija koja postoji i u lijepšim oblicima, ali ovdje pišem onu koju sam našao u Katićevom fondu. (komentari su uglavnom Katićevi, ali i moji)
Oslobodio te Bog
Koze mljecke (mljetske) 1. Koza je simbol ženske prostote
Gubavca lastovskog, 2. kakva je to guba lastovska? U Dubrovniku se u
govorilo prije 100 godina „smrdi kako guba lastovska
Mazge rćanske (rat, tj. rt je Pelješac) 3. mazga je simbol potmule zloće
Bodula korčulanskog
Đife stonske, 4. Đifa je po Katiću izjelica
Hondelja konavoskoga 5. hondelj – dio ženske nošnje nevjeste Konavoke
Lise slanskoga 6. lise – u smislu lukav kao lisica
Torbe majkovske, 7. je li u torbi sol, ili što ukradeno? Majkovo u Primorju
Bokare dubravske 8. nema veze sa konavoskom Dubravkom koja se tad
