Hrvatska zajednica u Republici Srbiji ne može normalno funkcionirati u okviru svojih zakonskih normi
U svoje dvije knjige Otvorena pisma I. i Otvorena pisma II. (HKUPD „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020.) između ostalog govorim o dvije krucijalne stvari za Hrvate u Republici Srbiji. To su:
1. Rješavanje bunjevačkog pitanja (koje inače već desetljećima stoji kao prioritetno u odnosu Zagreba i Beograda) i
2. Pitanje tko ima pravo na manjinska prava.
Bez rješenja ovih pitanja hrvatska zajednica u Republici Srbiji ne može normalno funkcionirati u okviru svojih zakonskih normi.
Naime, pokazalo se da su već od vremena konstituiranja sve ovdašnje hrvatske krovne institucije koncentrirane u Subotici, da su na većinu njihovih ključnih mjesta postavljeni takozvani „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju u državi u kojoj danas živimo), da je tako tu koncentriran i sav novac od poreskih obveznika Republike Hrvatske, Republike Srbije, donatora i drugih izvora namenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji i da je u posljednjih godina to praktično u rukama jednog čovjeka, Tomislava Žigmanova, koji je od toga napravio etnobiznis.
Sve je u navedenim knjigama istina i sve je kroz nekoliko godina objavljeno u Tjedniku za kulturu, znanost i društvena pitanja “Hrvatski fokus” iz Zagreba i praktično ništa nije demantirano. No, danas u svojoj nemoći, sa vrha “hrvatskih” krovnih institucija inicirano (i vjerojatno plaćeno) dobijam sa email adrese srijemskihrvat@gmail.com na svoju email adresu anonimne prijetnje, uvrijede i nepodopštine fascinantno idiotskog sadržaja (primjerice:”Branimir Miroslav Cakić, umjetnik finih nozdrva, pjesnik svega i svačega, pa i obrijanih međunožnih ženskih dlaka, četnički vojvoda od Hrtkovaca, počasni predsjednik mjesnog odbora Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima…”, i sl.). Kada se HRabri anonimus (znam tko je u pitanju) “ispuca”, objavit ću komplet ovih idiotarija!
No, da se vratimo na današnju temu terora “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Srbiji.
Kroz navedene knjige kristalno je jasno da protiv Bunjevaca psolutno nemam ništa osim protiv takozvanih “bunjevačkih Hrvata” u Republici Srbiji!
Za Bunjevce koji su u Republici Srbiji poseban narod rekao sam da su ostvarili svoj stoljetni san pošto imaju pravo da se izjašnjavju po svom osjećaju pripadnosti. Njih je po popisu u Srbiji točno 16.706 i s njima je sve jasno u odnosu na Hrvate u Republici Srbiji.
Za Bunjevce u Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu nisam nikada ništa rekao i nemam namjeru da išta kažem, jer je i u vezi njih tamo sve jasno.
Međutim, ovdje u državi u kojoj danas živimo, Bunjevci koji govore da su i Hrvati, odnosno “bunjevački Hrvati”, mogu to govoriti u svojim kućama, na svojim salašima i na svojim bunjištima, ali u svakoj zvaničnoj komunikaciji moraju reći da su samo Hrvati (ako se imalo tako osjećaju, ako ne, onda neka budu Bunjevci, poseban narod), inače unose razdor u ovdašnji hrvatski nacionalni korpus.
A “bunjevački Hrvati” posebice imaju odijum prema srijemskim Hrvatima zato što ovi govore jezikom sredine. Žigmanov je provjerni ekstrem u tome.
Tako sam ja, koji sam napisao knjigu “Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela” (na hrvatskom jeziku, a koju se HRabri Žigmanov nije usudio tiskati), kao autentični svijedok događaja u Hrtovcima devedesetih, pri čemu sam morao napustiti svoje tri stoljeća staro ognjište, za Tomislava Žigmanova, “bunjevačkog Hrvata”, koji se predstavlja da je na čelu svih 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, “četnički vojvoda od Hrtkovaca i počasni predsjednik mjesnog odbora Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima”!
Taj idiot (u starogrčkom jeziku čovjek koji se ne razumije u državne poslove) ne shvata da time ne može uvrijediti mene, jer ja znam što sam, ali da time vrijeđa sve Hrvate svijeta jer su Hrtkovci i njihov hrvatski živalj sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine!!!
Također me taj idiot i njegovi poltroni ne mogu zastrašiti i spriječiti u borbi za jednak tretman svih Hrvata u Republici Srbiji, prije svega od strane plaćenih čelnika koji ih zvanično zastupaju na polju politike i polju kulture!
Sve ovo pišem sada samo zato što glavna urednica Programa na hrvatskom jeziku na RTV2, Jelena Tumbas (od nedavno Hajduković), dovedena iz Subotice kao “bunjevačka Hrvatica”, jer u Novom Sadu nema tako “kvalitetnih” Hrvata, u intervjuu u jučerašnjem broju “Hrvatske riječi” (br. 909 od 18. rujna 2020.) kaže (citat):
Naš možda i najveći problem, od samog osnutka redakcije programa na hrvatskom jeziku, jest što nam je sjedište u Novom Sadu, dok je većina Hrvata nastanjena u Subotici i okolici. (!?!)
Ili:
Postojala je ideja da u emisiji “Izravno” imamo i sugovornika u studiju koji bi govorio o aktualnim temama i problemima, no uzimajući u obzir da je većina relevantnih sugovornika u Subotici, ta ideja bi se lakše realizirala u subotičkom studiju.
Jelena je tipičan predstavnik “bunjevačkih Hrvata”, koja preko značajnog medija kao što je televizija svim Hrvatima u Srbiji nameće i propagira bunjevštinu. Zato je i postavljena na mjesto glavne urednice programa na hrvatskom jeziku!
I onda u Dnevniku na hrvatskom jeziku gledamo beskrajni broj priloga sa bunjevačkih salaša “Bogu iza nogu”, na mađarskoj granici, daleko od Novog Sada (putni troškovi, dnevnice i dr.), sa relevantnim bunjevačkim priskakačima vatre, relevantnim bunjevačkim snašama koje “znadu” praviti taranu, relevantnim bunjevačkim puhačima u prdaljke gajdi, relevantnim bunjevačkim uzgajivačima jabuka i svega tako nečega bunjevačkog sa krajnjeg “sivera” Bačke.
Kada tri “bunjevačke Hrvatice” opslužuju tri “bunjevačka Hrvata” u Donjem Tavankutu, to se zove “međunarodni projekt za ekonomsko osnaživanje žena u ruralnim područjima gdje žive Hrvati”!
Kada tri “bunjevačka Hrvata” sviraju u bilo što, to se zove “čuvanje glazbenog bogatstva Hrvata u Srbiji”!
Kada tri “bunjevačka Hrvata” piju rakiju na salašu Petra Kuntića, to se zove “čuvanje hrvatske kulturne baštine u Srbiji”!
A sve za naš veliki novac!
U Novom Sadu ima oko 6.000 Hrvata sa dvije hrvatske kulturne udruge, u Beogradu ima oko 10.000 Hravta sa tri hrvatske kulturne udruge, a kada se iz Novog Sada preko tri mosta samo pređe Dunav nađemo se u Srijemu u kojem ima 10 hrvatskih kulturnih udruga, no na tim prostorima za glavnu urednicu Programa na hrvatskom jeziku RTV2 nema relevantnih sugovornika!!!
U malom donjotavankutskom trokutu (Subotica i okolica) žive svi Bunjevci, a među njima minorna skupina “bunjevačkih Hrvata” (čiji broj ne možemo nikako saznati) koja je zasjela na grbaču 57.900 Hravta u Srbiji i ne silazi sa nje.
To se zove teror Bunjevaca (“bunjevačkih Hrvata”) nad Hrvatima u Srbiji, a korijeni mu sežu prije 1918. godine! Tko im je dao pravo na to?!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više