Četnički zločinci i zločini

Srpske povjesničarke Olivera Milosavljević i Branka Prpa razotkrile laži o Nedićevoj Srbiji

Velikosrpska ideologija i njezina historiografija stvorila je priču o genocidnosti Hrvata, prije svega uvećavanjem broja žrtava nepostojećih žrtava u radnom logoru Jasenovac. Taj je broj dosegnuo brojku 1.706.000, pa se spuštao 1.000.000 ubijenih Srba, te na 700.000  ubijenih Srba… Optuživanjem drugih za genocid, to je danas sasvim jasno, valjalo je prikriti vlastite srpske zločine. Milan Nedić danas se u Srbiji prikazuje kao spasitelj nacije iako se njegov kvislinški režim prilagodio nacističkoj ideologiji donoseći rasističke zakone. Valja napomenuti da je u četiri logora u Beogradu ubijeno oko 80.000 ljudi. Laži o Nedićevoj Srbiji razotkrivaju srpske povjesničarke Olivera Milosavljević i Branka Prpa Jovanović Ćuruvija. Prešućuje se da je u Srbiji bilo „riješeno“ židovsko pitanje.

DRUGI SVJETSKI RAT – Četnici s nacistima ruku pod ruku…

Srpska historiografija (npr. Milan Bulajić) zanemaruje četničke genocidne zločine nad Hrvatima i Muslimanima od 1941. do 1945. Ti zločini imaju ishodište u ideji o velikoj Srbiji koja je tražila da se srpske zemlje očiste od katolika i muslimana (Stevan Moljević, 1941. i mnogi četnički ratni dokumenti). Dok autori poput Bulajića Katoličkoj Crkvi pripisuju odgovornost za genocid nad Srbima, prešućuju ulogu Srpske pravoslavne crkve, koja je izjavila lojalnost okupatoru i obećala je Nediću suradnju u duhu svetosavlja, a nije osudila koncentracijske logore. Dakako, prešućuju se i istupi kardinala Alojzija Stepinca protiv ustaškoga režima i rasizma. Crta vremena od 1941. do 1945. nedostatna je i stoga krivotvorena,  ako na njoj uz zločine NDH nema i onih počinjenih u kvislinškoj Srbiji te četničkih zločina u Hrvatskoj i Bosni. https://www.matica.hr/vijenac/497/kronika-povijesnih-lazi-ili-kako-posljedice-postaju-uzroci-21315/

Nakon poraza Srba u Domovinskom ratu nastaju novi Memorandumi SANU (2. i 3.) kojima se pokušava, drugim sredstvima, ostvariti projekt velike Srbije. Srbija ne odustaje od težnji za hrvatskim teritorijem, ne odustaje od svojih patoloških laži o Hrvatima kojima truje nove generacije Srba. Rehabilitacijom četništva Srbija danas pokazuje da nije odustala od stvaranja velike Srbije, da nije odustala od širenja laži i mržnje prema susjednim narodima. Obilježavanje se ipak dogodilo unatoč koronavirusu u Srbu, ali samo kao „ustanak naroda Like i Korduna“! U organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) i Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Donjem Srbu je u nedjelju, 26. srpnja 2020., kod spomenika “Ustanak naroda Like i Korduna”, obilježen dan ustanka u Srbu. Zbog protuepidemijskih mjera nazočilo mu je tek nekoliko desetaka ljudi, desetak puta manje nego prethodnih godina, dok je na cesti podno spomenika dvadesetak pripadnika Autohtone – Hrvatske stranke prava (A-HSP) održalo ‘kontraskup’ sa zahtjevom da se obilježavanje takvih obljetnica zabrani.

“NDH i Nedićeva Srbija – sličnosti i razlike” autora Zlatoja Martinova napisana je isključivo po riječima autora zbog nepostojanja kritičkog odnosa u javnosti u kojoj se u prvi plan ističu isključivo hrvatsku ustašku kolaboraciju s nacističkom Njemačkom i Italijom, pri tome  potpuno zanemarujući ili, pak, svjesno marginalizujući kolaboraciju Nedićeve Srbije, odnosno njegove takozvane “vlade narodnog spasa“.

"Autor je u ovom radu prikazao usporednu analizu Nedićeve Srbije i Nezavisne Države Hrvatske, dvije tvorevine njemačkih nacista i talijanskih fašista’ i na osnovi postojeće ali i nove građe pokazao njihove neodoljive sličnosti, kao i činjenicu da Nedić i njegova kvislinška vlada i te kako snose ogromnu krivicu za holokaust u Srbiji i svestranu suradnju sa okupatorom”. Eto čak i u Srbiji se polako uzdiže na svijetlo dana povijesna istina, dok u Hrvatskoj ovakvo djelo proglase kao povijesni revizionizam!

A kako Srbija kažnjava zločince najbolje se vidi kroz rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihailovića 14. svibnja 2015. godine, kada su poništavanju presude bili nazočni kralj Aleksandar Karađorđević i neizostavni Vojislav Šešelj. A zamislite si samo da Hrvatska rehabilitira dr. Antu Pavelića? Pa to bi bila vriska po cijelom svijetu, ha, ha, ha… Milorad Pupovac dignuo bi i mrtve na noge, samo ne istinu o dr. Ivanu Šreteru! Proslava u Srbu se ipak održala. Želimir Brala, izaslanik Antifašističke lige RH, istakao je kako je datum godišnjice ustanka do 1991. društvo obilježavalo kao svoj najznačajniji praznik, pored Dana Republike, i dodao kako se u ovim vremenima krize, pod sve jačim pritiskom revizionističkih snaga, i Europska unija pridonosi revizionizmu i pokušajima da Drugi svjetski rat dobiju oni koji su ga izgubili. Očito je Želimir Brala prespavao 30 godina od stvaranja RH, pa ne shvaća da to nisu obljetnice koje se obilježavaju u RH, jer je RH nastala na "…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi i na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)". Znači da ponovim taj Dan ustanka je bio jugoslavenski praznik, ustali su za Jugoslaviju!

Lili Benčik